Temelji državne privrede Jugoslavije | kulturpunkt

Vijesti Vizualne umjetnosti

<

Temelji državne privrede Jugoslavije

Izložba Vrijeme giganata prezentira plansku industrijalizaciju poratnog Zagreba u sklopu Petogodišnjeg plana razvitka narodne privrede u socijalističkoj Jugoslaviji.

Piše: Martina Domladovac

Interijer tvornice Rade Končar, Zagreb, 1958., MGZ

Istraživački projekt Zagrebačka industrijska baština: povijest, stanje, perspektive kojim se nastoji doprinijeti javnom osvješćivanju važnosti industrijskog naslijeđa završio je izložbom u Muzeju grada Zagreba Vrijeme giganata: planska industrijalizacija i naslijeđe 1947. – 1952. Izložba se problemski i kronološki nadovezuje na prethodne studijske izložbe kustosa Gorana Arčabića realizirane 2010. i 2012. godine. Modernizacija na periferiji Carstva: 1862. – 1918. bavila se pojavom industrije u drugoj polovici 19. stoljeća. Njome se nastojao odrediti povijesni kontekst, značenje i posljedice procesa industrijalizacije za grad Zagreb i njegovo stanovništvo do kraja Prvog svjetskog rata te prezentirati trenutno stanje dvanaest industrijskih objekata i kompleksa izgrađenih do kraja razdoblja Monarhije.  

Izložba Industrijski centar države: 1918. – 1945. fokusirala se na osam industrijskih sklopova i objekata čije izvedbe izvorno datiraju od 1918. do 1945. godine, te na Zagreb kao industrijsko i financijsko središte Kraljevine SHS/Jugoslavije, odnosno industrijsko naslijeđe međuratnog  doba. Logičan nastavak prikaz je planske industrijalizacije koja je nastupila po završetku Drugog svjetskog rata kada je izgradnja velikih državnih poduzeća teške industrije i elektroindustrije predstavljala ideološku bazu privrednog i društvenog razvoja.  

Podtekst izložbe Petogodišnji je plan razvitka narodne privrede u socijalističkoj Jugoslaviji (između 1947. i 1952.), koji je predstavljen kao glavna programska osnova industrijskog razvoja ovog razdoblja, te je jedan dio izložbe posvećen njegovoj implementaciji. Politike industrijalizacije u formativnom periodu socijalizma predstavljene su kroz četiri zagrebačke tvornice - Jedinstvo, Rade Končar, Prvomajska i Tvornica parnih kotlova - čijim se procesom izgradnje željela ilustrirati socijalna situacija poratne Jugoslavije, ali i stvoriti doprinos valorizaciji ovih arhitektonskih objekata. "Tvornice izgrađene s namjerom postavljanja temelja državne privrede u socijalističkoj Jugoslaviji moguće je percipirati kao materijalne ostatke procesa pokretanog ideologijom stvaranja novog društva i novog 'socijalističkog' čovjeka. Neupitna je njihova vrijednost kao dokumenta vremena", stoji između ostalog u opisu izložbe.

Izložbom se također želi upozoriti na zanemareno graditeljsko naslijeđe socijalističkog perioda, a cilj čitavog Projekta osnažiti je stručnu platformu i pristup projektiranju i planiranju u najvrjednijim gradskim prostorima. I dok je vrijednost izloženog arhivskog materijala, posebno fotografija, arhitektonskih i prostornih planova, sigurno nezanemariva, upitno je koliko izložba uistinu radikalno i detaljno propituje kulturnu važnost ovog razdoblja i infrastrukture. Osim pojedinačnih zračnih fotografija, nije dan nikakav uvid u trenutno stanje spomenutih građevina niti problematiku njihovog očuvanja, dok se prezentacija njihovog povijesnog razvoja zaustavlja na nekoliko odabranih crtica. Također, povezanost socijalnog stanovanja i urbanog razvoja s gradnjom tvornica tek je ovlaš spomenuta. Stoga izložba umjesto detaljne socijalne i urbanističke analize predstavlja tek podsjetnik na nepravedno  zanemarenu industrijsku baštinu ovog grada.

Objavio/la martina [at] kulturpunkt.hr 23.12.2016

VEZANE VIJESTI

Zagrebačka industrijska baština

Voditelj istraživačkog projekta Goran Arčabić govorit će o povijesti, stanju i perspektivi industrijske baštine.

Zagrebačka industrijska baština 1918.-1945

Izložba Industrijski centar Države: Zagrebačka industrijska baština 1918.-1945. otvorena je u Muzeju grada Zagreba.

Podzemlje budućnosti

Piše: Bojan Krištofić

Bijenale industrijske umjetnosti suštinski je poziv na akciju, i to ne samo umjetnicima, već prvenstveno posjetiteljima koje bi teme industrijskog nasljeđa mogle inspirirati.