Međusobna podrška i solidarnost | kulturpunkt

Međusobna podrška i solidarnost

Ove se godine održava treća Feministička likovna kolonija u Sićevu koja mladim umjetnicama pruža siguran prostor za stvaranje te ih osnažuje na uključivanje feminističkih tema u svoj rad.

Piše: Martina Domladovac

FOTO: Centar za devojke / Facebook

Izložbom Happy place Anđele Mujčić, 3. srpnja otvoren je četvrti ArtFemine festival kojeg u Nišu organizira Centar za devojke. Ova niška organizacija predstavlja siguran prostor koji promovira feminističke vrijednosti i osnažuje, odnosno podržava djevojčice, djevojke i mlade žene. Osim Festivala, Centar je također pokrenuo Feminističku likovnu koloniju u Sićevu koja će se ove godine, od 24. do 31. srpnja održati po treći put. Ideja o pokretanju likovne kolonije javila se nakon što su aktivistice u svoje djelovanje uključile i kazališnu umjetnost. S obzirom na to da umjetnice u Srbiji puno rjeđe dobivaju mogućnost izlaganja od umjetnika, aktivistice Centra za devojke željele su mladim umjetnicama omogućiti siguran prostor za stvaranje, ali ih i osnažiti kako bi feminističke teme uključile u svoj rad.

"Smatramo da je  veoma važno omogućiti devojkama i ženama da zajedno stvaraju, razmenjuju svoja iskustva u sigurnom prostoru i obezbediti im mogućnosti da izlažu. Mlade umetnice imaju jako malo mogućnosti da izlažu i zauzimaju medijski prostor, iako je mnogo više umetnica no umetnika. Iz njihovih evaluacija znamo da im je jako bitno da su sa sebi istima, gde se osećaju sigurno, slobodno, gde neometano rade, druže se, ostvaraju, razmenjuju", naglašavaju aktivistice Centra. 

U Sićevu, mjestu pokraj Niša, srpska slikarica Nadežda Petrović početkom 20. stoljeća pokrenula je prvu likovnu koloniju koja s prekidima traje do danas. Kolonija je od početka bila regionalnog karaktera i na njoj redovito sudjeluju i Hrvatski umjetnici, a među prvima, još 1905. godine, bio je i Ivan Meštrović. S obzirom na dugu tradiciju i povijest, osnivanje Feminističke likovne kolonije u Sićevu nametnulo se kao logičan izbor. U dosadašnje dvije kolonije sudjelovalo je dvadeset sedam umjetnica. Mnoge od njih nakon toga su imale svoje prve samostalne izložbe, a neke su postale suradnice Centra. 

"Kada smo objavile konkurs za prvu koloniju, devojke su bile malo obazrivije, ali interesovanja je od samog početka bilo. Feministička likovna kolonija je jedinstvena na našim prostorima i smatramo da je od najveće važnosti da se umetnicama pruže informacije i mogućnost da promišljaju na ove teme", poručuju aktivistice Centra. Također su istaknule komentar jedne od sudionica koja je rekla da joj je "ovo mnogo bitno jer ovde nema ustezanja, nema te unutrašnje teskobe u smislu kako će neko da te shvati, šta će ko da misli. Hrabrost za radove su mi dale i devojke, kolginice sa kojima sam provela odlično vreme u Sićevu, mnogo su mi pomogli otvoreni razgovori sa njima. I sada hoću da nastavim da i van kolonije provlačim feminističke teme kroz rad".

Sanja Solunac, interdisciplinarna i vizualna umjetnica iz Kragujevca, jedna od osnivačica feminističkog časopisa Wooman magazne te dugogodišnja suradnica Centra za devojke i ove je godine bila članica žirija za izbor sudionica Kolonije. Solunac naglašava kako je koncept Kolonije okupljanje malog broja vizualnih umjetnica sa što različitijim radnim iskustvom i obrazovanjem o rodnim teorijama. "Cilj rada je međusobna podrška i solidarnost u umetničkom radu za razliku od  'mešovitih kolonija' gde je najčešće prisutan problem konkurencije, konstantnog nadmetanja i nadjačavanje u umetničkom tržištu, koje čak i nije razvijeno kod nas", ističe.

Tijekom trajanja kolonije također se analizira položaj mladih umjetnica, kao i politike života na Balkanu. "Na kraju ta mala studija je jedna u nizu različitih rodnih studija koje doprinose i položaju žena u našim kulturnim politikama i tematski praksama savremene umetnosti, a pritom (p)ostaje zaista bogato edukativno i kreativno iskustvo i za umetnice i za publiku", objašnjava Solunac, te dodaje kako se pri selekciji ne obraća toliko pažnja na tehnike kojim se bavi određena umjetnica. Važnije im je kako one promišljaju o problemima roda, te na koje sve načine u svom umjetničkom radu predstavljaju i kritički promišljaju određene teme. 

Ovogodišnji ArtFemine festival pod nazivom Ti si svoja, samo svoja, službeno je počeo otvorenjem ranije spomenute izložbe, no njegove glavne aktivnosti odvijaju se od 7. do 9. srpnja, a uključuju različite besplatne radionice, dva performansa i predstavu redateljice Dragane Jovanović. Također, u sklopu festivala održavaju se i paneli Što ima novo na feminističkoj sceni u regionu, Razgovor o seksualnosti žena sa invaliditetom te Razgovor sa Helenom Vuković, trans ženom aktivistkinjom Equal-a  koja će govoriti o problemima i izazovima s kojim se suočavala i suočava još uvijek kao i o knjizi koja je napisana na temelju njene životne priče Major i Helena.

Centar za devojke od 1998. godine kroz edukaciju i emancipaciju radi na unapređenju položaja mladih žena u zajednici. Važan dio njihov aktivnosti djelovanje je kroz kulturu kojom žele skrenuti pažnju sugrađanki i sugrađana, kao i šire zajednice, na položaj žena u društvu, ali i bogatu feminističku teoriju i aktivizam na području južne Srbije. Važan dio ovog djelovanja predstavlja obrazovanje mladih umjetnica kroz Feminističku likovnu koloniju koje će svojim  radom nastaviti aktivističko djelovanje u zajednici.

Objavio/la martina [at] kulturpunkt.hr 07.07.2017

VEZANE VIJESTI

Virtualno je stvarno

Piše: Martina Domladovac

U sklopu kampanje 16 dana aktivizma organizirana je zajednička ulična akcija kojom je upozoreno na rastuće virtualno nasilje, pogotovo nad djevojčicama, djevojkama i ženama.

Žena ili je pasivna ili ne postoji

Piše: Petar Dukić
Autorice izložbe u Muzeju suvremene umjetnosti arhivski dio posla odradile su besprijekorno, ali su u potpunosti pasivizirale i svele na romantičarsku ženskost život i rad Marije Novaković.

Udruženim snagama širiti feminizam

Razgovarala: Matija Mrakovčić

O festivalu PitchWise, feminizmu u BiH te uvjetima za umjetnički, aktivistički i ženski rad razgovaramo s Vildanom Džekman i Vedranom Frašto iz Fondacije CURE.