Kultura plesa dio je svakodnevice | kulturpunkt

Kultura plesa dio je svakodnevice

Unutar kubanske kulture ples ima posebno privilegiranu poziciju, a baletni plesači trenirani spojem afro-karipske tradicije i ruske škole, pripadaju eliti svjetske baletne scene.

Piše: Martina Domladovac

Lucy Walker, A History of Cuban Dance

Završio je još jedan Zagreb Dox na kojem su, osim uobičajenog programa, prikazana i dva kratka filma snimljena tehnologijom virtualne stvarnosti. Jedan od njih je Povijest kubanskog plesa (A History of Cuban Dance), britanske redateljice Lucy Walker, čiji su radovi već dobro poznati zagrebačkoj publici. Povijest kubanskog plesa osmominutni je kronološki pregled razvoja plesnih koraka i ritmova koje izvode neke od najboljih kubanskih trupa: Balet kubanske televizije, Nacionalni afrokubanski balet i Danza Abierta. Osim osnovnih koraka, film u nekoliko scena nastoji objasniti stapanje različitih kultura na otoku od prvog doseljavanja konkvistadora, te kako su one utjecale na razvoj specifičnih kubanskih plesova. 

Autentične lokacije na kojima se odvijaju scene plesa u kombinaciji s tehnologijom koja gledatelju pruža jedinstveni osjećaj prisustvovanja radnji, velik su dio filmskog ambijenta. U jednom intervjuu redateljica je rekla kako su scene filma na neki način "location porn", odnosno, gledatelju pružaju perverzni užitak promatranja specifičnih egzotičnih lokacija i prostora i to na način kao da se osoba zaista u njima nalazi. U kombinaciji s plesnim točkama i uživo izvođenom glazbom, film ostavlja osjećaj turističkog posjeta otoka sa sadržajima namijenjenim isključivo gledateljevoj konzumaciji autentičnog kubanskog iskustva. Ipak, film na zanimljiv način otvara raspravu o važnosti plesa unutar kubanske kulture, kao i razlozima zašto su se razvile određene plesne forme, ali i ostale sačuvane do danas. 

Specifične povijesne okolnosti dovele su do miješanja i preklapanja različitih kulturnih utjecaja koje su sa sobom donijeli španjolski kolonizatori, afrički robovi i azijski radnici, a njihovi tragovi mogu se pratiti u melodijama i pokretima nastalim na Kubi. Jedan od primjera je contradanza, ples koji se s europskih dvorova proširio američkim kolonijama, a posebno je postao popularan upravo na Kubi gdje je spojen s afričkim ritmom. U filmu je u više navrata spomenuto kako se Kubanci "rode plešući i žive plešući" i ples je na neki način dio njihove kulturne tradicije. Rumba je nastala u urbanim radničkim četvrtima Havane gdje su živjeli nekadašnji robovi koji su nakon abolicije nastavili raditi u industrijskoj proizvodnji. Ples koji korijene vjerojatno vuče još iz velikih robovskih kuća, objedinjava ekspresiju teških uvjeta života kao i potrebu za zabavom i razonodom. Američke imperijalističke politike u 20. stoljeću i uvezena dekadencija društvene elite utjecale su na razvoj nekih drugih oblika klupske zabave i plesnih formi kao što je mambo ili cha-cha-chá, dok se zahvaljujući globalizaciji koja je dotakla i Kubu, među mladima proširio breakdancing i reggaeton.

No osim zaraznih uličnih ritmova, Kuba ima vrlo snažnu tradiciju klasičnog plesa, posebno baleta, što film propušta adresirati. Kubanski balet spoj je afro-karipske tradicije i "ruske škole", odnosno obrazovanja i treninga koje su Kubancima, nakon revolucije 1959. godine, omogućili prijateljski odnosi sa Sovjetskim savezom. "Kuba je talionik različitih rasa. Tome dodajemo fuziju ritmova i klasičnih tehnika. Kad vidite kubanski ples na pozornici, znate da je kubanski jer ima svoj vlastiti štih", rekao je jednom prilikom Carlos Acosta, kubanska internacionalna baletna zvijezda. 

