Subverzija je interakcija sa sistemom | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Subverzija je interakcija sa sistemom

Radom Zidovi Ivana Armanini ironizira klasičnu strip formu dovedeći ju do ruba koji spaja strip i apstrakciju, akciju, eksperiment, street art i grafizam.

Razgovarala: Martina Kontošić

Ivana Armanini autorica je stripova, ilustratorica, dizajnerica i fotografkinja koja je diplomirala slikarstvo na Likovnoj akademiji u Zagrebu. "Stripoknjigu" Pustolovine Glorije Scott, po kratkim pričama Mime Simić, objavio je AGM 2005. godine. Od 2002. koordinatorica je udruge Komikaze, platforme za proizvodnju, promociju i distribuciju autorskog stripa s fokusom na nezavisnu scenu, u sklopu koje redovito organizira radionice i događanja. Godine 2015. pokrenula je projekte Femicomix, s fokusom na strip autorice  kroz istoimeno izdanje, izložbe i radionice, te Beđomatik, interaktivne radionice DIY beđeva s istoimenim webzinima. Na poziv Evropske mreže muzeja Njemačke, od 2013. do 2016. sudjeluje na međunarodnoj putujućoj izložbi comiXconnection.

Kroz natječaj Zaklade Solidarna, GONG-a, Domina i udruge Kurziv produciran je njen rad Zidovi koji je i predstavljen na izložbi Otpor, pokret, promjena održanoj u predvorju kina SC. 

 

KP: U opisu rada Zidovi spominješ osobni obračun s aktualnom društveno-političkom situacijom. Koje su tvoje metode otpora?

Rad se bavi aktualnim problemom zidova na doslovnoj i metaforičkoj razini. On se može iščitati kao moj obračun sa stvarnošću, ali i sa samom sobom. Strip govori iz pozicije otpora jezikom "undergrounda" koji ima svijetlu tradiciju oštre, direktne i politički nekorektne poruke. Zidovi tematiziraju zidnu inverziju, od vanjskih "zaštitnih" do zazidanih srco-glava. Prioritetni su unutrašnji zidovi jer predstavljaju rastući problem. Oni stvaraju monstrume od ljudi, nesposobne da prihvate nešto novo i drugačije. Kršenje temeljnih ljudskih prava, slobode kretanja, mišljenja i govora, je svakodnevnica. Različitost se kažnjava dok se jezik mržnje i jednoumlja tolerira. U domoljubnom delirijumu na meti je sve što misli, kritizira i smije se. Manjinsko mahom postaje problematično, uključujući i manjinsku pamet koju se želi ušutkati zastrašivanjem i rezanjem sredstava za život. Trend zla transformira ljude u groteske dok se oko nas ritmički gomilaju leševi, novi zidovi i "zidovi". Rad je građen na medijskom prožimanju plakata i stripa, a s porukom čitljivom iz daljine. Prevladava jak kontrast i gola struktura koji tvore makabričnu atmosferu. Kroz njega, kao i kroz Komikaze projekt, ironiziram klasičnu strip formu dovedeći ju do ruba koji spaja strip i apstrakciju, akciju, eksperiment, street art i grafizam. Medij stripa sadrži vrijeme kao konstitutivni faktor. Tako i ovaj rad uvodi u plakat ideju umjetnosti kao procesa koji se zbiva u vremenu.

KP: Kakva su tvoja iskustva s institucijama? Doživljavaš li ih kao partnere ili područja koja treba osvojiti, modificirati ili možda ignorirati?

Suradnja s institucijama je potrebna jer je novac, čak i mali, bitno sredstvo emancipacije. Koktel sreće, magareće upornosti i kockarskog talenta je poželjan. Sistem nam nije nikad bio najbolji prijatelj što ne znači da treba odustati od njega. Naše kulturne politike samo odražavaju društvene strategije kojima strip svakako nije u polju nacionalnog interesa kao primjerice u Francuskoj, Japanu ili Belgiji. Nažalost, uloga stripa ne odudara od generalne ne/kulturne klime u kojoj se njeguje mnijenje da su "kulturnjaci" paraziti na javnom proračunu, djeca s posebnim potrebama koje društvo podupire u tom njihovom invaliditetu jer bi inače propala. Proces promjena je težak i spor, ali dostižan. Program udruge Komikaze, a time i moj rad, kontinuirano sufinanciraju Ministarstvo kulture RH i Grad Zagreb. U 15 godina Komikaza se puno toga promjenilo na bolje, mreža autorskog stripa i njegova publika su se razvili, prerasli lokalni kontekst i i promjena je vidljiva. To ne bi bilo moguće bez suradnji na svim razinama, s prijateljskim mrežama, sistemom i medijima, jednako kao i s brojnim autorima iz cijelog svijeta.

