Između umjetnosti i politike | kulturpunkt

Vijesti Vizualne umjetnosti

<

Između umjetnosti i politike

Usprkos svom političkom naboju, pokazalo se da 12. Havanski bijenale ne uspijeva skrenuti pozornost na teme koje se te manifestacije izravno tiču.

Piše: Tomislav Žilić

Simon Y., Plaza de la Revolución, 2006.

Od svog osnutka 1984. godine Havanski bijenale uživa specifičnu poziciju u svijetu umjetnosti zbog geopolitičkog statusa same Kube, te je od samog početka manifestacija bila posvećena umjetnosti zemalja Latinske Amerike, Kariba, Bliskog istoka, Afrike i Azije. Time je stvorena svojevrsna enklava za umjetnost ne-zapadnih zemalja, okupirana temama od društvene i političke važnosti poput sukoba između tradicije i suvremenosti, postkolonijalnog života, odnosu umjetnosti i društva, te razvoju čovjeka u svjetlu tehnološke revolucije i urbanog života. Havanski bijenale stoga tradicijom tematiziranja kulturnih i političkih distinkcija između Juga i Zapada inzistira na pokrivanju društveno političkih specifičnosti globalne zajednice, čime je politički naboj manifestacije svakako u prvom planu.

Recentno otvaranje Kube prema Americi te naziranje mogućeg ukidanja američkog embarga baca novo svjetlo na Havanski bijenale i njegov politički angažman. Upravo su kompleksni povijesni i politički odnosi Kube i SAD-a uvelike odredili razne aspekte kubanskog života, kao i koncept samog bijenala. Nakon Kubanske revolucije, invazije u Zaljevu svinja te Kubanske krize, posljednjih pedesetak godina službeno nepostojećih diplomatskih odnosa između dvije zemlje ostavilo je dovoljno prostora za duboko utvrđivanje suprotnih ideoloških pozicija. No krajem 2014. godine američki predsjednik Barrack Obama objavio je da je, nakon dugih i tajnih pregovora sa svojim kubanskim kolegom Raulom Castrom, odlučio promijeniti američku vanjsku politiku prema Kubi. Posljedice uspostave bilateralnih odnosa ponajviše će utjecati na gospodarske prilike, odnosno na otvaranje tržišta između dviju zemalja. Pritom se otvara mogućnost putovanja između njih, što je iznimno važno uzevši uobzir veliku kubansku imigrantsku zajednicu u SAD-u, kao i stvaranje uvjeta da kubanski građani mogu koristiti poslovne usluge na tlu SAD-a, uz ništa manje bitno smanjenje internetske cenzure od strane kubanske vlasti. 

Ova "rehabilitacija" i potencijalna demokratizacija Kube prema zapadnim, liberalnim načelima ne otvara samo nove mogućnosti gospodarstvu i stanovništvu, već i kulturnom te umjetničkom svijetu. Kao što piše L.A. Times, potaknuti recentnim događanjima, američki kustosi, umjetnici i kolekcionari uputili su se u velikom broju na 12. Havanski bijenale, koji je otvoren od 22. svibnja do 22. lipnja. Ovogodišnje izdanje naslovljeno je Between the Idea and Experience ("Između ideje i iskustva") te je posvećeno pitanjima društvenog angažmana u lokalnoj zajednici, pri čemu se pokušava umjetnost dovesti na ulice Havane i izazvati izravnu interakciju s građanima i posjetiteljima. No na bijenalu nije svaki tip društvenog i političkog umjetničkog rada dočekan s oduševljenjem. Kubanska umjetnica i performerica Tania Bruguera, predstavljena i u zagrebačkoj Galeriji Nova u sklopu izložbe Arte Útilu prosincu 2014. godine našla se u nemilosti kubanskih vlasti nakon izvođenja performansa posvećenog slobodi govora na havanskom Trgu revolucije. Performans naslovljen Tatlin's Whisper #6 ("Tatlinov šapat br.6") trebao je na trgu - koji je inače mjesto političkih skupova i govora - omogućiti svim voljnim građanima da u trajanju od jedne minute javno iskažu svoje mišljenje.

Performans je prekinut a Bruguera uhićena, te je još nekoliko puta nakon puštanja privođena, nakon čega joj je oduzeta putovnica. Bruguerin dosadašnji rad obilježen je miješanjem politike i umjetnosti, te je u više navrata svojim provokativnim metodama zadobila pozornost globalne umjetničke zajednice. Svojim performansima Bruguera napada ono što smatra suvremenim poimanjem umjetnosti, odnosno inzistiranje na formi lišenoj svakog kritičkog ili političkog sadržaja. Usprkos tome što je poznata po kritičkom i angažiranom radu, Bruguera je do ovog incidenta imala potporu kubanskih elita, poglavito stoga što primarno radi na području SAD-a i Europe. No njen prosinački performans vlasti su osudile kao pokušaj izazivanja nemira i podrivačku aktivnost. "Kada svoj rad predstavljam u inozemstvu kubanskoj vladi to odgovara, ali očito joj ne odgovara kad isto pokušam napraviti na Kubi”, komentira Bruguera. Pritom valja naglasiti da je Bruguera isti performans izvela na Havanskom bijenalu 2009. godine uz punu potporu nadležnih institucija, što u očima javnosti jasno potvrđuje da se radi o primjeni dvostrukih standarda. U konačnici, pravna trakavica oko statusa Tanije Bruguere traje već mjesecima, a državno tužiteljstvo produživalo je rok za službeno podizanje optužnice tako da joj se onemogući sudjelovanje na bijenalu. Usprkos tome, Bruguera je tijekom prvih dana bijenala održala javno čitanje teksta Porijekla totalitarizma Hanne Arendt, nakon kojeg je - očekivano - ponovno pritvorena.

U svjetlu ove kontroverze, neskriveni entuzijazam oko ovogodišnjeg izdanja bijenala ne jenjava, unatoč tome što su određeni umjetnici prijetili bojkotom u slučaju daljnje stigmatizacije Bruguere. Osim što otvara kompleksnu temu o odnosu umjetnosti i politike, što je svakako bio i cilj njezinog performansa, Bruguerin slučaj zasigurno je ukazao i na to da u svojoj osnovi promoviranje te prakticiranje umjetnosti, aktivizma i osnovnih sloboda ostaje zasjenjeno neizbježnim podilaženjem potrebama tržišne ekonomije, globalne politike te ostanku unutar institucionalnih okvira. Ironija jedne umjetničke manifestacije sa snažnim političkim predznakom poput Havanskog bijenala izgledno leži u tome što nova otvorenost ipak nije namijenjena svima. 

Objavio/la tomislav [at] kulturpunkt.hr 29.05.2015