Gazda (ne) radi u javnom interesu | kulturpunkt

Vijesti Mediji

<

Gazda (ne) radi u javnom interesu

Javna bi televizija programski trebala reflektirati potrebe svojih gledatelja za kvalitetnim informiranjem, a emitiranje filma "Gazda" na HRT-u u tom je smislu potpuno logičan potez.

Piše: Vatroslav Miloš

Iz filma Gazda Darija Juričana

Gazda Darija Juričana dokumentarna je priča o onome čije se ime — osim u žanru kapitalističke laude — u hrvatskim medijima ne smije spominjati. On je najveći privatni poslodavac u zemlji, on je najveći privatni oglašivač u zemlji, on je vlasnik najveće privatne distribucijske mreže u zemlji. On je, dakako, Ivica Todorić, a Gazda "ni-je film o njemu". 

Unatoč činjenici da je Blitz Cinestar, vlasnik najvećeg broja kinodvorana u Hrvatskoj odbio prikazati film uz obrazloženje da "film neće biti gledan", do sada ga u je u nezavisnoj kinodistribuciji vidjelo preko 10 tisuća ljudi. Uz film je izašla i istoimena knjiga novinara Saše Paparelle, čija je prva naklada rasprodana u samo mjesec dana, a u sada je već u prodaji i drugo izdanje, dopunjeno novim materijalima, fotografijama i dokumentima, te kritičkim komentarima Jurice Pavičića, Dražena Ćurića, Deana Dude i Goranka Fižulića. I to sve mimo Tiska, već spomenute najveće maloprodajne distribucijske mreže u Todorićevu vlasništvu, koji je, sasvim očekivano, odbio na svojim kioscima prodavati Paparellinu knjigu. 

"Tiskovo odbijanje da prodaje Gazdu, kao i odbijanje Blitz Cinestara da prikazuje taj film, dokazali su kako tržišna privreda u Hrvatskoj ne funkcionira. Oba su distributera dobila priliku zaraditi na Gazdi, no odbili su to učiniti, zbog nekih svojih drugih interesa. Pa koji bi im to interes trebao biti iznad njihova profita? A da pritom ne spominjem nekakav javni interes, iako bi se dalo postaviti pitanje zašto kinoprikazvači uživaju povlaštenu stopu PDV-a od svega pet posto, koja vrijedi samo za kruh, mlijeko i lijekove", rekao nam je Paparella za tekst Ane Orsag o filmu Gazda

Očito je, dakle, da za lik i djelo Ivice Todorića, kako se to popularno kaže, ipak ima interesa i izvan kompradorskog diskursa pa je sasvim logično da postoji javni zahtjev da se Gazda prikaze na HRT-u. S obzirom na to da je zakonom definirano da je Hrvatska radiotelevizija "u obavljanju svoje djelatnosti neovisna o bilo kakvom političkom utjecaju i pritiscima promicatelja komercijalnih interesa" kao i da joj je obveza "trajno, istinito, cjelovito, nepristrano i pravodobno informirati javnost o činjenicama, događajima i pojavama u zemlji i inozemstvu od javnog interesa", bilo bi sasvim logično, ako ne i obvezujuće, očekivati da Gazdu vidimo u njenom programu, po mogućnosti terminu atraktivnijem od onog u kojem bio prikazivan izuzetan dokumentarni serijal Betonski spavači

Upravo je ovim argumentima vođena inicijativa okupljena oko BRID-a, Prava na grad, GONG-a, Saveza udruga Klubtura i Zelene akcije, Hrvatske udruge radničkih sindikata, Nezavisnog cestarskog sindikata, sindikata Nova solidarnost i Preporod te Strukovnog sindikata radnika u HEP-u koja traži uvrštenje Gazde u program HRT-a. "Dokumentarni film Gazda kvalitetno i zanimljivo istražuje društvene i političke procese tranzicije i privatizacije te poslovanje najveće hrvatske korporacije", ističu iz inicijative i dodaju: "Budući da ti procesi i danas snažno utječu na živote i sudbine građanki i građana Hrvatske, ovaj film predstavlja iznimno važan dokument čije je prikazivanje nedvojbeno u javnom interesu".

Objavio/la vatroslav [at] kulturpunkt.hr 22.12.2016

VEZANE VIJESTI

O Gazdi i kako se do njega došlo

Piše: Ana Orsag
U vrijeme kada je Agrokorova moć na vrhuncu, dok se novinarstvo kao profesija degradira, u filmu o tabuima najveći je tabu što će se dogoditi ako se to klijentelističko carstvo sruši.

Sve je po dogovoru

Piše: Matija Mrakovčić
Nakon poništenog javnog natječaja za obnovu dva studentska doma u Zagrebu, direktnim pregovorima posao je dobila tvrtka u većinskom vlasništvu Agrokora.

Paražurnalistička groteska

Piše: Boris Postnikov

Kako se Zdravko Mamić od "društveno neprihvatljive" pojave pretvorio u objekt višestruke žudnje ili o "dosljednostima" uredničkih politika.