Ciničan odnos prema proceduri | kulturpunkt

Ciničan odnos prema proceduri

Dvojben način na koji su zagrebačke gradske vlasti objavile javni poziv za predlaganje članova i članica kulturnih vijeća baca sumnju na provedbu njihovog izbora.

Piše: Lujo Parežanin

Foto: Toms Baugis / Flickr

Da je odnos zagrebačkih vlasti prema kulturi obilježen netransparentnošću i isključivanjem aktera koji se ne uklapaju u njene interesne križaljke evidentno je već neko vrijeme temeljem niza primjera – dovoljno je samo podsjetiti se još uvijek aktualne priče o Zagrebačkom plesnom centru da bi samovoljni, prema zainteresiranoj sceni bezobziran model djelovanja bio jasan. Na tom je tragu, po svemu sudeći, novonastala prijeporna situacija oko aktualnog Javnog poziva za predlaganje članova/članica Kulturnih vijeća koji su Grad, odnosno Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport objavili – u vrlo ograničenom smislu te riječi – u srijedu, 4. listopada.

Da nešto nije u redu dalo se naslutiti 5. listopada, kada je portal Teatar.hr izvijestio da "Grad Zagreb polutajno traži članove Kulturnih vijeća", navodeći pritom informaciju da je rok za prijavu 29. listopada, nemoguću iz jednostavnog razloga što u tekstu Poziva stoji se prijave podnose u roku 15 dana od njegove objave.

Problem je, međutim, što je Javni poziv objavljen na internetskim stranicama na način koji u potpunosti onemogućuje rekonstrukciju njegovih osnovnih parametara, kao i lako informiranje o njemu. Naime, na internetskoj verziji Poziva do popodneva 10. listopada uopće nije bio naveden datum objave pa zainteresirani kandidati najmanje 6 dana nisu mogli znati koji je rok za prijavu.

No to je bio problem s kojim su se suočili tek oni dovoljno sretni da do Poziva na službenim stranicama Grada uopće i dođu, jer iz nekog razloga nije objavljen pod kategorijom Natječaji / Pozivi / Rezultati / Javne rasprave, gdje nedvojbeno pripada, nego se do njega moglo doći tek putem direktnog linka ili Googlea. Ni pretraživanje na gradskoj stranici nije se pokazalo kao najbolja pomoć jer je potrebno unijeti puni naziv dokumenta da bi ga se pronašlo.

Ako bi se propuštanje da se u sâmom tekstu navede rok za podnošenje prijava moglo prozvati gafom – iako, priznajemo, prilično neobičnim – neuvrštavanje Javnog poziva u odgovarajuću kategoriju na stranici baca sumnju na slučajan karakter tog propusta. Ona je organizirana tako da uz naslov svakog dokumenta stoji i datum njegove objave pa se čini kao da je uistinu poduzet napor da se zainteresirana javnost isključi koliko je moguće iz sudjelovanja u Pozivu.

Da je informiranje javnosti izvedeno na krajnje neprimjeren način potvrdio je i razgovor sa službenikom iz Službe za informiranje pri Uredu gradonačelnika. I uz najbolju volju da nam pomogne oko informacija o objavi Poziva i roku za prijave, službenik je, nakon neuspjelih pokušaja da ga samostalno pronađe, do njegove internetske verzije došao tek nakon što nas je zamolio da mu pročitamo završni dio linka kako bi mu mogao direktno pristupiti.

U razgovoru s njime, a i naknadnim pretraživanjem, utvrđeno je da je Poziv na stranici objavljen 5. listopada. Najkasnije sljedeće jutro, 11. listopada, dodana mu je sljedeća crtica: "Javni poziv objavljen je u Večernjem listu 4. listopada 2107." Trebalo je, dakle, čekati da praktički prođe pola roka da bi taj podatak bio naveden, i to s greškom.

Za detaljnije informacije o Javnom pozivu službenik nas je uputio na Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport, opravdano smatrajući da će oni moći kvalitetnije pojasniti njegov sadržaj i planove s Kulturnim vijećima. Ta se sasvim logična ideja pokazala nešto teže provedivom: iz Ureda su nas uputili na glasnogovornicu koja nam je pak rekla da se mailom obratimo, dakako, Službi za informiranje pri Uredu gradonačelnika. Glasnogovornica se pritom pozvala na "proceduru" implicirajući, izgleda, da odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, prema kojima je usmeni zahtjev jednakovrijedan pismenom, nisu važne u usporedbi s internom samovoljom Uprave.

Vodeći se tako jedinim podatkom do kojega smo posredno došli, provjerili smo za kraj i njegovu točnost i što se pod njime konkretno podrazumijeva. Još jednom, neutralna formulacija prikriva stanje stvari: Poziv uistinu jest bio objavljen 4. listopada u Večernjem listu, ali u njegovom lokalnom izdanju manje tiraže koje u distribuciju ide tek pred kraj dana. Idealno, dakle, da ga ni tamo nitko ne ugleda.

Bojeći se da bismo se do dobivanja pisanog odgovora mogli naći u situaciji da vremena za prijave više nema, objavljujemo ovaj tekst bez očitovanja nadležnih – razina njihove brige za otvorenu komunikaciju s javnošću, uključivanje što šireg kruga dionika u kulturnom polju i jasno rukovođenje kulturom i kulturnim politikama iz ovih je detalja ionako jasna. Iako je moguće da su pravne tehnikalije iz Zakona o pravu na pristup informacijama objavom u Večernjem listu i na internetskoj stranici Grada ispoštovane, cinizam njihovog rastezljivog tumačenja od strane Gradske uprave čini se nespornim.

Stvari ipak djeluju vrlo jednostavne: ako je potrebna pomoć u vidu diktiranja linka da bi sâm službenik za informiranje odgovorne institucije mogao pronaći informaciju o jednom za kulturu izuzetno važnom javnom pozivu, tada sasvim sigurno ona nije objavljena "na lako pretraživ način", kako u stavku 1 članka 10 Zakona stoji. Ako je ključan podatak o provedbi Javnog poziva na internetskim stranicama objavljen tek tjedan dana nakon njegovog raspisivanja, tada informacije sasvim evidentno nisu bile "pravodobne, potpune i točne", kako stoji u njegovom 7. članku.

S obzirom na način objave i komunikacije o ovom Pozivu, kao jedino prihvatljivo rješenje čini se produženje roka za prijavu i ovoga puta jasno informiranje svih članova javnosti o toj odluci, kao i svim bitnim parametrima Poziva. U suprotnom, moglo bi ovo biti još jedno ponižavanje ionako rascjepkanog, antagoniziranog i podfinanciranog kulturnog polja.

Objavio/la lujo [at] kulturpunkt.hr 12.10.2017

VEZANE VIJESTI

Sustavno zanemarivanje plesa

Piše: Lujo Parežanin
Akcije plesne zajednice usmjerene su na zagovaranje transparentnog upravljanja Zagrebačkim plesnim centrom, kao i na opću promjenu kulturne politike i načina upravljanja javnim dobrima.

Model nove javne kulture

Piše: Matija Mrakovčić
Što je civilno-javno partnerstvo, što demokratizacija upravljanja kulturnim ustanovama podrazumijeva, te što o svemu tome misle kandidati za gradonačelnika i skupštinu grada Zagreba?

U Zagrebu ništa novo

Piše: Iva Rosandić
Unatoč novom filmskom prostoru u gradu, neravnopravni tretman nezavisne scene i javnih institucija prepreka je razvoju heterogene i inkluzivne kulture koja odgovara na potrebe svih građana.