Subverzija je također oblik interakcije sa sistemom. U suvremenom nezavisnom stripu ona artikulira otpor i pripada underground miljeu jer propituje strip industriju i njezin društveni kontekst. Subverzivnost Komikaza se fokusira više na medij stripa i društveni kontekst u kojem se razvijaju autorski strip i njemu prateća scena. Ako je ta scena patrijarhalna, kičasta i konzervativna, na nama je da to probamo promijeniti. Primjerice u Angoulemeu 2016. je žiri objavio popis od 30 autora za nagradu za životno djelo u stripu. Niti jedna žena nije bila na tom popisu. Na ovakvo, nažalost generalno ne/stanje, pokušali smo odgovoriti kroz Femicomix - međunarodni umjetničkiprojekt i putujuću izložbu posvećenu ženskom stvaralaštvu u području autorskog stripa. Primjerice, ovaj rad Zidovi, kao i neki drugi moji radovi, nastali su kao direktna kritika institucija, područja koje autorski strip ne može osvojiti, ali ih može kritizirati, a time i modificirati.

KP: Komikaze kao platforma za širenje aktivnosti autor/ica stripa postoji od 2002. godine. Kakvom vidite budućnost Komikaza? 

Komikaze ove godine slave 15. obljetnicu kontinuiranog izdavanja 3 elektronska i 1 tiskanog izdanja godišnje te preko 250 izložbi, radionica, festivalskih i drugih međunarodnih gostovanja. Naša arhiva sadrži preko 250 autora/ica iz 50 zemalja na 4 500 stranica. Sada smo postavili novu web stranicu, pametniju, suvremeniju i ljepšu pa vas sve pozivamo u posjet. 

U Hrvatskoj nema ozbiljnijih pomaka u odnosu izdavačkih kuća prema stripu jer sve i dalje funkcionira na specijaliziranim izdavačima i inicijativama. U perspektivi vidim veći razvoj međunarodne suradnje, kao i čvršću suradnju sa scenom likovnih umjetnosti. Likovnost je, kao neka starija dama, društveno prihvatljivija, pa je npr. normalno da se tiska ogroman katalog jedne izložbe dok za tisak nekog izdanja autorskog stripa nema novaca. Strip je srećom interdisciplinarni medij pa se sada i ubuduće namjeravamo snalaziti u balansiranju inovativnih praksi, suvremene likovnosti, malog izdavaštva, promotivnih akcija i animacijskih radionica. Situacija na sceni se razvila u kontekstu strip proizvodnje (sve je više autora, naročito autorica) i recepcije jer je strip sve prisutniji u medijima, galerijama i na festivalima. 

Društvo i strip u tranziciji se prepliću. Suvremeni autorski strip sugerira nove modele suradnje građene na otvorenijem dijalogu u ravnopravnoj interakciji autora i publike. Ovaj medij se bavi svim problemima čovjeka i društva, otvara pitanja i moguće odgovore. Gledajući aktualni društveno politički kontekst, perspektiva suvremenog nezavisnog stripa svakim danom u svakom pogledu sve više napreduje. Za autorski strip je ključan internet jer nadilazi crne rupe Lijepe Naše (skupe tiskare, rezanje budgeta za časopise, distribucija, nedostatak prodajnih lokacija, domaćih DIY festivala, okupacija lokalnih heroja, plivanje u stereotipima itd). Sva Komikaze izdanja su od početka projekta digitalizirana, uvijek i svima dostupna i besplatna pa će tako biti i u buduće.

Objavio/la matija [at] kulturpunkt.hr 28.04.2017

VEZANE VIJESTI

Umjetničke inicijative postaju privremeni spomenici

Razgovarala: Martina Kontošić
Elma Selman umjetnica je i aktivistkinja čiji interaktivni performans "Never again. Never. Again?" problematizira snažnu izjavu koja se ponavljanjem pretvorila u floskulu.

Kolektivno djelovanje neodvojivo je od osobnog

Razgovarala: Martina Kontošić

Audioperformans Ja sam budućnost Jasne Jasne Žmak odabire radikalnu sliku nestajanja javnosti - situaciju u kojoj je jedini siguran prostor onaj unutar famozna četiri zida.

Granice su vrlo prisutne i još uvijek zatvorene

Razgovarala: Martina Kontošić

Rad Bez naziva kosovskog vizualnog umjetnika Albana Muje kritički progovara o borbi pojedinca s onima na pozicijama moći.