Alfa i omega kubanskog baleta još uvijek je Alicia Alonso, ravnateljica centralne baletne institucija Ballet Nacional de Cuba. I prije Revolucije Alonso, koja je bila velika Castrova podupirateljica, vodila je baletnu školu, a nakon njegovog dolaska na vlast dobila je priliku organizirati sustav plesne naobrazbe tako da bude široko dostupan. Baletne škole postale su besplatne, odnosno njihov rad u potpunosti financira država, a njihov kapacitet višestruko je povećan. Počelo se inzistirati na tome da se kulturna naobrazba olakša stanovnicima manjih i ruralnih sredina, a sve to dovelo je do situacije u kojoj škole imaju širok izbor najvećih plesnih potencijala. Osim toga, ulaznice za kulturna događanja također su državno subvencionirane, zbog čega su svima dostupne, a manifestacije poput baletnih predstava izrazito su popularne i u pravilu - rasprodane. Socijalna sigurnost, mogućnost profesionalnog usavršavanja i putovanja te odnos s publikom koja plesače doživljava kao nacionalno, kulturno blago, čini balet u ovoj zemlji poželjnim i cijenjenim zanimanjem. 

Kultura, posebno njena dostupnost i njen značaj, postala je ključna ideja post-revolucionarne Kube. Ideja da kultura pripada svima, da je odvojena od tržišne ekonomije i da promiče kritičko razmišljanje, postala je temelj kulturnih politika ove zemlje. Masovno opismenjavanje, otvaranje škola kao i kulturnih institucija bili su neki od prvih koraka tadašnje nove komunističke vlasti, a emancipacija konzumenta kao i stvaratelja kulture, njena službena politika. Također, osim klasičnoj naobrazbi, pažnja je usmjerena i na proučavanje tradicijskog stvaralaštva kao što je primjerice afričko nasljeđe, a među kojima su i bogate plesne prakse. Upravo zato nije neobično da se suvremena kubanska kultura tako često oslanja na tradicionalne elemente.  

Unutar kubanske kulture, ples ima posebno privilegiranu poziciju i na neki se način smatra kubanskim nacionalnim identitetom. To se često eksploatira, pa se Kuba uobičajeno prikazuje kao zemlja "koja nema ništa, ali barem ima ples". Na sličan način kao što gore spomenuti film Povijest kubanskog plesa prikazuje plesače na "specifično kubanskim" lokacijama, fotograf Omar Robles zabilježio je kubanske balerine i baletane kako plešu na ulicama Havane. Istovremeno, u međunarodnom kontekstu kubanski plesači i kompanije zarađuju malo, a njihova profesionalnost uglavnom dolazi iz entuzijazma. Kubanske plesne trupe često gostuju na svjetskim turnejama, gdje si plesači, unatoč tome što mogu zadržati dio zarade, ne mogu priuštiti gotovo ništa. Zbog visoke profesionalnosti kubanski plesači međunarodno su cijenjeni te pojedinci ponekad karijeru odluče nastaviti na pozornicama stranih kompanija, zbog čega im je profesionalni povratak u zemlju ponekad otežan. Unatoč tome, kulturne politike ove zemlje koja je stvorila već generacije vrsnih profesionalnih plesača, ali još važnije, kulturu plesa i drugog umjetničkog djelovanja kao dio svakodnevice, mogu nam samo biti uzor.

Objavio/la martina [at] kulturpunkt.hr 08.03.2017

VEZANE VIJESTI

Moguće je misliti samog sebe i kroz drugog

Piše: Matija Mrakovčić
Suvremeni modeli arhiviranja plesa odmiču se od tradicionalnog poimanja arhiva, no u nedostatku adekvatne infrastrukture prepušteni su entuzijazmu pojedinaca, samih umjetnika i istraživača.

Razumijevanje novih oblika kulture i društvenosti

Piše: Ana Abramović
Prepoznaje li Zagreb, i u kojem obliku, važnost kulturnog i umjetničkog obrazovanja kao važnog segmenta participativne kulture?

Između umjetnosti i politike

Piše: Tomislav Žilić

Usprkos svom političkom naboju, pokazalo se da 12. Havanski bijenale ne uspijeva skrenuti pozornost na teme koje se te manifestacije izravno tiču.