Gazda prije Gazde | kulturpunkt

Gazda prije Gazde

Film Gazda: Početak kroz strelovit uspon Miroslava Kutle govori o počecima privatizacije u Hrvatskoj, ali i pokazuje što možemo očekivati u slučaju Agrokor.

Piše: Martina Domladovac

Dario Juričan, Saša Paparello, Gazda: Početak, 2018.

Što je bilo prije, Miroslav Kutle ili HDZ? centralno je pitanje koje se provlači kroz dokumentarac Daria Juričana i Saše Paparella Gazda: Početak, film o samim počecima tranzicije i privatizacije. Autorski tim koji nam je prije nešto više od godine dana donio film Gazda, nezaobilaznu lektiru hrvatske tranzicijske pljačke, ovaj put nas vodi na sam početak privatizacijskih operacija. Osim u uobičajenoj distribuciji, projekcija filma 23. siječnja održana je u Privrednikovom domu gdje su Juričan i Paparello ukratko ispričali svoju motivaciju i iskustva rada na drugom filmu.

Svojevrsni prequel Gazdi, filmu koji govori o počecima bogaćenja Ivice Todorića, ali i o hrvatskim simbolima i mehanizmima funkcioniranja države, Gazda: Početak vraća se na Gazdu prije Gazde, apsolutnog vladara hrvatske privrede u vrijeme tržišne transformacije i sinonim za tajkune devedesetih - Miroslava Kutlu. Juričan kaže kako su još u početku odlučili da će tema koju obrađuju biti serijal, a ime filma Gazda: Početak odabrano je nakon što su zaključili kako Gazda 2 ne ilustrira točno radnju ovog nastavka. Neodjeljivo isprepleten sa stasanjem HDZ-a, uspon Kutle, kako ga prikazuje film, bio je strelovit i apsolutan. Od sitnog poduzetnika krajem osamdesetih, u čijim su se ugostiteljskim objektima kovali politički programi nove stranke, a i nove države, do vlasnika većine hrvatskih privatiziranih tvrtki, Kutle je stigao u nekoliko gladnih koraka. Kad je prigrabljeno "poslovno carstvo" postalo toliko veliko da je počelo samo sebe proždirati, tajkunovi politički zaštitnici počeli su se od njega javno distancirati, a stranka kroz koju je ostvarivao svoje ekonomske ambicije, okrenula mu je leđa. 

Ranjivom na napade, protiv Kutle je s vremenom podignuto jedanaest optužnica, a u strmoglavom ekonomsko-političkom padu koji počinje oko 1998. godine, za sobom je povukao i neke stranačke drugove, primjerice Ivića Pašalića. Činjenica da je protiv njega do sada doneseno tek pola od jedne presude - za slučaj privatizacije Gradskih podruma, dok se presuda za prevaru malih dioničara još uvijek čeka - pokazuje nam da u Hrvatskoj još uvijek ima prijatelje. On sam emigrirao je u Bosnu i Hercegovinu, iako je njegov odvjetnik u ono vrijeme tvrdio kako neće bježati od hrvatskog pravosuđa. Sličnosti sa slučajem Ivice Todorića nemoguće je previdjeti, a autori filma ne skrivaju da su ga "izvukli van" kako bi pokazali što možemo očekivati od slučaja Agrokor - dvadesetogodišnje suđenje s gotovo nikakvim rezultatima i pričom koja uskoro više nikoga neće zanimati.

Nakon što je izašao prvi Gazda, u vrijeme kad je Todorić još uvijek stajao na svojim nogama, Tisak je odbio prodaju knjige, a CineStar prikazivanje filma pod izlikom kako se ne očekuje dovoljno velika gledanost. Nakon što je film pogledalo više od deset tisuća ljudi, slučaj Gazda postao je ilustrativni primjer kako je "slobodno tržište" sve samo ne slobodno. Medijsku šutnju tada su probili nezavisni mediji, a distribuciju filma preuzela su lokalna i nezavisna kina. Juričan ističe kako su "stari partneri koji su uzeli prvi film, odmah uzeli i ovaj", no za razliku od prethodnog, ovaj film već se prikazuje i u komercijalnim kinima. 

Velike rasprave vodile su se i oko toga hoće li HRT prikazati Gazdu u svom programu, a nastavljaju se i po pitanju ovog filma. No s obzirom na to kojom se temom Gazda: Početak bavi i kakva pitanja otvara, teško je vjerovati da bi u ovakvoj političkoj konstelaciji, film koji početke vladajuće hrvatske stranke veže uz kriminalne radnje, mogao dobiti zeleno svjetlo na HRT-u. Kutlu se također vrlo jasno i nedvosmisleno ističe kao osobu koja je imala zadatak "disciplinirati" Split koji je u ono vrijeme predstavljao ključ za osvajanje Dalmacije, njenog zaleđa i Hercegovine. Preuzimanjem glavnih tvrtki cijela splitska privreda bila je u njegovim rukama, a grad je izgubio preko četrdeset tisuća radnih mjesta, od čega se ni danas nije oporavio. Uz njegovu pomoć "pali" su i Jadran Film i Večernji list i Slobodna Dalmacija, a još i danas u njegovom vlasništvu nalaze se neki hrvatski mediji. Gazda: Početak ne može biti prikazan na HRT-u i zato što Kutlu izravno povezuje s vrhovima današnje vlasti, kao i s Katoličkom crkvom.

"Kutle je odličan, šarmantan uživo, odlično smo se proveli", sarkastično su se osvrnuli Juričan i Paparello nakon projekcije, objašnjavajući kako su ga kontaktirali prilikom rada na filmu, želeći uključiti i njegovu stranu priče, od čega je na koncu ipak odustao. "Dobro se podsjetiti tih velikih odličnika iz prošlosti na koje smo pomalo zaboravili", zaključuju također autori filma. 

Miroslav Kutle danas sretno živi u BiH koja je odbila njegovo izručenje Hrvatskoj. 

Objavio/la martina [at] kulturpunkt.hr 24.01.2018

VEZANE VIJESTI

O Gazdi i kako se do njega došlo

Piše: Ana Orsag
U vrijeme kada je Agrokorova moć na vrhuncu, dok se novinarstvo kao profesija degradira, u filmu o tabuima najveći je tabu što će se dogoditi ako se to klijentelističko carstvo sruši.

Paražurnalistička groteska

Piše: Boris Postnikov

Kako se Zdravko Mamić od "društveno neprihvatljive" pojave pretvorio u objekt višestruke žudnje ili o "dosljednostima" uredničkih politika.

Gazda (ne) radi u javnom interesu

Piše: Vatroslav Miloš
Javna bi televizija programski trebala reflektirati potrebe svojih gledatelja za kvalitetnim informiranjem, a emitiranje filma "Gazda" na HRT-u u tom je smislu potpuno logičan potez.