Kritika U sklopu programa “Laboratorij za oživljavanje” koji se u Muzeju suvremene umjetnosti održava od 2009, od kada je Kožarićev atelijer postao dijelom stalnoga postava muzeja, izložbu koja se otvara za Kožarićev 95. rođendan, u petak, 10. lipnja, u 19 sati na prvom katu postava Zbirke u pokretu, ispred Atelijera Kožarić, priredio je Antun Maračić, umjetnik i kustos, Kožarićev dugogodišnji suradnik i prijatelj.
“Najčešće, stvari su se dogodile slučajno, bez namjere da se stvara veliki art, uglavnom riječ je o usputnim posljedicama naših flanerskih epizoda, običnih dnevnih komunikacija”, kaže Maračić o izložbi.
Druženje umjetnika i kustosa Antuna Maračića s Ivanom Kožarićem započelo je krajem osamdesetih. Od tada pa do danas o djelima Ivana Kožarića, Antun Maračić napisao je mnoštvo tekstova, organizirao mu je petnaestak izložaba, a među njima je i radikalna gesta izmještanja čitavog Kožarićevog atelijera iz Medulićeve ulice br. 12 u Galeriju Zvonimir koja se, ne bez daljnjih posljedica, prvi put dogodila 1993. godine. Inspiriran nesvakidašnjom elanom umjetnika koji obične geste svakodnevice poetizira i pretvara u umjetnički čin, ali isto tako i “skromnošću plebejca koji boravi u neuglednom parteru s pogledom u nebo”, kustos koji je i sam umjetnik, s Ivanom Kožarićem realizirao je i nekoliko spontanih umjetničkih akcija. U sklopu programa Laboratorij za oživljavanje izložena je obimna fotografska i video dokumentacija tih nepretencioznih, kako sam Maračić kaže “uzgrednih” događaja, te nekoliko artefakata zajedničkog autorstva.
Kao konceptualni umjetnik Antun Maračić poznat je po strategijama afirmiranja slučaja (Nehotični i slični radovi), korištenja zatečenih prizora i konstelacija, pa i grešaka u umjetničke svrhe. Sada kada su u njegovu fokusu “doktor” (kako Maračić familijarno oslovljava Kožarića) i on sam, autor iz svoje bogate arhive u kojoj je pohranjena memorija o njihovim zajedničkim trenucima, minuciozno otkriva komadiće Kožarićeva mikrokozmosa. Dokumentiranjem njegova privatnog i radnog prostora, usmjerava pogled na mnoštvo detalja, koji i onda kada je odsutan, svjedoče njegovu prisutnost. Ovom izložbom, Maračić se također prisjeća malih, ali i velikih gesti rođendanskih darivanja, poput primjerice one koju za njegov 87. rođendan inicira u urbanom prostoru. Sve te geste i zabilješke koje kontinuirano nastaju više od 20 godina, sada izložene kao hommage jednom od najvećih hrvatskih umjetnika, ponovno su čin darivanja, ovoga puta za Kožarićevih 95! I to, zapravo, nije usamljen slučaj. Ne pretendirajući na originalnost svoje geste, Maračić s razlogom uočava kako je obilježavanje Kožarićevih rođendana postalo svojevrsnim fenomenom. Posljednjih godina, izložbe posvećene Ivanu Kožariću, znale su se 10. lipnja otvarati i na nekoliko mjesta paralelno. Razlog tome je bez sumnje umjetnikova dugovječnost, ali zacijelo i slutnja da se tim datumom slavi i ono što je imanentno samoj naravi njegovih djela i djelovanja – sloboda, kreativnost, vitalizam… život sâm.
Kustosica je izložbe, koju možete pogledati do 11. srpnja, Radmila Iva Janković.
