Prvo digitalno otočko kino | kulturpunkt

Kulturoskop Kinemaskop

<

Prvo digitalno otočko kino

Digitalizacija kina u Korčuli pokazalo se kao integrativni faktor koji je privukao publiku ne samo na filmske projekcije.

Piše: Antonija Eremut

Digitalizacija nezavisnih kina bio je jedan od strateških ciljeva Nacionalnog programa promicanja audiovizualnog stvaralaštva 2010. – 2014. i može se pohvaliti činjenicom da je u potpunosti ostvaren u zadanom roku. Navedeni je program doslovno spasio kinoprikazivačku djelatnost u Hrvatskoj, koja je u jednom trenutku izgubila doticaj s vremenom i tehnologijom, a samim time i kontakt s publikom. Digitalizacija 29 kinoprikazivača u 2013. godini te njih šest u 2014. dostupnima je i konkurentnima učinila mnoga kina u malim, ali i onim manje malim mjestima, a Hrvatsku je svrstala u sam europski vrh i učinila primjerom dobre prakse. Troškove programa digitalizacije većinom je snosilo Ministarstvo kulture (između 60 i 70 posto), dok su ostatak osigurali vlasnici kinodvorana te lokalne i gradske samouprave. Do kraja 2015. godine cilj je digitalizirati još 15 kinoprikazivača i imati 100-postotni učinak. 

Navedeni tehnički i financijski pothvat prate obvezujući ugovori o programskim obvezama koje su digitalizirana kina i festivali potpisali s Hrvatskim audiovizualnim centrom (HAVC) s ciljem održivosti projekta, osiguravanja kvalitetnog nacionalnog repertoara i stvaranja nove kulturne i obrazovne vrijednosti. Primjerice, kao što se promijenila paradigma muzejske djelatnosti, kroz isti proces razvoja novog modela mora proći i nezavisna kinoprikazivačka djelatnost želi li parirati multipleksima i monokulturi blockbustera, odnosno zadržati staru i izgraditi novu publiku. Osnovne programske smjernice zadane su ugovorom i nalažu da kroz godinu 35 posto filmova mora pripadati nezavisnoj hrvatskoj, europskoj i svjetskoj produkciji, a ostalih 65 posto korisnici biraju samostalno. Tijekom godine kina moraju prikazati najmanje šest hrvatskih filmova – i to po šest projekcija u većim, odnosno po dvije projekcije u manjim gradovima. Kinoprikazivači su morali zadržati i svoje 35-milimetarske projektore, jer mnogi važni filmovi nisu digitalizirani, a zanimljivo je primjerice da se odjavna špica mora odvrtiti u cijelosti, u mraku.

U praksi papir i platno dobiju i podnesu barem milijun nijansi sive. Neke od njih istražili smo na Korčuli, u kinu koje djeluje u sklopu lokalnog Centra za kulturu (nekadašnjeg Doma kulture) od 1953. godine. Početak kinoprikazivačke djelatnosti u gradu Korčuli seže u 1926. godinu i improvizirani šator, dok se sam otok može podičiti petim najstarijim kinom u Dalmaciji koje je pokrenuto 1909. godine (prema nekim izvorima 1911.) u Veloj Luci. Stotinjak godina nakon prve velolučke projekcije (2013.), Korčula je bila jedini hrvatski otok s digitaliziranim kinom, a tada su joj je pridružili (ili su pak u procesu) još i Cres, Mali Lošinj, Brač (Bol), Hvar, Vis (Vis i Komiža). 

