Alternativne činjenice i budućnost novinarstva | kulturpunkt

Alternativne činjenice i budućnost novinarstva

Nove su tehnologije i medijske platforme omogućile proizvodnju šume podataka od kojih svatko naizgled može odabrati one koji mu se najviše sviđaju.

Piše: Martina Domladovac

"Ja nikada ne lažem, samo ponekad govorim neistinu jer je to puno pristojnije", rekao je svojevremeno tadašnji hrvatski saborski zastupnik, Andrija Hebrang. Izvrtanje podataka i zaobilaženje istine dio su uobičajenog političkog folklora na koje smo u javnosti gotovo potpuno navikli, no od dolaska na vlast novog američkog predsjednika, Donalda Trumpa, oko političkog integriteta zavladala je posebna moralna panika. Sustavno ignoriranje činjenica, kao i nemogućnost pozivanja na odgovornost osobe koja samouvjereno iznosi kontradiktorne tvrdnje, ponekad čak i u istoj rečenici, novinare je još u vrijeme predsjedničke kampanje dovodilo do ludila. Još je zanimljivije kako raskrinkavanje ionako loše pripremljenih spinova, pogrešnih tvrdnji i kontradiktornih izjava, naizgled nema nikakav utjecaj na Trumpovu popularnost. 

Istovremeno, izraz post-truth (postčinjenično) koji se odnosi na ili obilježava okolnosti u kojima su objektivne činjenice manje utjecajne pri oblikovanju javnog mišljenja od apeliranja na emocije i osobna uvjerenja, proglašen je međunarodnom riječi 2016. godine. Izraz se posebno počeo koristiti u kontekstu britanskog referenduma o izlasku iz Europske unije i američkih predsjedničkih izbora, kako bi se, posebno u mainstream medijima, objasnile naizgled neobjašnjive političke odluke. Širenje lažnih vijesti prezentirano je kao pošast suvremenog doba, a najveće društvene platforme najavile su promjene u svojim politikama kako bi se sadržaj objavljivanja mogao bolje kontrolirati, što je naravno izazvalo nove kontroverze. 

Već s prvim danima nove američke administracije javnost je upoznata s još jednim terminom – alternativne činjenice. Referirajući se na ranije pogrešne tvrdnje kako je ovogodišnja inauguracijska publika bila najveća do sad, Trumpova savjetnica Kellyanne Conway u televizijskom intervjuu izjavila je kako glasnogovornik Sean Spicer tom prilikom nije lagao, nego je naprosto iznio alternativne činjenice. Neprovjerene i pogrešne tvrdnje o broju sudionica Ženskog marša 21. siječnja, izbornoj prevari i nepostojećim terorističkim napadima nastavile su se nizati, a u javnosti se razvila rasprava vrijedi li uopće provjeravati i dokazivati sve izrečene pogreške, kad ionako "ništa više nema smisla". Od ove administracije neobično važno postalo je i sve što predsjednik objavi na društvenim mrežama. Njegovi kratki tweetovi, često gramatički netočni, politički nimalo korektni, ali provokativni i sadržajno dostupni širokoj publici, postali su vijesti koje se obrađuju i detaljno analiziraju u ozbiljnim medijima. Trumpov tweet o nametanju visoke carine za uvoz Toyotinih automobila, ako će se proizvoditi u Meksiku, uzrokovao je nagli pad dionica ove tvrtke na burzi, te doveo do pitanja može li predsjednik SAD-a ovakve medijske platforme koristiti kao vid ucjenjivanja kompanija, možda čak i za vlastitu financijsku korist. Također, izvjestitelji i novinari počeli su raspravljati jesu li zaista Trumpovi statusi na društvenim mrežama vijest te ima li smisla svaki njegov tweet faktografski provjeravati. 

U Hrvatskoj se napisima saborskih zastupnika i drugih političara na društvenim mrežama također pridaje sve više pažnje, a poruke prenesene putem ovih medijskih platformi postaju relevantnije od govora održanih u Saboru. Jedan od možda poznatijih primjera status je saborskog zastupnika Željka Glasnovića na njegovoj službenoj Facebook stranici o prošlogodišnjim prosvjedima na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, koji su zbog velikog broja problematičnih tvrdnji, ali i osebujnog stila pisanja prenijeli brojni mediji. Taj je status izazvao burne reakcije i rasprave u javnosti, a relativno nepoznatom zastupniku iz redova dijaspore osigurao medijsku pažnju koja u svijetu prije društvenih mreža vjerojatno ne bi bila realna. 

