Tema Piše: Matija Mrakovčić
Krajem prošle godine, Studentski centar u Zagrebu donio je odluku o poskupljenju smještaja u studentskim domovima, odluku koju je minimalno korigiralo nadležno Ministarstvo. Iznenadno poskupljenje studentskog smještaja dogodilo se na Sveučilištu u Zagrebu, najavljeno je poskupljenje na Sveučilištu J.J. Strossmayera u Osijeku, a isto se očekuje u novoizgrađenim objektima studentskog smještaja u Rijeci. Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu (SZZG) zatražio je od sanacijskog upravitelja SC-a, pomoćnice upravitelja za smještaj te tehničkog ministra troškovnik za djelatnost smještaja za 2012, 2013, i 2014. godinu, izračun o dijelu zajedničkih troškova po pojedinom studentskom naselju te projekciju prihoda i rashoda za troškove smještaja u 2016. godini temeljenu na uštedi energije koju će izazvati obnova domova.
Studentski centar u Zagrebu već je dugi niz godina u financijskim i organizacijskim problemima, no već više od tri godine, koliko je SC u sanaciji, Studentski zbor nema svog predstavnika u Upravi SC-a. Zboru to nikako ne može biti opravdanje jer su do otvaranja sanacijskog postupka studentski predstavnici ipak sjedili u Upravnom vijeću SC-a i, osim pasivnog promatranja poslovanja SC-a, aktivno su ignorirali dug koji se godinama gomilao, a koji se eto sada pokušava prebiti i preko cijena smještaja u domovima. Unatoč tomu, sadašnje vodstvo SZZG koje, doduše, nije imalo priliku sudjelovati u radu SC-a, no naslijedilo je one koje jesu, smatraju “najvećim problemom u SC-u što niti jedna uprava do sada nije imala hrabrosti ili volje provesti određene reforme, racionalizirati poslovanje i broj zaposlenih te jasno razdijeliti poslovanje po djelatnostima”. Slijedom traženja Zbora, Studentski centar predao im je financijske izvještaje, a Zbor bi zajedno s domskim odborima trebao doći do financijske konstrukcije koja će studentima biti prihvatljiva te nastaviti razgovore sa Studentskim centrom.
Sredinom siječnja Zbor je objavio i anketni upitnik u kojem poziva studente da se izjasne o poskupljenju smještaja studentskih domova u Zagrebu te ih poziva na “tihi prosvjed” – neplaćanje nove cijene smještaja. Među pitanjima nalazi se i nekoliko zanimljivih, poput “Smatrate li da će Studentski centar od prihoda zarađenih povećanjem cijene smještaja dio proračuna vratiti za poboljšanje kvalitete studentskog standarda (bolji smještaj, renoviranje menzi, sportski tereni)” te ponuđenih odgovora, “Da, smatram da će se dobiveni novac uložiti u unaprjeđenje studentskog standarda” ili “Ne, smatram da će Studentski centar s ovim novcem pokrivati minuse nastale nerealnim poslovanjem”. Ako u anketi želite sudjelovati, tek na kraju ste obaviješteni da morate ostaviti svoj e-mail “kako bi vas pravovremeno obavještavali o daljnim aktivnostima” – pravovremene obavijesti o aktivnostima Zbora očito se ne podrazumijevaju.
Izostanak studentskog organiziranja, dosadašnje ignoriranje rada Studentskog centra i događanja oko sanacije, obnove i upotrebe Centra, te nepreispitivanje rada Zbora i raspodjele sredstava za studentske projekte, samo su neki od problema kojima se Zbor tijekom godina nije sustavno bavio. Tome, dakako, treba pribrojati i dugogodišnju nezainteresiranost za ključna studentska pitanja: kvalitetu i provedbu bolonjskog procesa, pitanje školarina, rad Sveučilišta, položaj nastavnika i asistenata.
“U konkretnom slučaju na raspisivanje ankete nas je potaklo neopravdano i veliko poskupljenje studentskog smještaja te potpuno ignoriranje Studentskog centra kad su u pitanju naši zahtjevi za obrazloženjem poskupljenja”, poručilo je vodstvo Studentskog zbora. Odgovor na pitanje o promjeni stava vodstva SZZG-a oko problematike obnove studentskih domova započinje izjavom: “Čitajući vaša pitanja ne možemo ne zapitati se, je li uistinu riječ o nepoznavanju tematike o kojoj pišete ili je riječ o nečem drugom!? Nadamo se da je ipak riječ samo o nepoznavanju tematike i našeg rada”. Kada su radovi započeli, a studenti ostali s 400 kuna u ruci i bez osiguranog smještaja do zime, predsjednik Zbora Petar Labrović taj je problem banalizirao isticanjem da će se studenti već snaći. No, iz Zbora sada ističu da se “kolega Labrović od siječnja do kolovoza 2015. borio “rukama i nogama” da se toliko spominjana obnova domova i realizira, u tom periodu inicirao je i nazočio brojnim sastancima u MZOS-u, Sveučilištu, SC-u i drugdje, upozoravao je na brojne probleme koji su se javljali u samom postupku”. Dodajemo: osim problema s odgađanjem početka obnove radi poništavanja čak dva natječaja te izravnom pogodbom s izvođačima, tvrtkom Projektgradnja u većinskom vlasništvu Agrokora Ivice Todorića, koji je u posjed iste došao pretvaranjem potraživanja tri svoje tvrtke u vlasničke udjele te kreditiranjem dotadašnjeg vlasnika Projektgradnje kroz neosigurane zajmove.
Studentskom je Zboru predana analiza samoodrživosti projekta rekonstrukcije studentskih naselja Stjepan Radić i Cvjetno naselje u Zagrebu kroz analizu cijena smještaja, čijim je pregledom Zbor naišao na nelogičnosti te se obratio stručnjacima čije očitovanje očekuje tijekom 24 sata. Analizu Studentskog centra možete preuzeti ovdje.
Studentski zbor ima najveći potencijal mobilizacije studenata te veliku mogućnost utjecanja na pitanja koja se studenata tiču, ponajprije kroz različita tijela na Sveučilištu i Senat u kojem studentsko tijelo ima nezanemariv broj glasova. No, u ovom slučaju svakako se radi o “nečem drugom” – s obzirom da ne znamo što se dogodilo u roku od tri mjeseca, od banaliziranja ozbiljnog studentskog problema do ofanzive na Studentski centar u čijem je upravljačkom tijelu Zbor sudjelovao do prije tri godine, možemo samo čekati novi krug pregovora između Centra i Zbora, o kojem ćemo biti pravovremeno obaviješteni i ako, nadamo se, ne priložimo svoju e-mail adresu.
ObjavljenoObjavljeno
