Rod, Sveučilište i statistika | kulturpunkt

Rod, Sveučilište i statistika

Izvještaj druge faze istraživanja zastupljenost rodnih tema na dijelu sastavnica Sveučilišta u Zagrebu podcrtao je potrebu za zagovaranjem njihove veće prisutnosti u studijskim programima.

Piše: Lujo Parežanin

FOTO: Sveučilište u Zagrebu / Facebook

U kontekstu neprekidnog angažmana utjecajnih konzervativnih pokreta u smjeru ograničavanja ženskih prava, jedna od rijetkih ohrabrujućih vijesti bilo je predstavljanje studentske Inicijative za feministički Filozofski, održano u srpnju u zagrebačkoj Močvari. Osim općih uvida u položaj žena u ovdašnjem kontekstu i iskustva s vlastitom nastavnom i vannastavnom svakodnevicom, tom su prigodom kao jedan od legitimacijskih temelja za pokretanje Inicijative njene predstavnice navele rezultate istraživanja Centra za ženske studije o zastupljenosti ženskih/rodnih tema u kurikulumima predmeta odabranih institucija pri Sveučilištu u Zagrebu.

Prvo takvo istraživanje rađeno je 2002., uz očekivano siromašne pokazatelje. Podaci na koje su se pak pozivale predstavnice Inicijative oslikavaju stanje trinaest godina kasnije: riječ je o prvoj fazi analize sadržaja studijskih programa i kolegija u akademskoj godini 2015/2016., koju je je osmislila i vodila doc. dr. sc. Valerija Barada sa Sveučilišta u Zadru. Analizom su obuhvaćene četiri obrazovne institucije (Akademija likovnih umjetnosti, Fakultet političkih znanosti, Tekstilno-tehnološki fakultet i dio Filozofskog fakulteta) odnosno četrnaest organizacijskih jedinica, uzme li se u obzir odluka istraživača da svaki od jedanaest odsjeka FFZG-a zbog programskih i organizacijskih specifičnosti obrađuju zasebno.

Prva je faza analize, ukratko, pokazala da je zastupljenost rodnih tema na značajnom dijelu Sveučilišta u Zagrebu i dalje razmjerno niska. Na najvišoj razini organizacije nastave istraživanje je tako utvrdilo da "programi, moduli, usmjerenja ili dijelovi programa koji bi se bavili ženskim/rodnim temama ne postoje", ne računajući jednu izvannastavnu iznimku na ALU-u.

Ako je izostanak cjelovitog studijskog programa koliko-toliko poznata stvar, detaljniji uvid donosi neke možda manje očekivane, razočaravajuće podatke. Osobito u tom pogledu porazno djeluje nepostojanje kolegija u cjelini posvećenog rodnoj tematici na Fakultetu političkih znanosti, u čemu mu se pridružuju i ALU i TTF. Istom neželjenom društvu (doduše, s različitim organizacijskim kapacitetima) pripadaju i odsjeci za germanistiku, kroatistiku, povijest umjetnosti i anglistiku Filozofskog fakulteta, dok romanistika, povijest, sociologija, komparativna književnost, filozofija, psihologija i pedagogija nude bar po jedan takav kolegij.

Činjenica da nijedan od njih pritom nije obavezan, iako djeluje loše, nije uvijek sasvim indikativna zbog specifičnosti programa pojedinih studija. Primjerice, dok na komparativnoj književnosti postoje predmetna područja iz kojih su studenti obavezni birati određeni broj kolegija, svi su kolegiji izbornoga karaktera. Slično vrijedi i za druge studije, na što je dijelom u istraživanju i upozoreno. Također treba uzeti u obzir vanjsku izbornost na Filozofskom fakultetu, zbog čega se odgovornost za postojanje specijaliziranih kolegija ne može sasvim svaliti na pojedine odsjeke – u planiranju studijskoga programa, odsjeci nužno računaju i s ukupnom "ponudom" kolegija izbornih na razini čitavog fakulteta.

Zanimljiva je i tema znanstveno-nastavne identitetske "specijalizacije", koju dijelom opisuje podatak da, primjerice, na Filozofskom fakultetu sve cjelovite kolegije o rodnim temama drže – žene. Vrijedilo bi doznati i u kojoj mjeri iste nastavnice drže kolegije iz drugih područja, što bi moglo ukazati na sistemsko ograničavanje njihove znanstvene legitimacije na polje roda i ženskog identiteta.

Iako je gdjegod teško razlučiti o kakvim se udjelima radi, treća i najniža razina istraživanja, posvećena nastavnim cjelinama unutar kolegija, pokazuje da stanovita proširenost rodnih tema ipak postoji – ponajprije na Filozofskom fakultetu. Naime, od 129 kolegija na proučavane četiri institucije, čak 112 otpada na izdvojene odsjeke FFZG-a. Zanimljivo, uz Odsjek za povijest, najviše kolegija s rodnim tematskim cjelinama – njih 18 – moguće je pronaći na odsjecima za kroatistiku i anglistiku, što donekle korigira njihovu raniju sliku.