Život na dalmatinskim otocima, posebno van sezone, nije ni jednostavan ni dinamičan. U to vas odmah uvjere rijetke brodske linije i činjenica da grad koji prema zadnjem popisu ima više od 5000 stanovnika već oko 18 sati izgleda sablasno prazno, a u povijesnom centru doslovno nema "žive duše". Centar za kulturu, zajedno s kinom i knjižnicom, rijetki su kulturno-društveni sadržaji koji kontinuirano djeluju kroz cijelu godinu. U razgovoru s ravnateljicom Centra za kulturu, Lanom Filippi Brkić, saznali smo da je upravo digitalizacijom kina obnovljen kontakt s cijelom otočkom lokalnom zajednicom, posebno onima najmlađima. Kino se dakle pokazalo kao integrativni faktor koji je privukao publiku ne samo na filmske projekcije, nego posredno i na ostale sadržaje koji Centar nudi. S dvije tisuće gledatelja godišnje prije digitalizacije, broj posjeta kino projekcijama u prošloj je godini povećan na devet tisuća. U redovnom programu održavaju se dvije do tri projekcije tjedno, najčešće vikendom s obzirom da je preko tjedna posjećenost znatno slabija. Najgledaniji filmovi imaju i po 250 gledatelja, ali u tim situacijama najčešće je riječ o organiziranim posjetima učenika osnovnih škola u Korčuli, Lumbardi, Čari, te onih iz Smokvice i Blata, dok Velolučani dolaze nešto rjeđe. Na Minionse i Profesora Baltazara došao je tako čitav otok. Nezavisne sadržaje na Korčuli prikazuju poprilično koncentrirano, kroz suradnju s Kinom Mediteran, Anima Festom, festivalom Rendez-vous, sudjelovanjem u programu Maratona kratkometražnih filmova… Ravnateljica je istaknula i samostalne akcije, primjerice virtualnu izložbu o Vikinzima koja je projicirana u kinu, a za koju su otkupili prava od British Museuma i osigurali prijevod. Korčula ima i ljetno kino, ali ono nije u funkciji jer postojeći projektor nije mobilan, međutim u planu je kupnja manjeg projektora koji bi omogućio ljetne projekcije na otvorenom u skladu s duhom mjesta i naglašenim sezonskim pulsiranjem života u gradu. 

Centar za kulturu razvio je razne pogodnosti za gledatelje: učeničke kartice s kojima su sve 2D i 3D projekcije 20 kuna, srednjoškolske kartice za učenike koji pohađaju dodatnu nastavu iz medijske kulture s kojima su projekcije 15 kuna, pri mjesečnim najavama filmova na facebook stranici organiziraju nagradne igre i dijele besplatne ulaznice, a nakon što prestanu s prikazivanjem nekog naslova plakate podijele djeci. Osim na društvenim mrežama, kino program dostupan je na internetskim stranicama i na pročelju Centra, ali i na nezaobilaznoj oglasnoj ploči u središtu mjesta.

Sve navedeno omogućilo je financijsku samoodrživost kina čiji kapacitet - 276 sjedećih mjesta u gledalištu i 120 mjesta u parteru koja se postavljaju po potrebi – zapravo premašuje uobičajene lokalne potrebe, pa veliki izdatak čine režijski troškovi, s naglaskom na grijanje. Ipak, na kraju godine ostane i nešto dobiti koja se ulaže nazad u program, za koji je pak zadužena isključivo ravnateljica Filippi Brkić koja se, kako nam kaže, oko programa često konzultira s djecom koja svakodnevno borave u knjižnici u sklopu Centra.

