Dodir inteligencije | kulturpunkt

Kulturoskop Tekst

<

Dodir inteligencije

U okviru manifestacije Operacija:grad realiziran je međunarodni festival Touch me. Na Festivalu je prezentirana umjetnička produkcija na sjecištu znanosti i tehnologije, a uključio je izložb

Piše: Lejla Topić

Touch me

U Zagrebu, do sada, nije postojao prostor s prepoznatljivim i sustavno provođenim programom koji bi predstavio nezavisnu kulturnu scenu, sve do inicijative nekoliko nevladinih udruga koji su nekadašnju Badelovu tvornicu projektom «Operacija: grad» pretvorili u buduću žarišnu točku neovisne kulture.

U sklopu spomenutog projekta Multimedijalni institut i Kontejner – biro suvremene umjetničke prakse realizirali su projekt «OutInOpen» odnosno «Touch Me» Festival što je održan od 8. do 17. rujna, na spomenutoj lokaciji. Kako su u katalogu Festivala istaknule kustosice Kontejnera, Olga Majcen i Sunčica Ostojić, odabrana tema Festivala, «Zloupotreba inteligencije», ne odnosi se toliko na radikalna rješenja, već je usredotočena na «umjetničku i teorijsku interpretaciju problema vezanih uz informacijski nadzor, kontrolu i moć, te bioetiku, biopolitiku, ekotehniku i moć. Uz to, Festival se bavi novim pojmovima povezanim s podivljalim razvojem znanosti i tehnologija.» Odabravši umjetnike koji su atelijer zamijenili znanstvenim laboratorijem a klasične umjetničke materijale najnovijim dostignućima sa sjecišta tehnologija i znanosti, kustosice su zagrebačkoj publici predstavile nekoliko zanimljivih umjetničkih radova i projekata.

Osobitu pažnju Zagrepčana privukao je «Jezostroj» odnosno performans s kojim je i otvoren Festival, Nizozemca Marnixa de Njisa koji je publici najavio dobru «zabavu» korištenjem «Jezostroja», naprave koja jakim vibracijama može poljuljati temelje arhitektonskih objekata. Vibracije naprave, osim što mogu dovesti do urušavanja zgrada, djeluju i na centar za ravnotežu posjetitelja, pa uz moguće demoliranje zgrade, naprava stvara osjećaj mučnine i gubitka kontrole nad određenom situacijom. Potreba struktura moći da u svakom trenutku zadrže kontrolu u posthladnoratovskom ozračju tema je projekta «LifeBoat» Melvillea (Nigela Helyera), St Jacquea (Orona Cattsa) i Yone (Ionat Zurr). Riječ je o potpuno funkcionalnom biološkom laboratoriju smještenom unutar čamca za spašavanje a kojeg je moguće iščitati kao pokušaj simboličkoga izvrtanja postojanja «mobilnih laboratorija» kojima američka Vlada, između ostalog, opravdava međunarodne ratne intervencije, primjerice okupaciju Iraka. Medijsko posredovanje ratnih operacija problematizirano je radom «Ratne igre», jednog od ključnih novomedijskih umjetnika iz San Francisca, Williama Linna. Posrijedi je interaktivna instalacija temeljena na klasičnoj Atarijevoj igri «Battlezone», prvoj istinski virtualnoj igri koja je bila i prva video igra u službi američke vojne obuke. Kako je zbog medijske posredovanosti ratnih razaranja nestalo iskustva empatije, Linn je modificirao prvobitnu verziju «Battlezonea» na način da izaziva elektro-šokove u tijelu suigrača u trenutku virtualnog pogotka oružjem. Ratne operacije tema su i rada «Black Hawk Down(RSG - BLACK-1)» međunarodnog kolektiva «Radical Softer Group» koji se sastoji od umjetnika i programera što se mijenjaju u grupi ovisno o njihovom polju interesa. Na Festivalu su predstavili novu verziju filma Ridleya Scotta «Pad crnog sokola» u kojoj su algoritamskom montažom uklonjeni kadrovi u kojima se pojavljuju bijelci tematiziravši tako činjenicu da su u većini američkih ratnih operacija «topovsko meso» upravo pripadnici crne rase.