Kroki stanja koji počinju ocrtavati ovi podaci odnedavna dopunjuje izvještaj iz druge faze istoga istraživanja, izrađen u lipnju i objavljen 23. kolovoza na stranicama Centra za ženske studije. Dovršena u sklopu projekta Za aktivnog građana/građanku – obrazovanje mladih o rodnoj ravnopravnosti, ova faza na isti način obrađuje studijske programe, kolegije i nastavne cjeline kao i prva, no ovoga puta na drugom uzorku: obuhvaća ukupno 26 studija i studijskih grupa pri Akademiji dramske umjetnosti, Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, Hrvatskim studijima te Medicinskom, Pravnom i Učiteljskom fakultetu, uz dodatak specijalističkih studija na UFZG-u.

I u ovom slučaju cjelovitih je kolegija posvećenih rodu razmjerno malo, uz neočekivan podatak da na Pravni fakultet otpada njih čak 6 od 22, dok, očekivano, Hrvatski studiji nose 9 takvih kolegija. Isti fakulteti pokazuju se kvantitativno vodećima i u slučaju nastavnih jedinica, koje se još jednom pokazuju nešto brojnijima: već kolegiji na studijima prava i socijalnoga rada pri FPZG-u zajedno sadrže 86 od ukupno 260 jedinica otkrivenih na svim obrađenim institucijama, a primat, očekivano, nose Hrvatski studiji s više od polovine ukupnoga broja.

U drugom izvještaju posebno se ističe slučaj Medicinskoga fakulteta koji je jedini tijekom obje faze istraživanja odbio Centru za ženske studije dostaviti ikakve podatke. Iako razlozi za takvo što nisu ponuđeni, čini se nepažljivim da u jeku ugrožavanja reproduktivnih prava žena i konzervativnih pritisaka na zdravstveni sustav najvažnija znanstvena i obrazovna institucija u zdravstvu odlučuje ignorirati istraživanja ovakvoga tipa.

Pokuša li se generalno ocijeniti eksplanatornu upotrebljivost ovoga istraživanja, nedvojbeno je da opća skica koju ono prezentira omogućuje elementarno informiranu raspravu o društvenom položaju rodnih tema. Primjerice, uzevši u obzir malen broj i status cjelovitih kolegija posvećenih rodu, uistinu se besmislenom čini teza o bilo kakvoj hegemoniji "rodne ideologije" koju proziva desnica. Čak i u institucijama koje u konzervativnom imaginariju predstavljaju njene bastione, rodne su teme još uvijek uglavnom osuđene na fragmentarna spominjanja, rijetko gdje se uvrštavaju u osnovni tematski i teorijski korpus studija i do studenata prije dopiru putem neizbježne teorijske literature, ali i edukacijskog rada aktivističke scene.

Štoviše, ni na potonjoj ne prestaju opravdana pitanja o rodnoj ravnopravnosti. Tako je povodom objave programa Festivala alternative i ljevice Šibenik, na isti dan kada je objavljen i drugi dio istraživanja, više aktivistkinja upozorilo na izrazitu podzastupljenost žena na popisu njegovih sudionika. Kada je riječ o fakultetima, uz angažman pojedinih nastavnica i nastavnika, odgovornost za zagovaranje veće prisutnosti rodnih tema na ovdašnjim sveučilištima očito moraju preuzeti angažirane studentice i studenti, poput onih okupljenih u Inicijativu za feministički Filozofski. Drugi dio istraživanja na koje su se njene predstavnice pozivale na predstavljanju samo je dao na dodatnoj težini njihovim inicijalnim tezama.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Objavio/la lujo [at] kulturpunkt.hr 24.08.2017

VEZANE VIJESTI

Feminizam nije teorijski privjesak

Piše: Lujo Parežanin
Novopokrenuta Inicijativa za feministički Filozofski najavila je namjeru da rodnu tematiku podigne s razine fragmenata u silabima na autonomno područje akademskog i šireg angažmana.

Doprinos bilježenju vremena i povijesti

Piše: Matija Mrakovčić
Centar za ženske studije, autor Arhivskog fonda Marije Jurić Zagorke, dio je šire inicijative organizacija koje dokumentiraju, arhiviraju i digitaliziraju rad civilnog društva.

Vođenje dva kućanstva istovremeno

Piše: Martina Jurišić
Priče o gastarbajterima započinju s muškarcem kao središnjom figurom, a u povijesti koja je dominantno muška, gastarbajterice zauzimaju mjesto dvostruke drugosti: kao žene i kao radnice.