Mržnja nije obiteljska vrijednost | kulturpunkt

Mržnja nije obiteljska vrijednost

Ususret šesnaestoj zagrebačkoj Povorci ponosa prisjećamo se povijesti LGBT pokreta i aktivizma na prostoru Jugoslavije te borbe za jednakost i jednakopravnost koja još traje.

Piše: Martina Domladovac

U subotu, 10. lipnja u Zagrebu će se održati šesnaesta Povorka ponosa LGBTIQ osoba i obitelji pod nazivom Slobodan život počinje ponosom. Zagrebački Pride najveći je i najvidljiviji događaj LGBT aktivizma koji polako postaje dio zagrebačke tradicije, istovremeno razvoj LGBT pokreta i queer kulture te njegov utjecaj na društvene promjene manje je poznat. LGBT aktivizam na prostoru Jugoslavije počinje 1970-tih godina kada Slovenija, Hrvatska i Crna Gora prve dekriminaliziraju homoseksualnost. Prema ustavu iz 1974. godine, republike su imale relativnu autonomiju u donošenju pojedinih zakona i provođenja politika pa je i razvoj LGBT pokreta tekao različito unutar Jugoslavije. Prve rasprave o pitanju homoseksualnosti tako je otvarao slovenski Gej i lezbijski filmski festival, a na ljubljanskom Sveučilištu pokrenute su lezbijske i gej grupe ŠKUC LL i ŠKUC Magnus koje postaju nositeljice queer kulture u zemlji. 

Otvaranjem Jugoslavije, liberalizacijom društva osamdesetih godina te dezintegracijom centralnih organa vlasti i u Hrvatskoj se javlja LGBT pokret. Frigidna utičnica, radio emisija Tonija Maroševića, prvog otvoreno gej muškarca na ovim prostorima, na zagrebačkom Omladinskom radiju bavila se različitim marginalnim društveno-političkim temama, a o homoseksualnosti afirmativno pišu časopisi Polet, Danas, Start. Feministički pokret u Hrvatskoj znatno je doprinio i ohrabrio stvaranje prve lezbijske grupe u Hrvatskoj – Lila inicijative koja se 1989. godine odvojila iz Ženske grupe Trešnjevka. Već naredne godine prestaje s radom zbog gubitka prostora, neposredno nakon prvih višestranačkih izbora. Prva hrvatska gej i lezbijska grupa – LIGMA (lezbijska i gej akcija), koju vode Andreja Špehar i Amir Hanušić, s radom počinje 1992. godine, no zbog ratnog stanja njeno djelovanje je ograničeno. Izdavala je prvi LGB časopis Speak out, koji je izlazio kao prilog unutar časopisa Antiratne kampanje Hrvatske ARKzin, a s radom prestaje 1997. godine nakon što Špehar i Hanušić odlaze iz zemlje. Iste godine, uz pomoć Instituta Otvorenog društva i Ženske mreže Hrvatske, formirana je neformalna grupa Kontra, koja u početku djeluje na anarho-feminističkim principima, a od 2002. godine kao registrirana lezbijska udruga. 

Krajem devedesetih u Zagrebu nastaje grupa Because Press s ciljem promoviranja lezbijske umjetnosti i književnosti. Iako je primala financijsku pomoć iz inozemstva objavljena su svega tri broja fanzina Just a Girl te jedna publikacija, prva zbirka lezbijske poezije, Igre ljubavi i ponosa autorice Sanje Sagaste. Nakon gašenja LIGME, do 2000. godine u Hrvatskoj ne djeluje niti jedna registrirana organizacija koja okuplja LGBT osobe, već se aktivnosti isključivo događaju na Internetu. U Rijeci je 1999. godine spriječena inicijativa za okupljanje gej udruge pod imenom Oskar, no godinu dana kasnije, u jeku političkih promjena, osniva se Lezbijska organizacija Rijeka (LORI). Aktivistkinje iz Zagreba i Rijeke sudjelovale su na prvoj Povorci ponosa u bivšoj SFRJ, u Beogradu 2001. godine. 

Prva beogradska Parada ponosa po mnogočemu je bila značajna. Srpski LGBT aktivizam do tada je uglavnom počivao na djelovanju gej i lezbijske organizacija Arkadija, osnovane 1991. godine, koja se prvenstveno bavila osnaživanjem pripadnika LGBT zajednice te pitanjem dekriminalizacije homoseksualnosti, što je konačno ostvareno 1994. godine. Arcadija je djelovala sve do 2001. godine, no još 1995. godine lezbijske članice grupe osnovale su odvojenu organizaciju pod okriljem Autonomnog ženskog centra, pod nazivom Labris. Novosadska organizacija New Age, s ciljem veće vidljivosti LGBT zajednice, početkom 2000. godine organizirala je prvu Gej i lezbijsku konferenciju, a iste godine u Beogradu je održan prvi LGBT kulturni festival pod nazivom Coming Out with Nick - COWN. Te je godine došlo i do promjene vlasti u Srbiji, zbog čega se u zajednici osjeća sve veći optimizam.

