Trudimo se, ali treba biti strpljiv | kulturpunkt

Trudimo se, ali treba biti strpljiv

Zrinka Šajn govori o varaždinskoj nezavisnoj kulturnoj sceni, Centru za mlade i osnivanju Saveza udruga te suradnjama u regiji Sjeverozapadne Hrvatske.

Razgovarala: Matija Mrakovčić

Rad mladih organizacija, odnosno organizacija koje su na nezavisnoj sceni aktivne u posljednjih nekoliko godina te organizacija koje vode mladi, najčešće nije još stekao veliku vidljivost ili organizacijsku stabilnost, dok istovremeno ukazuje na aktualni razvoj scene, nove umjetničke tendencije i modele organizacije. Osim što predstavljaju noviju generaciju stasalu na nezavisnoj kulturnoj sceni koja je baštinila metode organiziranja, suradnje i zagovaranja nezavisnih aktera čiji su intervjui objavljivani u arhivu Abecede nezavisne kulture, tim je organizacijama zajedničko to što svoje programe realiziraju u prostorima koji u njihovim lokalnim zajednicama funkcioniraju kao svojevrsni društveno-kulturni centri mlađe generacije. Nakon prošlogodišnjeg mapiranja prostornih resursa u Zagrebu, Karlovcu, Čakovcu, Rijeci, Puli, Splitu i Zadru, sljedeća dva mjeseca moći ćete čitati seriju intervjua s organizacijama iz Šibenika, Koprivnice, Varaždina, Sinja i Osijeka. Seriju otvaramo razgovorom sa Zrinkom Šajn iz Centra za mlade Grada Varaždina, članicom udruge Varaždinski underground klub (V.U.K.).

 

KP: Možeš li nam približiti situaciju u Varaždinu po pitanju nezavisne kulturne scene, njenih aktera i događanja, te prostora za prezentaciju rada udruga u kulturi? Postoji li u Varaždinu svijest o postojanju kulturne scene koja nije institucionalna, koja promiče drugačije umjetničke i kulturne prakse od onih tradicionalnih?

Z.Š.: Što se tiče Varaždina, trenutni kulturni sadržaji gotovo su u potpunosti proizvedeni u okviru neke od gradskih institucija ili usmjereni lokalnim izvorima financiranja, Gradu Varaždinu i Varaždinskoj županiji, rijetko nacionalnim, a još rijeđe europskim. Za Varaždin značajne kulturne manifestacije, kao što je Špancirfest (Turistička zajednica Grada Varaždina), Varaždinske barokne večeri (Koncertni ured Varaždin), Ljeto u Varaždinu (Koncertni ured Varaždin) jasno su, u upravljačkom smislu, ali i s obzirom na izravno financiranje iz gradskog proračuna, ovisne o lokalnoj vlasti. Tu su još četiri javne institucije s redovitim kulturnim programom, Hrvatsko narodno kazalište Varaždin i Gradska knjižnica i čitaonica Metel Ožegović, Gradski muzej Varaždin i Galerijski centar Varaždin, koji kombiniranim financiranjem (izravno iz gradskog proračuna i naplatom ulaznica/članarina građanima) održavaju financijsku stabilnost.

Lokalne vlasti, s obzirom na rijetke promjene (u smislu financiranja i kadroviranja) vjerojatno su zadovoljne, a Varaždin je toliko kulturan grad da se ekstremni izrazi (ne)zadovoljstva, u normalnim okolnostima i sredinama najglasniji, rijetko mogu čuti. Tu je i Glazbena škola Varaždin, ponovno jasne upravljačke i financijske strukture, a koja predstavlja jedan ogroman potencijal za razvoj kapaciteta u stvaranju više ili manje (ne)zavisnih kulturnih, odnosno glazbenih sadržaja, i što je još važnije - publike. Osim javnih gradskih institucija u Varaždinu postoje i one upravljački nezavisne, a financijski ovisne o malom broju izvora financiranja, uglavnom lokalnih uz nešto nacionalnih. Tu se dobro drže Filmsko-kreativni studio VANIMA (Festival animacije VAFI) i Društvo naša djeca (redovan program), Umjetnička organizacija VRUM (Tjedan suvremenog plesa), Hrvatska udruga glazbenika Varaždin (Fontana blues festival), Udruga Trash (Trash film festival) i uglavnom lokalno financirani varaždinski KUD-ovi.

