Vijesti Kulturne politike

<

Što donosi pokušaj zakrpe zakona?

Na prijedlog Ministarstva kulture, 1. ožujka u Klubu SC održana je javna rasprava o predloženim Izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim medijima.

Konferencija naslova Što i zašto se mijenja u Fondu za poticanje pluralizma?, kako je istaknula moderatorica Jelena Berković iz GONG-a, nastavak je internetske rasprave pokrenute na stranicama ministarstva, na kojoj su predstavnici šire zainteresirane javnosti komentirali predložene izmjene i dopune zakonskog okvira. Novosti u Zakonu nalaze se u izmjenama članaka 48. i 64. Zakona o elektroničkim medijima. Naime, elektroničkim publikacijama odnosno internetskim portalima te neprofitnim audiovizualnim i radijskim proizvođačima prema sadašnjem Zakonu nije bilo omogućeno financiranje iz sredstava Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija. Izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim medijima predlaže se otvaranje Fonda za financiranje sadržaja koji nisu isključivo proizvod koncesijskih televizijskih i radijskih programa te financiranje onih elektroničkih publikacija čiji su nakladnici ''obrazovne i manjinske ustanove te druge ustanove, studentske udruge, školske udruge, udruge građana te druge nevladine udruge s pravnom osobnošću, kao i neprofitne zadruge posvećene zadovoljavanju informativnih, obrazovnih, znanstvenih, stručnih, umjetničkih, kulturnih i drugih potreba javnosti''. 

U dva bloka uvodnih izlaganja, na konferenciji su govorili predstavnici ministarstva, Vijeća za elektroničke medije, neprofitnih, komercijalnih i lokalnih medija te medijski stručnjaci. 

Martina Jurišić i Milan F. Živković iz Ministarstva kulture predstavili su novosti u Zakonu koje se odnose na preraspodjelu sredstava iz Fonda za poticanje pluralizma medija. Ovim se izmjenama distribucija sredstava proširuje na veći krug korisnika, neprofitne proizvođače audiovizualnih i audio medijskih programa te na elektroničke publikacije čiji je nakladnik neprofitna organizacija, isključivši pritom trgovačka društva kao nakladnike elektroničkih publikacija. Milan Živković, savjetnik za medije pri Ministarstvu kulture u svojoj je prezentaciji obrazlagao nužnost mijenjanja zakona, argumentiravši ih potrebom za promicanje i podupiranje raznolikosti s obzirom na aktualno stanje medijske scene, ali i dosadašnjim radom fonda “čije učinke zapravo ne znamo”. U nedostatku cjelovite medijske strategije, Živković je zaključio kako je u ovom trenutku potrebno sanirati najkriznije momente i osigurati daljnje funkcioniranje onih koji će sredstva sasvim sigurno investirati u daljnju javnu komunikaciju, misleći na neprofitne elektroničke medije i produkcije.

Sljedeći je govorio Damir Hajduk iznijevši stav Vijeća za elektroničke medije o nedorečenosti zakona u pogledu definicije pojmova “elektroničke publikacije” i “proizvođač neprofitnog programa” te je upozorio kako predloženom zakonu nedostaje načelo preraspodjele sredstava po pojedinim kategorijama korisnika. 

Zrinjka Peruško iz Centra za istraživanje medija i komunikacije Fakulteta političkih znanosti u svom je izlaganju govorila o politikama medijskog pluralizma koje su “nastavak potrebe za raznolikošću u demokratskom društvu”. Prema ovoj medijskoj teoretičarki, ključan je temeljitiji nadzor odljeva javnog novca.

Stavove neprofitnih medija o dosadašnjoj, ali i predviđenoj medijskoj politici u Hrvatskoj iznio je glavni urednik H-altera Toni Gabrić. Tezi kako je kvalitetno i nezavisno novinarstvo javno dobro koje je krizom ugroženo, Gabrić je pridružio primjer novinarstva u neprofitnim medijima koje još uvijek slijedi visoke profesionalne i etičke standarde, te ne podređuje rezultate komercijalnim interesima. 