Udruge Gayten - LGBT (proizašle iz Arkadije), i Labris u lipnju 2001. godine organiziraju prvu Paradu ponosa kada velik broj organiziranih nacionalističkih i navijačkih skupina na Trgu republike brutalno napada prosvjednike. U sukobu je stradalo četrdesetak građana i osam policajaca. Više ljudi uhićeno je zbog napada, no optuženi su samo za "remećenje javnog reda i mira" te su im dodijeljene tek simbolične kazne. Ovi događaji imali su velik utjecaj na regionalni LGBT pokret, prvenstveno u Hrvatskoj, gdje Kontra i novoosnovana udruga Iskorak, 29. lipnja 2002. godine organiziraju prvu zagrebačku Povorku ponosa pod nazivom Iskorak KONTRA predrasuda. Unatoč širokoj podršci tadašnje lijevo-liberalne vlasti, međunarodnih institucija i njihovih predstavnika, događaj su obilježili agresivni protuprosvjedi i veliko nasilje nad sudionicima povorke i LGBT zajednicom. 

Sljedećih godina povorkama su se naglašavale različite teme važne za zajednicu kao što je anti-diskriminacijsko zakonodavstvo i istospolni brak ili prava transrodnih osoba, što je prvi put istaknuto 2004. godine. Prve zakone koji eksplicitno navode seksualnu orijentaciju kao antidiskriminacijsku osnovu u Kaznenom zakonu, Zakonu o radu i Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, Hrvatski sabor izglasao je 2003. godine. Iste godine izglasan je i Zakon o istospolnim zajednicama, a iako je priznao postojanje takve zajednice, njegova primjena u praksi bila je gotovo nemoguća.

Prvi slovenski Pride nastao je iz spontanih prosvjeda 2001. godine ispred jednog od ljubljanskih kafića koji je zabranio ulazak poznatom slovenskom piscu i gej aktivistu. Od 2005. godine na snazi je bio Zakon o registriranom partnerstvu, a revizijom Obiteljskog zakona 2011. godine pravo na brak (iako ne i posvajanje djece), trebale su dobiti i istorodne zajednice. Opozicija je tada tražila održavanje referenduma na kojem se, uz malu izlaznost, većina građana odlučila ne podržati novi zakon, a slično se ponovilo 2015. godine kada je na održavanju referenduma inzistirala prokatolička koalicija Za otroke gre! U zemlji je tada pokrenuta javna kampanja Čas je ZA kako bi se motiviralo građane da na referendumu glasaju za bračnu jednakost, unatoč tome, ponovno je odlučeno suprotno. U travnju 2016. godine Državni je zbor usvojio Zakon o životnom partnerstvu kojim su istorodni parovi dobili sva prava iz braka, osim posvajanja djece i medicinski potpomognute oplodnje. 

U Srbiji su nakon napada 2001. godine aktivisti u više navrata pokušavali ponovno organizirati Paradu ponosa, no pod pritiskom nacionalističkih skupina i prijetnji nasiljem, organizacija bi bila obustavljena. Za održavanja Parade 2010. godine u gradu ponovno izbijaju nemiri u kojima je stradalo više građana i policije, a tek približavanjem Srbije Europskoj uniji, 2014. godine Parada dobiva i potporu političkog vrha. Uz snažnu policijsku zaštitu Parada ovaj put prolazi mirno. 

Udruženje Q 2004. godine registrirano je kao prvo LGBT udruženje u Bosni i Hercegovini, gdje je homoseksualnost dekriminalizirana 1991. godine. Središnji događaj LGBT aktivizma predstavlja Queer Sarajevo Festival koji se trebao održati od 24. do 28. rujna 2008. godine, ali je prekinut već prvog dana zbog prosvjeda religijskih organizacija, te desničarskih i navijačkih grupa. Prosvjedi su eskalirali nasiljem u kojem je stradalo osam osoba. Ubrzo nakon toga Udruženje Q prestaje s direktnim radom. Pravima LGBT osoba počinju se baviti druge organizacije kao što je Sarajevski otvoreni centar, a važan LGBT kulturni događaj postaje Međunarodni queer film festival Merlinka koji je ime dobio po Vjeranu Miladinoviću Merlinki, trans osobi ubijenoj 2003. godine u Beogradu. Festival promovira filmove koji se bave LGBT tematikom i održava se redovito do danas.

