Govori tiho | kulturpunkt

Vijesti Vizualne umjetnosti

<

Govori tiho

U fokusu rada Tomislava Gotovca i Sandra Đukića nalazi se Gotovčevo-umjetnikovo tijelo, a oba su umjetnička opusa predstavljena u bečkoj galeriji Michaela Stock.

Izložba Govori tiho (Speak Quietly), čije je otvorenje najavljeno za 17. siječnja u galeriji Michaela Stock u Beču, prezentira po prvi put zanimljivu usporedbu rada dvojice naoko različitih autora, avangardnog filmskog i likovnog umjetnika Tomislava Gotovca (1937– 2010) i medijskog umjetnika Sandra Đukića (1964). Premda ih dijeli veliki generacijski odmak, Gotovac naime počinje djelovati prije Đukićeva rođenja, neke zajedničke teme i umjetnički senzibilitet upućuju na veliku bliskost u idejama i konzekventnom kreativnom radu dvojice umjetnika.

Gotovac će na izložbi biti predstavljen presjekom fotografskog opusa koji dobro reprezentira njegov poznati radikalni stav da nema razlike između života i umjetnosti: fotografskim serijama Glave 1960. (1960), Udisanje zraka (1962), Glave 1970. (1970) i Tri majmuna (ne čujem, ne vidim i ne govorim) (1979). Fotografija snimljena 1988. godine za vrijeme izvedbe egzibicionističkog performansa u Galeriji suvremene umjetnosti naslovljena je Govori tiho, ali uvijek uz nogu drži batinu, što je slobodna parafraza poznate izjave američkog predsjednika Theodore Roosevelta (Speak softly and carry a big stick; you will go far). Poveznica izloženih Gotovčevih fotografskih radova svakako je prikaz umjetnikova tijela, centralnog motiva i njegova osnovnog sredstva za rad. Gotovac je u našoj kulturi prepoznat kao radikalni pionir body arta i performansa, a u mnogim je slučajevima realizirao djela vremenski podudarna sa radovima znatno poznatijih autora na internacionalnoj sceni.

Upravo se to opće poznato tijelo Gotovca–performera našlo u fokusu rada Body Scan (2005) Sandra Đukića. Đukić je stvorio intimni portret umjetnika sastavljen od 510 fotografija kao svojevrsni vizualni arhiv njegova tijela. Taj je arhiv naknadno digitalno transformiran u film koji se na izložbi prezentira u formi video objekta i knjige umjetnika. Ovo je djelo primjer kreativne suradnje dvojice umjetnika, što je jedna od temeljnih karakteristika Gotovčeva radnog postupka. Naime, umjesto uobičajene pozicije kada fotograf uzima aparat i snima svijet oko sebe, Gotovac primjenjuje filmski postupak, mijenja ulogu i postaje režiser, scenarist i glumac na fotografijama koje snimaju suradnici u umjetničkom procesu. 

Paralelno s izložbom u Galeriji Michaela Stock u obližnjem prostoru Kunsthalle Wien project space kontinuirano će se prikazivati kritička retrospektiva Gotovčevih filmova. Na programu su njegovi ključni eksperimentalni filmovi Prije podne jednog fauna (1963), trilogija Pravac, Plavi jahač, Kružnica (1964), Glenn Miller I (1977), Glenn Miller 2000 (2000), I confess I am Billie Holiday / Straža na Rajni (2000) i Dead Man Walking (2003). Spomenimo da se istovremeno uz izložbu i projekcije filmova odvija i predstavljanje Gotovčeve fotografske serije Foxy Mister (2002) na izložbama Nude Men from 1800 to the present u Leopold Museumu u Beču i The Naked Man u Lentos Kunstmuseumu u Linzu.

KP

Objavio/la matija [at] kulturpunkt.hr 14.01.2013