Osnovni problem scene je nedostatak prostora za rad | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Osnovni problem scene je nedostatak prostora za rad

Ususret Cirkobalkani, sa selektoricom programa Jadrankom Žinić Mijatović razgovaramo o suvremenoj regionalnoj cirkuskoj sceni, nužnom povezivanju te uvjetima rada u sektoru.

Razgovarao: Vatroslav Miloš

Cirkobalkana Cabaret, Beograd 2016, FOTO: Dragan Popović

Festival Cirkobalkana dio je istoimene regionalne platforme za razvoj suvremenog cirkusa, a održava se u organizaciji Cirkusfere iz Beograda i Cirkorame iz Zagreba. Festival će biti otvoren u utorak, 4. listopada, u dvorištu Zagrebačkog plesnog centra umjetničkom instalacijom kolektiva Trash Will Smash koji će promijeniti izgled dvorišnog prostora te ga učiniti pozornicom za performans lokalnih cirkuskih snaga. O ovogodišnjem festivalu, suvremenoj regionalnoj cirkuskoj sceni, povezivanju te uvjetima rada u sektoru i nužnoj podršci razgovaramo s Jadrankom Žinić Mijatović, predsjednicom i izvršnom producenticom u Cirkorami, a selektoricom programa i organizatoricom u Cirkobalkani.

 

KP: Festival Cirkobalkana dio je istoimene regionalne platforme za razvoj suvremenog cirkusa. Prvenstveno, radi se o suradnji zagrebačke organizacije Cirkorama i beogradske organizacije Cirkusfera koja traje od 2013. godine. Koji su temelji i ciljevi te suradnje? 

Cirkobalkana se kroz četiri godine egzistencije definirala kao platforma za razvoj suvremenog cirkusa u regiji. Voljeli smo je najavljivati kao autonomni cirkuski prostor za edukaciju, kreaciju i izvedbu, pokušavajući na taj način istaknuti kako cirkus u regiji nema adekvatan prostor koji mu je potreban za razvoj i da je cirkuski šator koji je Cirkobalkana prethodnih godina dovodila u Hrvatsku i Srbiju na tragu zadovoljenja potreba regionalnih cirkuskih umjetnika jer pruža adekvatnu prostornu opremljenost, vrijeme za rad neovisno o satnici institucija u kojima se obično vježba, ne zahtjeva protuusluge ili novčanu nadoknadu i pruža mogućnost samoodrživosti. 

Ove godine ističemo da je Cirkobalkana zapravo od dva do tri tjedna programa prerasla u cjelogodišnju aktivnost s planom pozitivnog razvoja, platformu kroz koju bi se realizirao cirkuski prostor za regiju i otvorila dvosmjerna komunikacija s europskim cirkuskim centrima kroz edukaciju, predstave, rezidencijalne prostore, koprodukcije... Drugim riječima, ne samo da bi inozemni cirkuski umjetnici, pedagozi, tehničari, menadžeri i drugi dolazili u naše krajeve i educirali zainteresirane, već bi se pružila mogućnost umjetnicima i kolektivima iz regije da plasiraju svoje znanje, iskustvo i produkcije, kao i da nadograđuju svoje znanje u inozemstvu. 

S kolegama iz beogradske Cirkusfere surađujemo na raznim projektima već desetak godina i kroz zajednički projekt Laboratorij cirkuske umjetnosti ugostili smo francuski kolektiv Le Cirk'Oblique, koji su vidjevši prostore u kojima djelujemo u Zagrebu i Beogradu spomenuli svoj cirkuski šator i opisali neke festivale na kojima sudjeluju s njim, pa smo došli na ideju Cirkobalkane. Prva Cirkobalkana odvijala se 2013. godina i ovo je četvrta godina održavanja i iako najkraća do sada, ujedno i najintenzivnijeg programa - u tjedan dana igrat će 6 predstava, održat će se petodnevne radionice za odrasle i dvodnevne za djecu, a nudi se i raznoliki popratni program. Sve će se to odvijati od 4. do 10. listopada u Zagrebačkom plesnom centru i Autonomnom kulturnom centru Medika.