Nove su tehnologije na neki način omogućile proizvodnju šume podataka od kojih svatko naizgled može odabrati one koji mu se najviše sviđaju. To je posebno demotivirajuće za istraživačke novinare čiji bi rad trebao rasvijetliti činjenice, no postojanjem alternativnih činjenica, one su tek jedna od opcija kojim čitatelji mogu vjerovati. Kod nas "alternativna stvarnost" utječe i na probleme suočavanja s prošlošću. Povjesničar Tvrtko Jakovina naglasio je kako ova ideja posebno ide na ruku društvima "gdje se traži lakši put, gdje svako propitivanje, rasprava, suočavanje s argumentima izaziva nelagodu, jer se tako može doći do nepoznatih ili 'problematičnih' podataka koji postojeću, idealnu sliku u glavi nakrivljuju. Sve što vam ne odgovara, sve što je očito drukčije no što biste htjeli, sada možete pobiti 'alternativnim podatkom', ma kako malo to imalo veze sa stvarnim činjenicama". 

Nepovjerenje prema mainstream medijima nije novost. Istraživanje javnog mišljenja u Europskoj uniji pokazalo je kako 57 posto ispitanika smatra da nacionalni mediji nisu neovisni od političkih i ekonomskih utjecaja, a čak 60 posto ne vjeruje u neovisnost javnog medijskog servisa. Nedavne političke kampanje samo su kapitalizirale nepovjerenje javnosti, obraćajući se izravno glasačima, a Trumpova administracija nastavlja istim smjerom, optužujući medije da su opozicijska strana te da "trebaju zašutjeti". Građane su također upozorili da je najbolje da informacije o radu predsjednika i njegove administracije dobivaju izravno od njih.

Čini se kako je ovakav razvoj događaja ipak imao određeni utjecaj, jer se mediji sve više umjesto uobičajenog izvještavanja, okreću upravo provjeravanju činjenica. Tako je odjeknula i ranije spomenuta priča o terorističkom napadu u Bowling Greenu o kojem je govorila Conway, a koji se nikad nije dogodio. Na tribini na Sveučilištu Harvard o novinarstvu u doba postčinjeničnosti, CNN-ov voditelj Brian Stelter rekao je kako su sada novinari konačno živnuli jer osjećaju da je ovo prijelomno vrijeme za zemlju i novinarstvo. 

Već smo pisali kako je Duke Reporters' Lab u svom godišnjem izvještaju objavio da je broj internetskih portala za provjeru istinitosti informacija (fact-checking) objavljenih u medijima prošle godine širom svijeta dosegao gotovo stotinu. Faktograf, zajednički projekt Hrvatskog novinarskog društva i GONG-a, jedan je od primjera platformi za provjeru istinitosti informacija metodom provjere činjenica i korištenja pouzdanih izvora. Pokrenut je uoči parlamentarnih izbora 2015. godine sa željom da građanima koristi kao još jedan izvor informacija u formiranju odluke o tome kome dati svoj glas, nakon čega je nastavio pratiti rad Vlade i donositi analize i kolumne o aktualnim društveno-političkim fenomenima. Također, crowdfunding kampanja portala Forum.tm kojom je u samo 24 sata prikupljen novac potreban za nastavak rada ove nezavisne medijske platforme pokazuje kako potreba za kvalitetnim, informativnim medijskim sadržajem i dalje postoji.

Unatoč tome što nove informacijske platforme kao što su društvene mreže, blogovi ili službene internetske stranice, naizgled čine informacije dostupne svima u apsolutno svakom trenutku, čini se kako još uvijek postoji potreba za sustavnim, pravovremenim i točnim izvještavanjem. Možda će u novim tehnološkim uvjetima mediji, umjesto senzacionalističkog izvještavanja, povjerenje čitatelja vratiti upravo redukcijom šume nepreglednih podataka i provjeravanjem točnosti iznesenih tvrdnji. 

Objavio/la martina [at] kulturpunkt.hr 08.02.2017

VEZANE VIJESTI

Vrijeme lažnih vijesti i postčinjeničnosti

Piše: Martina Domladovac
Pojam "post-truth" obilježio je godinu, a označava okolnosti u kojima su objektivne činjenice manje utjecajne pri oblikovanju javnog mišljenja od apeliranja na emocije i osobna uvjerenja.

Provjerom do povjerenja

Piše: Matija Mrakovčić
Većina građana Europske unije smatra da mediji nisu neovisni, a Reutersov institut pita se jesu li portali za provjeru istinitosti informacija nova demokratska institucija.

Dijeljenje vijesti bez razmišljanja

Piše: Martina Domladovac
Iako su dobro upoznati s korištenjem društvenih medija, mladi ne znaju procijeniti vjerodostojnost informacija koje tamo pronađu, pokazalo je istraživanje Stanfordskog sveučilišta.