Potrebno je spomenuti postojanje nezavisnog gradskog kina, Kina Galerije (nekadašnjeg Kina Gaj) koje vodi Filmsko-kreativni studio VANIMA, a egzstira o trošku Grada Varaždina, HAVC-a te u prosjeku nekolicine gledatelja koji znaju prepoznati i razlikovati vrijednost komercijalne i nezavisne filmske produkcije. Zgrada neriješenih imovinskih odnosa s preko 300 sjedala te ne-mainstream program još uvijek nekako uspijevaju parirati udobnosti modernih multipleks kina, dok ekipa marljivo radi na estetici i širenju funkcionalnosti dvorane. Nekad nekolicina udruga mladih, koje bi (s tom titulom – upravljane od mladih) trebale biti predvodnici nezavisne kulturne scene u Varaždinu, u posljednje se vrijeme svela na tek jednu – Varaždinski underground klub (V.U.K.), a činjenica da smo nedavno proslavili 10. godišnjicu postojanja te kroz to vrijeme izrazito oscilirali u aktivostima (od koncerata u privatnim dvorištima do partnerstava u ozbiljnim EU projektima), dokazuje kako se ovdje (za razliku od drugih) ipak okupila daleko pronicljivija grupica ljudi koji još uvijek pokušavaju organizacijom književnih večeri, poticanjem nezavisnog izdavaštva, organizacijom radionica pisanog izražavanja  i organizacijom besplatnih koncerata dati svoj doprinos uspavanoj nezavisnoj sceni. Konceptualno, bez obzira na sve, na rubu nezavisnosti u Varaždinu djeluje Šuškavac kolektiv, kako sami kažu, "post modernistički pokušaj boljeg razumijevanja sebe i svijeta. A slijedom toga možda i otkrivanja smisla putevima novih svjesnosti u zvuku, mirisu, dodiru, slici i plesu", kao i Trash koji svojim festivalom svake godine, već 10 godina, uspijevaju oduševiti sljedbenike zlatne motorke i ljubitelja amaterske video produkcije. 

U Varaždinu dakako, povremeno svjedočimo ponekom bljesku koji uspije osvijetliti tamne, zapuštene i zanemarene prostore te tom prilikom, uz prožimanje svih zamislivih vrsta umjetnosti i nezamislivim emocionalnim nabojem čistog entuzijazma, kao da nastaje novi mikrosvemir svih koji su sudjelovali. Uglavnom se radi o inicijativama grupa koje čine mladi entuzijasti s vizijom neke, u smislu razvoja vrijednosnog sustava naspram kulturnih sadržaja, kvalitetnije lokalne scene. Tako je sredinom 2015. godine, nakon 6 mjeseci gotovo tajnih priprema, kulturno eksplodirala, dotad godinama napuštena i djelomično devastirana tvornička hala jednog od nekad najpoznatijih tekstilnih industrijskih postrojenja – Varteksa. Upravo u tu svrhu okupljeni 25-člani nuSynergetic Orchestra s pridruženim Elvisom Stanićem proizveo je za Varaždin dosad nedoživljeno iskustvo, organizacijski mudro popraćeno ekskluzivnim tretmanom gostiju i vizijom koja se ne prestaje širiti.

Za kraj, na nešto manje fin, ali jednako, ako ne i više entuzijastičan način mladi Varaždinci/ke su preuzeli pod svoje zgradu bivšeg Doma željezničara, nekad davno centar društvenog zbivanja u Varaždinu (što pamte njihovi roditelji), očistili je od godinama skupljanog smeća, učinili gotovo ugodnom za boravak te je već gotovo godinu dana koriste za potrebe organiziranja dosad 50-ak različitih sadržaja. Ne manje bitno, dvorana s pozornicom za oko 500 ljudi u sklopu zgrade, prije koji dan je doživjela svoj prvi, doduše unplugged koncert (da se susjedi ne bi ljutili) pod nazivom Ištekani VAKUUM. Organizacija koncerta čija je financijska konstrukcija zaokružena na 0 kuna (uloženih i zarađenih) uz plemenitu svrhu (Masterpeace mreža) dokazuje potencijal lokalnih, uglavnom neafirmiranih izvođača i publike gladne svirke. Interes je raspirio vatru s obje strane te su predviđena još dva glazbena događaja s organizacijskim pojačanjem koje je vrijedilo čekati. Bilo je nekoliko pokušaja osnivanja udruga mladih unazad 5 godina, no sve je brzo zaboravljeno jer ta društvena kategorija u ovom trenutku nije spremna (a možda ni sposobna) za konzistentan rad na razvoju nezavisne scene. Zaključak: trudimo se, ali treba biti strpljiv.

