Aktivističke i umjetničke prakse 2000-ih | kulturpunkt

Video

Aktivističke i umjetničke prakse 2000-ih

Rasprava u sklopu GONG-ove konferencije sučelila je gledišta o dosezima demokratizacije političkih institucija te demokratičnosti aktivističkih metoda.

Rasprava U potrazi za građankom/građaninom u idealizmu liberalne demokracije: osvrt na aktivističke i umjetničke prakse 2000-ih uz moderaciju novinara Tihomira Ponoša održana je u sklopu konferencije kojom je GONG proslavio 20. rođendan u Studentskom centru u Zagrebu. 

Provokativni ton i živi ritam raspravi na početku je zadao Žarko Puhovski, profesor u mirovini s bogatom aktivističkom biografijom, odgovorom na pitanje koja je to institucija demokratski konsolidirana: "Konsolidirane demokratske institucije? Imamo ih – to su vatrogasci te sustav za zaštitu i spašavanje. Imamo institute koji su apsolutno protivni idejama vladavine prava, poput zakona pisanih za pojedinačne slučajeve, o Vlahušiću i Todoriću. Imamo civilno društvo koje se ne oglašava kada treba stati u zaštitu onih koji im nisu ideološki simpatični, umjesto da postupe principijelno. Napokon, imamo i prakse koje se proglašavaju demokratskima, direktno-demokratskima, a to nikako nisu".

Dragan Koprivica iz Centra za demokratske tranzicije u Podgorici također je bio kritičan: "O konsolidaciji institucija najglasnije govori kada vidite kako promjene ljudi u institucijama mogu lako porušiti sva prethodna postignuća. A kada se vlast ne promijeni toliko godina kao što nije u Crnoj Gori – a proporcionalno je toliko i ukorijenjena – prostor stvarnih aktivnih građana je utoliko uži". I Dragan Zelić iz GONG-a upozorio je na lakoću i brzinu demokratske regresije: "Vidjeli smo koliko marginalizacija i razgradnja neovisnih institucija može biti laka i brza, kada je netko želi. Antidemokratski, korumpirani i klijentelistički usmjereni političari ne 'padaju s neba' – oni dobivaju izbornu legitimaciju zbog građanske apatije, neznanja i nedostatka interesa za opće dobro. I građani i elite mogu se pokvariti".

Xhabir Deralla iz udruge CIVIL u Skopju ukazao je na farsičnost makedonske demokracije i zarobljenost države: "Izbori u Makedoniji su već godinama farsa, a povrede građanskih prava svakodnevica. Ne možemo govoriti da imamo institucije, nego uzurpatore čiji postupci građanima uskraćuju pristup elementarnim javnim dobrima. Ultranacionalistička retorika postoji, ali redovito je u službi skrivanja kriminala, a ne nacionalne unifikacije".

Kronično ignoriranje prava i potreba građana odrednica je Bosne i Hercegovine, na što je upozorio Zoran Ivančić iz sarajevske fondacije CPI: "Frustracije ljudi u Bosni i Hercegovini su velike i strašne, što najzornije vidite u situacijama u kojima proplamsaji aktivizma zaprijete javnoj sigurnosti, kao na početku 2014". Istodobno, kao što je uz Zorana Ivančića istaknula i Katarina Pavić iz mreže Klubtura, upravo je studentski revolt protiv zanemarivanja obrazovanja kao javnog dobra ubrizgao novu energiju građanskom aktivizmu širom Balkana: "Aktivizam 90-ih bio je usmjeren na konsolidaciju i pokušaje poboljšanja liberalno-demokratskih institucija. Aktivizam od sredine 2000-ih sa sobom je donio aktualizaciju pitanja koja ulaze u domenu zajedničkog interesa javnog prostora i javnih dobara, a i nove kanale demokratskog odlučivanja".