Aktivnosti ima, prostora nema | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Aktivnosti ima, prostora nema

S Pavlom Kocanjerom, mladim karlovačkim filmašom, razgovarali smo o njegovom novom projektu Abandoned Karlovac te potrebama alternativne kulture u tom gradu.

Razgovarala: Matija Mrakovčić

FOTO: Foto Dani mladih

Pavle Kocanjer novi je u nizu sjajnih i uspješnih mladih filmaša iz Karlovca, student Akademije dramske umjetnosti, fotograf, član udruge Izvan fokusa - članice zagovaračke platforme Kaoperativa. Kocanjer snima i montira kratkometražne, promo, ali i dugometražne videe, surađivao je na brojnim projektima i s brojnim organizacijama. Njegov je novi projekt Abandoned Karlovac, video koji dokumentira brojne napuštene i neiskorištene prostore u gradu Karlovcu. Tim smo povodom s njim popričali.

 

KP: Član si udruge za medijsko stvaralaštvo i kulturne aktivnosti Izvan fokusa koja je pak članica zagovaračke platforme Kaoperativa usmjerene, između ostalog, na prenamjenu neiskorištenih prostora u gradu Karlovcu za potrebe nezavisne kulturne scene. Nedavno je izašao trailer tvog projekta o napuštenim prostorima Karlovca. Na koji si način koncipirao projekt i zašto te baš ta tema zainteresirala?

P.K.: Projekt je nastao i u sklopu faksa i vježbi za ispit, zbog kojeg je cijeli video snimljen širokokutnim objektivom. Koncipirao sam ga tako da sam ušao u većinu prostora, vojarni, vlakova i starih raspadnutih kuća koje se nalaze u centru, kako bi prikazao ljudima što se tu unutra zapravo događa, da vide što propada i kako to izgleda. U sklopu projekta radio sam i fotografije koje objavljujem samo u svojem fotofanzinu, malom formatu neke vrste "časopisa" koji je u potpunosti DIY i koje dijelim ljudima koje zanima moj rad, i koje ostavljam po nekim kulturnim mjestima, faksovima itd.

Tim temama se bavim neko vrijeme prvenstveno zato što mi je žalosna situacija u kojoj se nalazimo u Karlovcu. Grad pun entuzijasta i mladih ljudi koji žele svašta raditi, a za neke stvari treba nam i prostor kojih ima, ali su neiskoristivi. Žalosno mi je što svaki put kada prolazim glavnom ulicom grada Karlovca, Radićevom, gledam niz raspadnutih i napuštenih vojarni koje tamo samo stoje i boli me srce. Kao, zaštićene su i trebaju ostati takvima zbog povijesti grada, stara zvijezda i taj đir. Ali čemu? Da sam neki zalutali turist pobjegao bih iz Radićeve što brže. Nit su lijepe nit se može ulaziti u njih pa razgledavati povijesna i kulturna baština Karlovca, nego samo tamo stoje. Sada su se čak i ogradile nekakvim velikim drvenim ogradama, možda da ne padaju stvari s krova na ulicu, što je još pogoršalo i poružnilo situaciju. Takve stvari su me potaknule na rad na projektu i na snimanju ove teme. 

Utjecaj jednog videa nije velik, samo činim ono što znam najbolje i ako barem jednu osobu osvijestim o tome da je uistinu žalosno to kako propadaju odlični prostori koji bi mogli biti nešto puno veće, bit ću sretan. Pošto sam sad uglavnom u Zagrebu zbog faksa, povremeno kada dođem u Karlovac vikendima, zgražam se, padnem u depresiju kako se prazni i sve je nekako "hladniji". Zamišljam ga kako su sve te vojarne ili obnovljene, pa napravljena neka skloništa za beskućnike možda, jer sreo sam ljude koji spavaju tamo. Ili da su srušene pa da se tu napravi nešto novo, možda neki stanovi da se naprave tu, pa da ljudi dođu živjeti u staru zvijezdu opet, a ne da samo izlaze iz nje. Ako ne vojarne, ima tu još prostora koji zjape prazni, umiru, i očajnički zovu da ih se spasi. Grupa mladih ljudi je spremna sve sama odraditi u nekim prostorima, napraviti pravu družionu i prostor za mlade, gdje bi bile svirke i nekakvi skejt parkovi. Ima super prostora za to, ali ruke su nam vezane jer Grad ništa od toga ne dopušta. Smatram da bi tako neka mjesta malo oživila grad i da ne bi bila tolika imigracija iz Karlovca u druge gradove. 