Crna Gora je među prvima dekriminalizirala homoseksualnost no tek je 2010. godine donesen zakon o diskriminaciji u kojem se eksplicitno zabranjuje diskriminacija na osnovi seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Organizacije LGBT Forum Progres i Juventas te neformalna grupa LGBT aktivista i aktivistkinja pod nazivom Queer Brigada zaslužne su za prve Povorke ponosa održane u Budvi i Podgorici 2013. godine. Obje Povorke su napadnute te je u sukobu stradalo više policajaca koji su ih osiguravali, no već 2015. godine Pride je organiziran bez incidenata. U Makedoniji je homoseksualnost legalizirana tek 1996. godine kao uvjet kako bi zemlja mogla postati članica Vijeća Europe, no sva druga LGBTIQ prava zajednici i dalje ostaju nedostupna. Također, 2015. godine parlament je izglasao ustavnu definiciju braka kao zajednicu jednog muškarca i jedne žene. LGBTIQ scena Makedonije još je u povojima, no postepeno se odvija sve više javnih akcija, prvenstveno senzibilizacije javnosti kako bi se upozorilo na diskriminaciju koju trpe članovi ove zajednice. 

U Hrvatskoj je prvi put 2007. godine jedna osoba osuđena za počinje kaznenog djela iz mržnje po osnovni spolne orijentacije, a zadnji napad na sudionike zagrebačke Povorke dogodio se 2010. godine. Prvi Split Pride, održan 2011. godine također je obilježilo veliko nasilje, no već iduće godine Pride prolazi mirno. Iste, 2012. godine Ministarstvo uprave nove SDP-ove Vlade najavljuje izradu novog Prijedloga zakona o registriranom partnerstvu u čiju će izradu biti uključene i LGBT nevladine udruge. 

Nakon kampanje protiv također najavljenog uvođenja Zdravstvenog odgoja u škole, organizacije bliske Crkvi početkom 2013. godine najavljuju sakupljanje potpisa za referendum o ustavnoj definiciji braka. Potpisi su predani Saboru dan prije zagrebačke Povorke, kojoj se ovaj put odazvalo preko 15 000 sudionika. Organizacije civilnog društva ujedinjuju se u kampanji Građani glasaju protiv s pokušajem senzibilizacije javnosti, no uz malu izlaznost, unošenje heteronormativne definicije braka u Ustav ipak je izglasano. Unatoč pokušajima radikalno desnih organizacija da uspješnost referenduma o ustavnoj definiciji braka prikažu kao razlog za konzervativnim obiteljskim zakonom, godine 2014. konačno je izglasan i Zakon o životnom partnerstvu, ali i donesen Pravilnik o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije te utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola ili o životu u drugom rodnom identitetu. Iste je godine sklopljena i prva istorodna zajednica, a iduće godine dodijeljena je prva partnerska skrb nad djetetom u lezbijskom životnom partnerstvu. Na jubilarnoj, petnaestoj zagrebačkoj Povorci ponosa 2016. godine, pod nazivom Još Hrvatska ni propala!, sudjelovalo je oko 10 000 ljudi.

Ovogodišnja Povorka odvija se nakon novih brutalnih napada na zajednicu. Početkom godine u zagrebačkom klubu Super Super u vrijeme LGBT tuluma bačen je suzavac, nakon čega je u nastalom stampedu ozlijeđeno više osoba, a samo nekoliko dana prije objave ovog članka zaštitari i konobar kluba Hangar pretukli su jednog gej muškarca zato što se ljubio s dečkom. Iako se nakon ovog slučaja nitko iz spomenutog kluba, kao ni državnih institucija nije očitovao niti osudio nasilje, javna osuda nije izostala, pa je tako Hangar zbog negativnih reakcija morao onemogućiti komentiranje na svojim mrežnim stranicama i sustavno brisati sve negativne komentare na događaje koji su ih zapljusnuli, kako bi ograničio negativni publicitet. Ovo pokazuje da iako je homofobija još uvijek jaka i isprepletena s našim javnim životom, postoji konsenzus da se nasilje nad LGBT osobama i zajednicom neće tolerirati. Također, pokazuje da borba za jednakost i jednakopravnost LGBT osoba nije završila donošenjem ranije spomenutih zakona, nego se nastavlja zajedničkim snagama u klubovima, u školama, na radnim mjestima, na ulicama, i naravno - na Prideu!  

Objavio/la martina [at] kulturpunkt.hr 07.06.2017

VEZANE VIJESTI

Postignuća zagrebačkih Povorki ponosa

Piše: Martina Domladovac

U sklopu Tjedna ponosa koji prethodi ovogodišnjoj Povorci, predstavljeno je istraživanje društvenog značaja Zagreb Pridea, 15 godina borbe za slobodnije društvo.

Obrana stečenih prava

Piše: Martina Domladovac
"Ni milimetra svoje slobode ne damo!", poručuju građani i aktivisti Zagreb Pridea uoči petnaeste povorke ponosa u Zagrebu.

Za građansku i radničku solidarnost

Piše: Martina Domladovac

Održana je diskusija LGBTI radnička prava i udruživanje kako bi se otvorila pitanja položaja LGBTI osoba na radnom mjestu te uloge sindikata u borbi protiv diskriminacije.