Tko je u razredu ugasio svjetlo? | kulturpunkt

Vijesti Teorija

<

Tko je u razredu ugasio svjetlo?

U nakladi Meandarmedije izašla je knjiga Tvrtka Vukovića o predrasudama, stranputicama i mogućim promjenama u poučavanju i proučavanju lirike.

Na primjerima pjesama Dobriše Cesarića Voćka poslije kiše i Pjesma mrtvog pjesnika te kritičke analize poučavanja njegove lirike u osnovnim i srednjim školama, Tvrtko Vuković polemizira s tradicionalnim pedagoškim metodama i s tradicionalnim pristupima lirici. Kao što ističe Željka Matijašević u analizi pjesme Ivana Slamniga Radi se o tom da zaustavim konja, ''radi se jednostavno o tome da se ništa ne uradi, iako se pokušava. Radi se je, osim ustupka razgovornoj konvenciji svakodnevnog jezika, ustupak i onima koji vole znati o čemu se u pjesmi radi, pristupu koji danas afirmira samo jedan, nadamo se, zastranjen dio pedagoške prakse, ali i pristupu koji je bio forsiran u našoj ne tako davnoj povijesti...'', analiza lirike, lirskog subjekta i ostalih pjesničkih konvencija nije isključivo polje školskoga naučavanja, osnove našeg svakodnevnog odnosa prema svijetu i jeziku.

Nadovezujući se na Bourdieuovu raščlambu školskog i akademskog sustava u Francuskoj, Vuković zaključuje kako u domaćem kontekstu te institucije, služeći se lirikom bilo kao nastavnim pomagalom, bilo kao prestižnom znanstvenom temom, oblikuju i proizvode subjekte podložne podjarmljivanju. Kao alternativu tome, Vuković nudi nacrt za novi studij lirike i pritom u dijalog uvlači različite mislioce, poput Nancya, Derridaa, De Mana, Lacana, Dolara i Critchleya, čija čitanja zajedništva, dara, ekonomije, glasa, humora, otpora i drugog omogućuju da se poučavanje i proučavanje lirike zamisli drukčije, i to ne samo u svjetlu edukacijskih ili estetičkih, nego i u svjetlu političkih pitanja današnjice.

Tvrtko Vuković predstojnik je Katedre za noviju hrvatsku književnost na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Doktorski rad pod naslovom Modeli prikazivanja kvorumaškoga pjesništva. Subjekt, svijet, tekst kao interpretativno iskustvo obranio je 2004. Od 2005. do 2007. radio je kao viši lektor za hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu Sorbona u Parizu. Priredio je i pogovorom popratio panoramu hrvatskoga pjesništva devedesetih Off line (2001). Autor je dviju samostalnih znanstvenih knjiga Svi kvorumaši znaju da nisu kvorumaši. Aporije reprezentacije u kvorumaškome pjesništvu (2005) te Ljubi Žižeka svoga! Je li teorijska subverzija zapravo kapitalistička perverzija i druge neodumice o etičko-političkom čudovištu Žižekove misli (2009). Priredio je zbornik Muzama iza leđa (2010), gdje mladi hrvatski znanstvenici poput Tomislava Bogdana, Ivane Drenjančević, Slavena Jurića i Aleksandra Mijatovića predlažu drugačiji pogled na čitanja hrvatske lirike.

KP / meandarmedia

Objavio/la matija [at] kulturpunkt.hr 10.01.2013