U radu caput mortuum, Alexi Kukuljevic proširuje svoj umjetnički interes na pitanja refleksivnosti, identiteta i njegovih deformacija, te materijalnog otpora nametanju forme. Termin kojeg su koristili i Hegel i Marx referirajući se na čistu apstrakciju, formu oslobođenu ikakvog sadržaja, ili obratno, predmet koji ne može označiti svoju formu, istovremeno se referira i na alkemijsku tradiciju bezvrijednog ostatka - materijalnog podsjetnika od kojeg nema nikakve koristi.

Tretirajući caput mortuum kao alegoriju svjesnosti, izložba predstavlja susret dva filozofska teksta: Hegelove Fenomenologije duha i Oswald Wienerovog Bio-adaptera, urednika i prevoditelja Ludwiga Fischera - dvije fikcije o svjesnosti i njenoj žudnji da nadiđe samu sebe.