KP: Možete li istaknuti ključne točke ovogodišnjeg programa Cirkobalkane

Ključne točke ovogodišnje Cirkobalkane svakako su cirkuske predstave gostujućih izvođača. Naglasili bismo predstavu AL CUBO francusko-talijanske grupe Cie Betti Combo 7. i 8. listopada u ZPC-u, koja je 2014. godine nagrađena nagradom SACD za inovaciju, u sklopu 35. festivala Mondial du Cirque de Demain, jednog od najprestižnijih mainstream cirkuskih festivala. Tu su klaunice iz francuske putujuće grupe Fouxfeuxrieux koje će u dvorištu AKC Medike izvesti svoju "partituru za jednu kokoš i tri lutajuće klaunese" KAMIN'E, i naravno goste iz Beograda Cirkusferu sa dvije hrvatske premijere Upakovane i Demagog, vrlo interesantne upravo zbog specifičnosti cirkuskog izričaja i humora koja se počela razvijati u našem krajevima. Ove godine konačno smo uspostavili suradnju i s jednom od slovenskih cirkuskih grupa - Rogor cirkus, koja će svoj zračno glazbeni performans Somiru izvesti na otvorenju Cirkobalkane. Osim navedenih predstava tu je i Cirkobalkana Cabaret u sklopu kojeg nastupaju gotovo svi izvođači/ce Cirkobalkane, a treba spomenuti i edukativni dio - petodnevne intenzivne radionice pod vodstvom Betti Combo i dvodnevne radionice za djecu koje će voditi mladi cirkuski pedagozi/ginje Cirkorame. Važno je upozoriti publiku i na CirkOFFbalkana popratni program koji će se odvijati u AKC Medici, svaku večer nakon predstava. 

KP: U najavi festivala ističe se da će se ovogodišnji program održati bez cirkuskog šatora. Kako je do toga došlo? Koji su uopće uvjeti rada za aktere sa suvremene cirkuske scene? 

Jedan od glavnih ciljeva Cirkobalkane jest kupovina cirkuskog šatora za regiju, a kako posudba šatora svake godine potroši većinu proračuna kojim raspolažemo u projektu, ove smo godine, kako bismo uštedjeli, odlučili napraviti verziju bez šatora, ali usmjereni smo prema prostorima koji na neki način pokušavaju održati vlastitu autonomiju, pa se tako program u Beogradu odvijao u Centru za kulturnu dekontaminaciju i Rex-u, a u Zagrebu predstave igraju u Zagrebačkom plesnom centru i Autonomnom kulturnom centru Medika. Uvjeti u kojima radimo su ti zbog kojih smo uopće došli na ideju kupovine cirkuskog šatora. Kao što svi znamo, postoje brojni napušteni ili nekorišteni civilni i vojni objekti koji bi bili savršeni za cirkuske prostore zbog visine i prostranosti, međutim do njih se nikako ne može doći. Mi u Zagrebu radimo u AKC Medika, u dvije prostorije visine 3,70 m koja ne dozvoljava pretjerano napredovanje kad su u pitanju zračne akrobacije, koje su kod nas najzastupljenije. Ponekad, kad imamo sreće, uspijemo za dio programa koristiti veliku dvoranu Pogona Jedinstvo, koja je zauzeta po godinu dana unaprijed jer su uvjeti pogodni i prilagođeni proračunima nezavisne scene. Neke cirkuske grupe surađuju s centrima za kulturu i prilagođavaju se njihovim programima, dok neke grupe plaćaju vrlo skupo prostore. Takve grupe su osuđene na komercijalne djelatnosti kako bi se održale.