 

KP: Početkom prosinca 2014. otvoren je Centar za mlade u Varaždinu u prostoru bivšeg Doma željezničara u Kolodvorskoj ulici, kojeg su svojim volonterskim radom uredili članovi udruga mladih. Koliko je Grad pomogao uređenje?

Z.Š.: Nakon dosta godina (sigurno desetak), nekoliko garnitura lokalnih vlasti i seljenja ideje Centra za mlade u zapuštene, a najčešće i potpuno za boravak neadekvatne prostore u Varaždinu, dobiven je ovaj prostor. Činjenica da krov na pojedinim mjestima prokišnjava, da je prostor zatečen pun otpada, prašan, bez ikakve izolacije od vrućina ljeti te nažalost bez grijanja zimi, dovoljno govori o tome da Grad teži da mu poticanje ovakve inicijative bude što jeftinije rješenje. To nije tajna te su sve dosadašnje rasprave s gradskim službama tekle u tom smjeru. Grad je u samim počecima, nakon inicijalnog čišćenja prostora, uložio u kupnju podnih obloga (tepisona) za ukupno nešto više od 100 metara kvadratnih površina prostorija koje se redovito koriste, kupnju 30-ak konferencijskih stolica za veću dvoranu te boje i veći dio alata za krečenje zidova. Tu je još potrebno istaknuti i poduzeće Varteks s donacijom u robi te lokalni Rotary klub. Grad je kasnije, prilikom otvaranja novog trgovačkog centra za proizvode za gradnju i uređenje prostora, dogovorio donaciju koja je pokrila adaptaciju sanitarija i zvučnu izolaciju podrumske prostorije. Uz veliku količinu volonterskog rada koji je dosad uložen, bilo bi neprimjereno reći da takva podrška nije bila značajna.

KP: U Centar za mlade smješteno je šest udruga. O kojim se udrugama radi i kakva sve događanja organizirate? Koliko je Centar posjećen i kolika mu je vidljivost u lokalnoj zajednici?

Z.Š.: E da, u Centar za mlade, popularni VAKUUM, je po objavi natječaja za prijedlog programa ušlo ukupno šest organizacija. Do drugog značajnog lokalnog problema dolazimo činjenicom da se zadržalo njih dvije! Varaždinski underground klub – V.U.K. i Era slobodnih ruku. Osim njih, tu su bili još Društvo crvenog križa koje zbog fluktuacije volontera/ki nažalost nije zadržalo prisutnost i aktivnost, Udruga VURA koja je u međuvremenu ugašena, Udruga VuDu čiji su članovi u potrazi za egzistencijom emigrirali iz Varaždina te lokalni ogranak AIESEC-a s kojim je suradnja doduše zadržana, no zasad u dijelu sadržaja ograničenog za njihove članove. No tu suradnju razvijamo dalje te postoje razni planovi.

Što se tiče sadržaja programa, nekako smo sve zajedno u jednom trenutku segmentirali u 4 skupine: još uvijek aktualno pitanje uređenja prostora, informiranje i PR, kreativni sadržaji (radionice izrade različitih recikliranih predmeta, dekorativnih predmeta od svih zamislivih materijala, izlaganje umjetničkih radova itd.) te edukativni program (različite tribine, IT radionice, razmjene iskustava itd.), a eto upravo smo odradili i organizaciju prvog koncerta. Nadamo se u skoroj budućnosti držati otvorenim i dnevni boravak. Dosad je prema našim statistikama organizirano preko 60 sadržaja u te 4 kategorije, centar je posjetilo oko 1000 ljudi te je uspostavljena suradnja s preko 50 organizacija i pojedinaca u provedbi programa. 

Posjećenost centra dosta varira, ovisi o pojedinačnom interesu za neki sadržaj, troškovima provedbe, odnosno spremnosti za volonterski angažman i raspoloživosti opreme i alata za rad. Vidljivost u ovih prvih skoro godinu dana je nešto ispod naših očekivanja, s obzirom na zadovoljstvo angažmanom oko kanala oglašavanja koje volonterski uspijevamo redovito pokrivati. Zadovoljni smo web stranicom koju smo pokrenuli iako još nije zakupljena domena pa izgleda malo čudno u browseru, Facebook stranicom koja izbaci barem 10-ak objava dnevno s različitim najavama događanja u Varaždinu i kod nas te twitterom koji lokalno nije previše popularan, ali je zgodan za brzi info o aktualnostima. Prilično smo zadovoljni i s medijskom prisutnošću i praćenjem na lokalnoj razini. Kako pratimo trendove, jasno nam je da mladi s društvenih mreža sve više prelaze na instant mesagging (Viber i WatsApp) pa treba ulagati dodatne napore u live promociju (W2M, itd.) po školama i fakultetima, a ostavština nekog uvriježenog stava prema "tamo nekim mladim aktivistima i volonterima" nam ne pomaže previše.