Ako se sada vratimo na programske obveze određeno ugovorom o samoj digitalizaciji, jasno je da je teško očekivati da će se isti uvjeti moći ispuniti u Zagrebu, Splitu i na Korčuli. Okolnosti u kojima djeluju digitalizirani kinooperateri razlikuju se na mnogo dimenzija – od broja potencijalne publike i njihova početnog horizonta očekivanja, pa do ljudskih resursa koji su u manjim sredinama skromniji brojem, a često i tehničkim, programskim i marketinškim kompetencijama. Jedna ili dvije osobe brinu se tako ne samo o kinu nego i o svim djelatnostima lokalnih domova ili centara kulture u sklopu kojih kina najčešće djeluju. Upravo je to slučaj i s Korčulom, koja uz ravnateljicu na ugovor o djelu ima još tehničara (operatera). Program i popratne aktivnosti stoga se razlikuju od kina do kina, ali i sam HAVC problematici pristupa s razumijevanjem i dozom fleksibilnosti. Pokušavaju omogućiti kinooperaterima da zdravo startaju, ali ih istovremeno kontroliraju da ne odu linijom manjeg otpora, odnosno potpune komercijalizacije programa. To bi, naročito  u manjim sredinama, bila ekonomski najisplativija opcija, ali bi potpuno promašila ciljeve Nacionalnog programa audiovizualnog stvaralaštva 2010.-2014. koji želi uspostaviti neovisnu mreže art-kina koja tehnički, financijski i programski može konkurirati multipleksima i učiniti filmsku umjetnost dostupnom u manjim sredinama. Od samog početka nije se dakle radilo isključivo o tehničkom napretku u obliku suvremenog digitalnog projektora kojim film možete prikazati istovremeno, ili čak dan prije nego u Americi, nego i o onom sadržajnom. Odnos je uvijek dijalektičan - kinoprikazivači ukus publike istovremeno trebaju uvažavati, ali ga i stvarati. Kako bi osigurao održivost programa nakon procesa digitalizacije, HAVC je prošle godine pokrenuo osnivanje Hrvatske mreže neovisnih kinoprikazivača (udruga Kino mreža) kroz koju se, organizacijom raznih događanja i edukacija, ide u smjeru razvoja i poboljšanja kinoprikazivačke djelatnosti. Riječ je o praksi koja je prepoznata i na europskoj razini te za cilj ima brandiranje nezavisnih kina, njihovo umrežavanje, razmjenu iskustva, znanja i ideja. Kino mreža trenutačno broji 37 kinoprikazivača, a aktivnosti na koje je usmjerena jesu "povezivanje i razmjena programa iznimne umjetničke, kulturne i povijesne vrijednosti, razvoj publike svih kategorija s naglaskom na filmsko obrazovanje djece i mladih, kontinuirano obrazovanje članova u marketinškim, organizacijskim, tehnološkim i programskim područjima te zagovaranje i proaktivno djelovanje u okvirima lokalne, nacionalne i europske kulturne politike". Kino u Korčuli jedno je od malobrojnih digitaliziranih kinoprikazivača koji nisu pristupili u udruženje jer, prema riječima ravnateljice Filippi Brkić, nisu prepoznali koliku bi i kakvu točno korist imali od samog članstva.

Sudeći po pregledu dosadašnjeg programa, kino u Korčuli prilično je mainstream orijentirano iako zadovoljava programske uvjete, te ima prostora za napredak po pitanju razvoja i vidljivosti nezavisnog programa. Primjerice, u suradnji s knjižarom Kutak knjiga, u sklopu festivala Randez-vous tijekom srpnja i kolovoza održavane su projekcije francuskih filmova koje su na stranicama Centra i među gledateljima prošle gotovo nezamijećeno. Ovakvi su sadržaju u manjim sredinama u startu osuđeni na malu posjećenost, ali baš zbog toga bi se trebalo dodatno potruditi oko njihove vidljivosti i popratiti ih dodatnim događanjima koja će privući, zainteresirati, oblikovati i na koncu izgraditi novu publiku. Taj proces je, istina, ponekad frustrirajući i nimalo lagan pogotovo ako nemate dovoljno kapaciteta, ali udruženja i suradnje malim kinoprikazivačima mogu pružiti priliku da steknu potrebna znanja i vještine koje će im pomoći da u budućnost samostalno i kompetentno osmišljavaju kvalitetan kino program. Nadajmo se da pritom nezavisna produkcija neće biti samo mrsko sjećanje na obvezujuću kvotu koju su morali ispuniti u razdoblju trajanja ugovora.

Objavio/la vatroslav [at] kulturpunkt.hr 18.11.2015

VEZANE VIJESTI

Natruhe urbanog u srcu Slavonije

Piše: Ivana Đerđ - Dunđerović
Nakon što je digitalizacijom nabavljena potpuno nova oprema, đakovačko je kino svojim sugrađanima otvorilo vrata filmom koji je tom prigodom pogledalo čak 527 gledatelja.

Šteta bi bila da taj doživljaj nestane...

Piše: Emilia Musap
Digitalizacija je omogućila lakšu nabavu filmova, no istovremeno je stavila omču oko vrata malim kinoprikazivačima. Kino Vodice bori se s izazovima smanjenog interesa publike na svoj način.

Vjetar u leđa ili borba s vjetrenjačama

Piše: Ana Orsag
Digitalizacija pazinskog kina samo je početak i preduvjet dinamičnog procesa koji treba trajati i uspješno se razvijati.