U AKC Medika je nekoliko cirkuskih grupa koje dijele prostor i trudimo se da jednako sudjelujemo u svemu te dijelimo troškove. Iz tog prostora izašlo je dosta predstava i performansa, edukacija i konvencija, međutim potreban je veći prostor koji će biti namijenjen suvremenom cirkusu kako bi se moglo napredovati. Bez adekvatnog prostora potrebno je potrošiti dosta vremena na organizaciju i smještanje predstava i radionica i na kraju se potencijalni umjetnici/ce bave organizacijom, pronalaženjem sredstava, promocijom, komunikacijom, administracijom te nemaju vremena za kreaciju i trening. Vrlo je teško napraviti cirkusku predstavu, na njoj se radi godinu do dvije kako bi bila zaokružena, smislena i tehnički savršena, a onda je se odigra dva puta te čeka po šest mjeseci do godinu dana da se ponovo igra jer nije na repertoaru neke institucije. Takvu predstavu potrebno je obnoviti, a kako izvođači/ce nemaju adekvatan prostor za vježbu moraju na brzinu ući u formu i odigrati predstavu opet jednom ili dva puta. Ta situacija na kraju odbije izvođače/ice od rada na predstavama pa se okreću malim uličnim izvedbama, gažama i samostalnom radu. Slična je situacija i u Beogradu. Tamo se jedno vrijeme koristio prostor Bigz-a, ali se skupo plaćao, zatim je par godina postojao cirkuski prostor u INEX-u, a bilo je i raznih pokušaja suradnje s kazalištima i centrima za kulturu. Cirkusfera trenutno koristi hodnik i malu plesnu prostoriju u Magacinu. 

KP: Na koji način strujanja na lokalnoj cirkuskoj sceni - i estetički i organizacijski - korespondiraju s trendovima u suvremenim svjetskim cirkuskim praksama?

Velik broj cirkuskih umjetnika/ca dolazi u Hrvatsku i regiju kako bi nastupalo ili držalo radionice. Prateći Festival novog cirkusa publika se u Hrvatskoj mogla upoznati s najsuvremenijm cirkuskim trupama. Lokalna cirkuska scena se trudi održati produkcijski stupanj u kvantitativnom smislu, no upravo zbog nedostupnosti prostora dosta se predstava radi površno i na brzinu, što se očituje i u estetici i izvedbi. Teško se može uspoređivati situacija na lokalnoj sceni gdje se u travnju saznaju rezultati javnih poziva za tekuću godinu i ako imate sreće da vam je projekt financiran morate ta sredstva potrošiti do studenog i napisati izvještaj, dakle u pola godine napraviti predstavu i izvesti je. U Francuskoj ili Finskoj gdje država financira cirkus kao zasebnu umjetničku granu i beneficije idu do tih razmjera da pojedini gradovi daju cirkuskim trupama zemljišta na dugogodišnje korištenje i financiraju im projekte na tri ili više godina. U tom se slučaju cirkuski umjetnik/ca može posvetiti detaljnom istraživanju i usavršavanju tehnike za potrebe predstave za koju je angažiran/a i te predstave izgledaju sasvim drugačije od naših lokalnih, koje su više amatersko kazalište s elementima cirkusa nego suvremeni cirkuski izričaj. Naime, izvrsnost u nekoj cirkuskoj vještini dozvoljava ti da se uputiš u eksperiment, a eksperiment je danas sastavni dio cirkuske umjetnosti. Isto tako cirkuski umjetnici/ce u zemljama koje uvažavaju cirkus kao umjetnost, nisu samo vješti u svojoj tehnici, oni su i plesači/ce, glazbenici/ce, glumci/ice, video umjetnici/ce... Pred lokalnom cirkuskom scenom dugi je put u kreiranju vlastite estetike, ali i usavršavanja vještina. Naravno, treba istaknuti i primjer splitske trupe ROOM 100 koja je osvojila Europu svojim izričajem i koja je primjer kako bi trebalo djelovati van komercijalnih smjerova, kako bi se usmjerilo na vlastito umjetničko napredovanje u suvremenom cirkusu koji je u Hrvatskoj još uvijek nužno alternativan.