Posljednji u prvom bloku izlaganja govorili su Denis Mikolić iz Nacionalne udruge televizija te Željko Matanić iz Hrvatske udruge radija i novina koji su na ovoj raspravi javnosti željeli približiti iskustva korisnika fonda. Obojica nezadovoljni najavljenim izmjenama zakona, upozorili su na ovisnost njihove produkcije o sredstvima iz Fonda za pluralizam medija, s obzirom na troškove lokalnih radija i televizija koje oni ne mogu samostalno namaknuti. Mikolić je istaknuo kako njegova udruga podržava uvrštavanje medija trećeg sektora u potencijalne korisnike sredstava fonda, ali ne na način na koji to predlaže zakon, ni u predloženom financijskom udjelu niti u uključivanju samo neprofitnih medija, te je u zaključku pozvao na povećanje izdvajanja za fond ukoliko zakonodavac namjerava proširiti krug aplikanata.   

Nina Obuljen-Koržinek iz Instituta za međunarodne odnose kao prva panelistica drugog bloka izlaganja govorila je o novom zakonu u kontekstu europskih medijskih praksi. Smatra kako ovako definiran zakon diskriminira poduzetništvo u kulturi te predlaže izradu cjelovite medijske strategije prije rješavanja partikularnih pitanja, te otvaranje i povećanje drugih fondova (unutar Ministarstva kulture i Zaklade Kultura nova) za potporu trećem medijskom sektoru. 

Još jedna predstavnica trećeg sektora bila je Željana Buntić-Pejaković iz udruge Cenzura plus i N-mreže koja je u svom izlaganju pokušala objasniti zašto je nužno otvoriti fond i neprofitnim producentima. Budući da udruge koje se bave ovom djelatnošću prvenstveno proizvode javni sadržaj i doprinose pluralizmu medija, Buntić-Pejaković vidi opravdanim omogućavanje ovim subjektima prijavu na ovu vrst poticaja. 

Glavna urednica T-portala Alemka Lisinski, zalagala se za “inkluzivni pristup”, to jest zakonsko omogućavanje svim subjektima, bez obzira na poslovnu platformu, na ostvarivanje potpora iz fonda. Prema Lisinski, mogućnost prijave na fond mora ostati dostupna svima, a nužno je utvrditi neke druge kriterije prema kojima bi novac kasnije bio distribuiran. 

Izlagački dio konferencije zaključio je glavni urednik portala Moderna vremena Info Nenad Bartolčić koji je pozvao na potpuno povlačenje novog zakona iz daljnje procedure. Bartolčić smatra kako je odredba o omogućavanju apliciranja isključivo neprofitnim medijima diskriminatorna te stvara nelojalnu konkurenciju na sceni portala koji se bave pitanjima kulture. 

Naglasak javne rasprave u Studentskom centru bio je ponajviše na isključenju trgovačkih društava i takozvanih malih poduzetnika nakladnika elektroničkih publikacija kao aplikanata za sredstva Fonda te na samom proširenju kruga korisnika kojim će se time smanjiti potpora dosadašnjim korisnicima, televizijskim i radijskim nakladnicima. 

Pitanje uloge Vijeća za elektroničke medije, koje donosi detaljne kriterije upisa u Upisnik pružatelja usluga kao preduvjet mogućnosti apliciranja za sredstva Fonda te koje donosi konačnu odluku o dodjeli sredstava Fonda, nije na javnoj raspravi detaljnije problematizirano.

Iz predloženih izmjena i dopuna Zakona o elektroničkim medijima jasno je da se radi o pokušaju svojevrsne "zakrpe" ovog, kako se često moglo čuti, manjkavog zakona. Ove izmjene kao i rasprava koja je uslijedila ukazuje na sve probleme i nedosljednosti koje takav način mijenjanja zakona može donijeti kao i na nužnost preciznijeg definiranja elektroničkih publikacija te definiranja medija koje nazivamo neprofitnim medijima ili medijima trećeg sektora, a na temelju čega se može kreirati medijska strategija koja uključuje i iznalaženje sustavnog i održivog mehanizma financiranja tih medija. Unatoč svim nedosljednostima koje ovakve, donekle i ishitrene izmjene zakona donose, one ipak pokazuju tendenciju ka dugoročnom otvaranju puta za širenje medijskog pluralizma koji je prema sadašnjem zakonu sveden na dva - radijske i televizijske nakladnike.

KP

Objavio/la petra [at] kulturpunkt.hr 04.03.2013
Ulogirajte se ili registrirajte da biste dodali komentar

KOMENTARI

Komentiranje ovog članka nije moguće