Društveni potencijali novih-starih prostora | kulturpunkt

Društveni potencijali novih-starih prostora

U gradu Korčuli, u ambijentu napuštene termoelektrane smještene uz trajektno pristanište Dominče održala se izvedba viteške igre moreške u suvremenoj interpretaciji.

Piše: Matija Mrakovčić

FOTO: Lovro Krstulović

Moreška Kulturno-umjetničko društvo Korčula, skraćenog naziva Moreška – Korčula, svojim je dugogodišnjim i kontinuiranim radom značajno doprinijela činjenici da se nekad mediteranska, a danas korčulanska viteška igra, nakon povijesti duge više od 400 godina, zadržala i očuvala jedino u Korčuli. Ovo kulturno umjetničko društvo, koje broji više od 150 članova, kroz orkestar, big band, klapu, pjevački zbor i folklornu sekciju, ali i glazbenu školu, obogaćuje društveni i kulturni život grada sudjelujući u različitim projektima. 

Tako je predvečerje 8. srpnja u Korčuli obilježila suradnja Moreške - Korčula i kvarteta Rolin Humes, čiji je glavni vokalist i pijanist Robert James Hudulin, inače rođeni Korčulanin iz Brne, ujedno i autor novog "soundtracka" moreške u pop/rock/blues interpretaciji. Moreška se danas izvodi uz glazbu koju je komponirao skladatelj Krsto Odak, pa nas je zanimalo koliko je novi, suvremeni zvuk blizu, a koliko daleko od tradicije? "Sam zvuk je daleko od tradicije, ali to je i bila ideja i cilj cijele suradnje ili eksperimenta, kako ga tko hoće nazvati. Jako smo pazili da sve mjere i tempa budu isti 'originalu', odnosno Odakovoj verziji, na koju se moreška igra od 1937 godine. Ipak, dirati u plesni dio moreške bi bilo previše. A nama je ovo zapravo bio još veći izazov, a samim time i veći gušt, pošto smo po prvi put  u stvaranju glazbe trebali paziti na takve stvari. Najbitnije mi je da se glazba i cijela ideja svidjela svim moreškantima i ljudima koji su usko povezani s društvom", kaže Hudulin. 

Zvuk je blizu tradiciji onoliko koliko su blizu 1666. i 2017. godina, kažu iz Društva, a upravo u toj višestoljetnoj distanci leži intrigantna spektakularnost projekta. Iz Društva kažu da su dobili dosta kritika da tradicionalnu morešku pokušavaju osuvremeniti, međutim, "za razliku od klasičnih čuvara tradicije naši moreškanti morešku ne smatraju folklorom i uspomenom iz prošlosti već načinom života danas neodvojivim od njihovog grada i svakodnevnog života mladih Korčulana koji su odlučili biti moreškanti. Oni morešku ne čuvaju, oni morešku žive". Glazba u izvođenju Rollin Humesa postavila je pred moreškante težak zadatak prvenstveno zbog sporijeg tempa u nekim djelovima. Izvoditi morešku u takvom tempu je za moreškante fizički, ali i psihički napor, no prema svim ocjenama oni su to odlično svladali u vrlo kratkom vremenu. Sam tradicionalni ples nije nimalo izmijenjen i nije zbog promjene zvuka i tempa glazbene pratnje nimalo izgubio na svojoj atraktivnosti. "Kad moreškanti 'bate' morešku s guštom onda to ne može bit ne atraktivno!", kažu iz Društva. 

FOTO: Lovro Krstulović

Rolin Humes iza sebe ima velik broj nastupa i nagrada na glazbenim natjecanjima i festivalima, a predstavljali su Hrvatsku na Međunarodnom Blues Challengeu u Memphisu i Europskom natjecanju u Danskoj. Objavili su dva samostalna albuma, a trenutno rade na materijalu za svoj novi album. Članovi benda pokrenuli su 2016. projekt Živi rasti cvjetaj, gdje nizom koncerata prikupljaju sredstva za edukacije, radionice i ostale aktivnosti koje bi pokrenule razvoj lokalnih zajednica i mladih ljudi u njima. Nakon što su u suradnji s bendom The Bambi Molesters oživjeli zapušteni plato u Sisku između rijeke Kupe i željeznice, ove su se godine vratili u isti grad i 21. svibnja održali koncert s vokalnim ansamblom L.I.P.E. gdje su kvartet i vokalni sastav oživjeli zapušteni industrijski prostor grada Siska. Ideja cijelog projekta i jest prilagodba potrebama sredine u kojoj se odvija, kaže Hudulin, pa je tako nesvakidašnja izvedba moreške u Korčuli bila usmjerena prikupljanju sredstava za financiranje radionica na temu društveno-kulturnih centara. Zašto je odabrana baš ta tema?