KP: Cirkobalkana ima i svoj edukacijski program. Možete li nam reći više o tome i ima li prostora za razvoj edukacije u ovom odvjetku izvedbenih umjetnosti koji nije vezan isključivo za festivalski program, već se na njemu radi kontinuirano tijekom cijele godine?

Cirkobalkanin edukacijski program nastavak je Laboratorija cirkuske umjetnosti u sklopu kojeg gostujući umjetnici/ce vode radionice vještina kojima vladaju. Paralelno smo od prošle godine počeli razvijati i edukaciju za cirkuske pedagoge jer smatramo da je potrebno moći ponuditi kvalitetnu edukaciju u regiji, a ne nužno u cirkuskim školama u inozemstvu koje su često preskupe. Kada pričamo o kontinuiranoj edukaciji, koja bi se svodila na npr. dječju cirkusku školu dva puta tjedno, opet nailazimo na nedostatak prostora. Mi imamo tri puta tjedno treninge uz intenzive koje organiziramo dva do tri puta godišnje, ali isto tako imaju i ostale korisnice prostora u Mediki, tako da je jako teško organizirati dodatni edukacijski program. Da bi se edukacija razvijala potrebno je više od povremenih radionica. Međutim, dok ne riješimo pitanje prostora, moramo se zadovoljavati upravo formom intenzivnih radionica. Problem je u tome što na radionice dolaze ljudi koji bi se nastavili baviti određenom vještinom i nakon radionice ponekad s istom grupom ljudi, ali nemaju gdje. 

KP: Što biste, ako se o tome uopće može govoriti u vašim uvjetima rada, željeli predstaviti publici u budućnosti i postoji li uopće relevantan institucionalni interes za ovo područje umjetničkog izražavanja?

Mi se nadamo da ćemo sljedeće godine imati cirkuski šator u kojem će se održavati edukacija za sve uzraste i u kojem će Cirkobalkana tim raditi na novoj kreaciji koja će igrati i putovati zajedno sa šatorom. Iako to podsjeća na tradicionalni cirkus, nomadska cirkuska pozornica/škola trenutno je jedni način da se pokuša povezati scena u regiji kako bi napredovala u umjetničkom i obrazovnom smjeru. Lokalne institucije ne pokazuju preveliki interes za podupiranje razvoja suvremenog cirkusa. Mi jesmo financirani od strane Grada Zagreba i Ministarstva kulture RH za programe koje provodimo tijekom godine koji su objektivno mali projekti, pa im je takvo i financiranje. Cirkobalkana je u neku ruku prvi veći projekt koji zahtijeva puno više financija nego što dobivamo. Tu imamo sreću što je Francuski institut prepoznao ovu platformu kao zanimljivu za suradnju, najviše u okviru svog programa Teatroskop i pomaže nam u pronalasku šatora. Prošlog mjeseca i Cirkorama i Cirkusfera primljene su u mrežu Circostrada, pa nam to pruža nadu u bolju umreženost sa inozemnim kolegama i pomoć pri jačanju cirkuske scene u regiji. 

Objavio/la matija [at] kulturpunkt.hr 03.10.2016

VEZANE VIJESTI

Cirkus kao rasadnik kreativnog rada

Razgovarao: Vatroslav Miloš
S Antonijom Kuzmanić razgovarali smo o sudjelovanju izvedbene skupine ROOM 100 u istraživačkom radu Bauke Lievens o suvremenoj cirkuskoj umjetnosti.

Cirkuske razmjene

U sklopu projekta Teatroskop pod vodstvom Francuskog instituta iz Beograda, Bitef teatar i Magacin ugostit će cirkuske umjetnike na rezidenciji.

Gradsko tumačenje neprofitne kulture

Međunarodni projekt Cirkobalkana trebao bi se odviti u razdoblju od 7. do 30. travnja, no Gradski ured još uvijek nije izdao potrebnu dozvolu za korištenje javnog prostora.