KP: Na 8. Four River festivalu proglašen si najboljim snimateljem za film "Streets of KLC", kratki film koji je okupio više od 20 mladih karlovačkih skejtera i bajkera koji teško nalaze svoje mjesto u gradu. Kakva je situacija u Karlovcu po pitanju javnog prostora dostupnog aktivnostima mladih? Čini li ti se da postoje još neke teme kojima bi se mladi trebali baviti?

P.K.: Javnih prostora dostupnog za aktivnosti mladih ima, ali jako malo. Npr. smatram da se previše pozornosti daje sportovima poput nogometa, rukometa i košarke, a zanemaruje se skate, bmx i ta scena koju očito ni ne smatraju sportom kojeg treba poticati, jer eto, mjesta za voziti nema, a sa svih javnih površina skejteri su tjerani jer su daske glasne, oštećuju imovinu itd. Skejteri su samo tjerani, a nikako da se nešto poduzme i napravi nešto da imaju gdje voziti, jer za mnoge je i to sport i umjetnost isto kao što je nekima i nogomet. Streets of KLC je tematizirao tu problematiku manjka prostora za druge, nikako manje vrijedne, sportove.

Mislim da bi i mladi također trebali malo "zagristi" i krenuti u akcije, malo se više angažirati u kulturnim aktivnostima, da se vidi kako aktivnosti ima, a prostora ne, da onda netko možda nešto poduzme po tom pitanju. Konkretnije od ovoga ne znam, niti znam što i kako napraviti, ali znam snimati pa sam to iskoristio na najbolji način koji znam da prikažem neke mane grada.

 

KP: Studiraš smjer snimanja na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, no i prije upisivanja studija aktivno si se bavio filmom i fotografijom u Karlovcu. Koje su prednosti i nedostaci života u gradu koji gravitira velikom, glavnom gradu, s obzirom na razvoj interesa i prilike koje ti se pružaju, razvoj kulture mladih i njihovog sudjelovanja u životu Karlovca?

P.K.: Pa u usporedbi sa Zagrebom, Karlovac ima puno manje prilika u svakom pogledu, kulturnom ili bilo kojem drugom. Puno manje ljudi, manje interesa, manje prilike za bilo što. Ima Karlovac i broj zainteresiranih umjetnika, snimatelja, fotografa, mladih koji potiču razvoj kulture, i oni koji rade takve stvari, rade super. Bez obzira na grad, treba poticati sve mlade da rade stvari koje promiču kulturne događaje i dižu grad na noge. Pogotovo Karlovcu je to potrebno. Čini mi se da broj ljudi koji se bave razvojem kulture opada, svi mladi odlaze u Zagreb i Karlovac ostaje sve prazniji. Sve to o čemu pričam me potaklo ući u ove napuštene prostore, istražiti ih, i snimiti, osvijestiti Karlovčane o tome što imamo, a ne iskorištavamo ni najmanje. 

Inače volim manje gradove i draže su mi manje grupe ljudi koje jako vole raditi nešto, nego velike grupe koje rade tek toliko, pa je prednost možda da ta mala grupa ljudi radi to što radi s više entuzijazma i ljubavi, nego oni koji su upoznati sa svime u velikome gradu. Trenutno ne vidim baš puno više prednosti s obzirom da je sve manje zainteresiranih ljudi za takvo nešto i svi odlaze, ali valjda će biti bolje. 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Objavio/la matija [at] kulturpunkt.hr 22.01.2016

VEZANE VIJESTI

U fokusu

Karlovačka udruga za medijsko stvaralaštvo i kulturne aktivnosti Izvan fokusa primljena je u Hrvatski filmski savez kao njegov najmlađi član.

Nezavisna scena izlazi u javnost

Razgovarala: Janja Sesar
O stvaranju platforme i participativne mreže KAoperativa, čijih desetak članica razvija ideju karlovačkog društveno-kulturnog centra, razgovaramo s Domagojem Šavorom.

Javni prostori kulturi!

Povodom prve godišnjice djelovanja mreže udruga KAoperativa, objavljen je promotivni film o radu i potrebama karlovačke nezavisne scene.