Tema društveno-kulturnih centara trenutno je vrlo aktualna na cijelom području Grada Korčule, ali i otoka, kažu iz Društva. Radi se uglavnom o zapuštenim zgradama koje trebaju obnovu, a one koje su već obnovljene ili su u funkcionalnom stanju nemaju adekvatan sadržaj. Pitanje sadržaja takvog centra, ali i načina njegova upravljanja pitanje je za sve Korčulane, smatraju u Društvu, te se nadaju da će nakon ovog događaja i radionica koje će uslijediti na jesen svi više o tome razmišljati, ali da će dobiti neke odgovore i ideje. "Mnogo je vremena prošlo od kada je društveni dio Doma kulture zadnji put otvorio svoja vrata, za veliki broj generacija to je samo naziv za oronulu zgradu u centru grada. Sigurno je da se treba prilagoditi vremenu u kojem živimo. Društveno-kulturni centar bi trebao biti prostor ne samo za različite zabavne manifestacije, već i za druženje kroz radionice, tribine, različite aktivnosti, mjesto gdje se razmjenjuju znanja i vodi dijalog, gdje se rađaju progresivne ideje i kod mladih razvija osjećaj za društveni angažman i aktivizam od interesa za cijelu zajednicu".

Društveni dio Doma kulture o kojem se radi jest plesna dvorana zatvorena 1990-ih, a sve je dodatno pogoršala odluka gradskih vlasti da se Dvorana iznajmi bez ikakvih kriterija i nadzora, što je dovelo do toga da već dvadeset godina propada u samom centru grada. "Nažalost, oni koji su odlučivali ni dan danas nisu svjesni štete koju su nanijeli životu u Korčuli", kažu u Društvu. Kulturni dio objekta je 2000-ih renoviran i u funkciji je Grada kao kino dvorana i biblioteka, a njima upravlja Centar za kulturu, dok je plesna dvorana ostala "crna rupa" u životu Grada. Grad Korčula tradicionalno ima jak društveni život s periodičnim usponima i padovima koji uglavnom ovise o materijalnoj bazi i smjenama generacija koje su poprilično česte, što zbog odlazaka na školovanje, što zbog nezaposlenosti.

Dom kulture izgrađen je nedugo poslije Drugog svjetskog rata s velikom kino-dvoranom, pozornicom, garderobama, velikom plesnom dvoranom i pratećim ugostiteljskim sadržajima te sanitarnim čvorovima. U to su vrijeme to bili više nego dobri uvjeti za razvoj kulturno-umjetničkog života Korčule, koja je imala morešku, limenu glazbu, mješoviti pjevački zbor, dvije folklorne družine, radio i foto klub, dramsku grupu i veliki zabavni orkestar, što je bila prava rijetkost za tako male sredine. Tijekom 1950-ih i 60-ih godina u Korčuli postoji mnoštvo sportskih klubova, dobrovoljno vatrogasno društvo i nekoliko manjih udruga. Posebna priča su poznati, danas već i zaboravljeni korčulanski Veljuni - urnebesne maškarade koje bi u plesnu dvoranu natiskale i do pet stotina ljudi.

Izvedba moreške održala se u ambijentu napuštene termoelektrane smještene uz trajektno pristanište Dominče, za koje se priča da će uskoro postati nautička marina. Iz Društva kažu da su svi posjetitelji bili oduševljeni potencijalom prostora te da iako su im Grad i gradske službe maksimalno izašli u susret prilikom organizacije, iluzorno je očekivati da taj prostor uskoro neće postat komercijalan. Iako, u Društvu su zadovoljni što se izvedba održala uz snažnu podršku gradskih vlasti jer "za nas na otoku je neprocjenjivo važno da na ovakvim projektima 'dišemo zajedno'. Ovakva moreška vrlo je uspješno, zahvaljujući i moreškantima i Robiju koji je autor glazbe, spojila na prvi pogled nespojivo, te oduševila prije svega same moreškante i sve one koji morešku razumiju".

FOTO: Lovro Krstulović

S druge strane, ovakva moreška na poseban način potiče na razmišljanje i otvara pitanja tradicije, generacijske povezanosti, shvaćanja glazbe, kozmopolitskog karaktera moreške, mediteranske sklonosti izazovima, a možda prije svega ne čuvanja, već razvijanja jakog vlastitog identiteta na otoku". Uz sitne dorade i više vremena, u Društvu smatraju da pop/rock/blues moreška može biti itekako dostojna bilo koje svjetske pozornice kao unikatan glazbeno-scenski spektakl.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Objavio/la matija [at] kulturpunkt.hr 11.07.2017

VEZANE VIJESTI

Tajna povijest otoka

Piše: Vatroslav Miloš

Dostupni su prvi rezultati istraživanja u sklopu projekta Mapiranje kinematografije otoka Korčule u suradnji Sive)(zone i redatelja i kritičara Ivana Ramljaka.

Prvo digitalno otočko kino

Piše: Antonija Eremut
Digitalizacija kina u Korčuli pokazalo se kao integrativni faktor koji je privukao publiku ne samo na filmske projekcije.

Negdje između

Piše: Petra Dolanjski
U trenutku kada turizam vođen isključivo zaradom predstavlja glavno očište promišljanja otoka, dobrodošlim se čini djelovanje koje je krenulo od samih stanovnika - Pokret otoka.