Tema Govoreći o “razvoju benda”, Ira Kaplan je za britanski The Wire svojedobno rekao kako većina svega toga ima veze s prevladavanjem sramežljivosti i straha i dodao: “Bio sam toliko sramežljiv da mi je bilo nemoguće ostvariti ono što sam želio, svirati u bendu. Onda sam, na koncertu Feeliesa, upoznao Georgiju i ona me motivirala da napokon počnem osjećati kako sam sposoban stvarati glazbu”.
Yo La Tengo američki je bend. U to nema sumnje. Uostalom, i sami su to, kroz metaforu putovanja i matineja ponedjeljkom, lirički proklamirali istoimenom pjesmom iz 1997. godine, s ploče koja će, u godinama koje dolaze, postati jednom o ključnih referentnih točaka američke nezavisne glazbe. To da je Yo La Tengo američki bend ne ističem kao geografsku već kao muzičku činjenicu. Njihovi muzički, intelektualni i emocionalni afiniteti, kao i njihova realizacija, oduvijek su – ili barem konkretnije od I Can Hear The Heart Beating As One – reflektirali žanrovsku eklektičnost koja bi se teško mogla zauzdati nekim barem relativno obuhvatnim terminom, kao što je, primjerice, “nezavisna” ili “alternativna” ili “indie” glazba. Tridesetogodišnji rad i stvaranje ovog malog, obiteljskog benda iz Hobokena u New Jerseyju na neki način predstavlja mikropovijest američkih popularnih muzičkih žanrova (ili popularnih muzičkih žanrova kojima su dominirale američke grupe) od proto-punka, garažnog rocka i soula, preko surfa, power-popa i folka, pa sve do no-wavea, free-jazza i elektronike. S time da su granice između njih uvijek zamagljene, začinjene intimnom atmosferičnošću karakterističnom za jednu malu, sramežljivu i nepretencioznu grupu ljudi.
Fade je njihova trinaesta ploča i – zajedno sa spomenutom I Can Hear The Heart Beating As One, …And Then Nothing Turned Itself Inside-Out i Summer Sun – rezonira kao imaginarna cjelina, posljednje poglavlje “tetralogije” posvećene sazrijevanju pod američkim suncem. Po prvi puta u dvadeset godina nas svojoj posljednjoj ploči Yo La Tengo ne rade s producentom Rogerom Moutenotom već ljeto 2012. godine provode kod Johna McEntirea u Chicagu. No Moutenotov odlazak ne označava neka značajna sonična odstupanja od njihovih ranijih izdanja: i dalje je prisutno pozadinsko zujanje lampaških pojačala, kao i analogna toplina magnetske trake. McEntire je na ploči prisutan tek minimalno, a uz perkusije i vibrafon, u prvom su planu nešto očigledniji puhački i gudački aranžmani, za koje su zaslužni standardni čikaški “osumnjičenici” poput Jeffa Parkera, Roba Mazureka i Williama Portera.
“Promjene od ploče do ploče više reflektiraju hrabrost da se napravi ovo ili hrabrost da se napravi ono”, zaključio je Kaplan u istom onom članku spomenutom na početku teksta. U tom smislu, Fade znači da su Georgia Hubley, Ira Kaplan i James McNew ponovno pronašli hrabrost da budu Yo La Tengo.
Yo La Tengo će nastupiti zagrebačkoj Tvornici kulture 8. studenog. Ulaznice za koncert u prodaji su od 19. travnja na svim prodajnim mjestima Eventima po cijeni od 200 kuna, dok će najbržih 100 fanova moći kupiti ulaznicu po cijeni od 180 kuna.
Vatroslav Miloš
ObjavljenoObjavljeno