Estetika terora

Video rad «Kutija s komarcima» Olivera Kunkela dokumentacija je «nezgode» koja se dogodila na slovenskome festivalu Break 2.2 2003. godine kada se laboratorijski spremnik s komarcima zaraženim virusom HIV-a razbio, a čitavo područje festivala bilo evakuirano. Kunkel je dokumentacijom spomenute epizode problematizirao strah, paranoju i neznanje ljudi vezan uz HIV, a koji su i najveća prepreka u stvaranju normalnog životnog okružja ljudi zaraženih tim virusom. Najveće zanimanje tiskovnih medija, ali i udruga za zaštitu životinja privukao je multimedijalni projekt Siniše Labrovića naslovljen «Stado.hr». Posrijedi je parodija reality showa u kojemu, umjesto ljudi, glavne uloge tumače ovce. Gledatelji showa putem Interneta preuzimali su odgovornost za živote ovaca. Prvo kao glasači, a onda i kao dobitnici ovce koja je ispala iz natjecanja. U slučaju da je ovca bila neželjena, poslana je u klaonicu. Uz to, ako su ovcu željeli spasiti od klanja, zaštitnici ovčjih života mogli su je otkupiti samo ako su s njom proveli 24 sata. Ovca pobjednica showa nije zaradila milijun kuna, ali je njezin život bio zaštićen potpisanim ugovorom o doživotnoj skrbi. Nadanja Labrovića koji je zabilježio kako se iskreno nada da su ovce dostojne suparnice ljudima u stvaranju veličanstvene dosade realitya u potpunosti su se ispunila, ako i nisu premašila očekivanja kreatora showa. Da je uzimanje života, bila odluka donesena dobrovoljno ili ne i više nego zanimljiv fenomen, dokazao je performans međunarodno poznatog Norvežanina Stahla Stensliea. On je zamislio projekt- modnu reviju naslovljenu S.U.F.I.(Suicide Fashion International- Ka- Boom kolekcija) koja je predstavila, terorističku estetiku odnosno modu postdigitalnog doba obilježenu učinkovitošću, a namijenjenu isključivo samoubojicama. Projekt je potaknut sve češćim fenomenom korištenja vlastitog tijela za rješavanje regionalnih sukoba, a izravno je nadahnut bombašima-samoubojicama iz Šri Lanke, Palestine ili Iraka. Umjetnik je istaknuo kako je u trenutačnom svjetskom poretku samoubojstvo jedan od najsnažnijih načina prenošenja poruka usporedivši razarajuća tijela bombaša jeftinijom i inteligentnijom verzijom aviona F-16.

Male revolucije –OutInOpen

Projekt OutInOpen je dvogodišnji projekt zagrebačkog Multimedijalnog instituta koji se ostvaruje kroz suradničku platformu Zagreb – Kulturni kapital Europe 3000. Namjera projekta jest prijenos strategija razvijenih na području informacijsko-komunikacijskih tehnologija u prostor javnosti. Kako se bilježi u katalogu Festivala, paralelno s razvojem tehnologija nadzora i elektronskih medija dogodila se i mala revolucija u korisničkim tehnologijama koje je, razvojem mobilnih uređaja, digitalnih kamera, bežičnih mreža i sličnih tehnologija, stvorila novo medijsko okružje. Ono je, pak, omogućilo kreativnim pojedincima postavljanje svojih radova u fizičkom prostoru i dostupnost široj publici, prakticirajući istodobno temeljno načelo javnoga dobra koje glasi: javno dobro je zajedničko sve dok ga javnost i koristi. U sklopu «Operacije: grad» u Badelu je predstavljena interaktivna instalacija austrijske grupe «Time's up» i dvodnevno emitiranje uradi-sam televizijskog programa naslovljenog «Telestreet ZG» kojega su realizirale telestreet incijative Candida TV, InsuTV i njemački projekt KeinTV. Uz realizaciju umjetničkih projekata u sklopu Festivala održan je višednevni Touch me- simpozij koji je okupio umjetnike, teoretičare i filozofe poput Bojane Kunst, Marte de Menezes, Ionat Zurr i Orona Cattsa i mnogih drugih, a čija su predavanja tiskana u opsežnom i informativnome katalogu Festivala.

U svojoj najnovijoj knjizi eseja «L'accident originel» Paul Virilio suvremeno postindustrijsko društvo opisuje kao militarizirani poligon za znanstveno osvjetovljenje politike koje koristi model sprege znanosti, tehnologije i kulture kao militarnog sustava potreba. Za karakter takvoga društvo skovao je sintagmu «globalitarizam» koja dobro opisuje situaciju u kojoj je nadziran cijeli sustav života (intima, seksualni odnosi, religioznost…) ali je i znanost neslobodna i ideologijski podvrgnuta služenju u vojne svrhe. Virilio se pita kako je moguće da se gotovo nitko ne buni protiv primjenjivanja i uronjenosti znanosti u militarno-kapitalistički sustav profita. Čini se da odgovor upravo leži u projektima «malih revolucija» i oazama otpora umjetnika koji, za razliku od znanstvenika, ne moraju slijediti korporacijsku ili vojnu logiku, a čiji su radovi predstavljeni na Festivalu Touch me.

Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 28.11.2005