 

KP: Vlasnik Doma je HŽ, a Grad je zgradu dobio u najam na pet godina. Na koji su način udruge dogovorile s Gradom korištenje prostora?

Z.Š.: Dakle, ovo je pravi dio priče! Dokumenti dogovora Grad – HŽ nisu javni, no pokušat ću ovo pojednostaviti. Grad ugovorom o zakupu prostora uz preuzimanje obaveze investicijskog održavanja i plaćanja troškova režija dobiva prostor od HŽ-a. Dogovor s tadašnjim Savjetom mladih na čelu s Dragutinom Kličekom, kolegom iz V.U.K.-a, jest da se dokaže da za prostorom ima potrebe, tj. da ga mladi žele koristiti, a zauzvrat će se pokrenuti pregovori za dugoročni zakup prostora s HŽ-om. Savjet mladih, kao savjetodavno tijelo Grada, u nemogućnosti operativnog bavljenja prostorom, raspisuje natječaj za prijedloge programa udrugama mladih i za mlade. Prijedlozi njih 6 bivaju prihvaćeni te je zamišljeno da one u smislu tada neformalnog, a u budućnosti formaliziranog Saveza udruga, upravljaju prostorom. Komunikacija udruga i Grada odvija se putem Savjeta mladih. Srećom, s obzirom na trenutni manjak broj udruga mladih i za mlade, preostali korisnici VAKUUM-a bili su dovoljno otvoreni za sve moguće vidove suradnje i ugošćivanja s drugim organizacijama i pojedincima te je sve zajedno preživjelo stvarno hladnu zimu i prevruće ljeto.

KP: U posljednjem razgovoru rekla si mi da namjeravate osnovati Savez udruga mladih VAKUUM bez obzira na formalne uvjete vezane uz prostor. Možeš li nam približiti priču oko saveza udruga i vaših nastojanja u vezi s prostorom?

Z.Š.: Da, skupilo se u međuvremenu još udruga ili inicijativa koje će podržati osnivanje saveza udruga pod nazivom Centar za mlade – VAKUUM, pa će se to i dogoditi u, nadam se, kratkom vremenu. Fizički prostor djelovanja je značajan, ali ne i presudan faktor za aktivnost jednog takvog centra za mlade. On u konačnici može biti virtualan te koristiti svu moguću postojeću javnu i/ili privatnu infrastrukturu kad se za tim pokaže potreba. Trenutni prostor vidimo kao ogroman potencijal za rast i razvoj priče o Centru za mlade – VAKUUM i bilo bi nam drago da ga uspijemo oživjeti u smislu ulaganja u energetsku učinkovitost i uređenje. No tu je potrebam dobar dijalog s javnim vlastima, koje dosad nažalost nisu pokazale previše interesa za uspostavu istog. S druge strane, dosadašnja iskustva s prostorima u koje su gradske vlasti dosad pokušavale smjestiti koncept centra za mlade, te postojeći raspoloživi prostori u gradu, ne daju nam za pravo da očekujemo nešto puno bolje.

KP: Što nedostaje Varaždinu u kontekstu nezavisne kulturne scene i scene mladih?

Z.Š.: Svega, prostora, programa, a sve zajedno nekako se stapa u čvor koji se sastoji od ljudi s interesom da prije spomenuto osiguraju. Prostora uvijek ima, no idejno su usmjereni isključivo komercijalizaciji. To zapravo nije problem i dugoročno je pozitivna stvar, no bez poštovanja i doprinosa procesu izgradnje statusa poželjnog sadržaja (različitih kulturnjaka) kroz omogućavanje uspostave kontakta s lokalnom publikom, zapravo je dokazano u najmanju ruku upitno. Dosad je to uzelo danak u broju lokalnih aktera nezavisne scene koji se odluče razvijati u Varaždinu, a posljedično i kvaliteti ponuđenog sadržaja. Dakle, ljudi koji će kao akteri nezavisne scene stvoriti priliku da kulturnjaci dođu u kontakt s lokalnom publikom koja će reći što smatra zanimljivim i poželjnim.

 

KP: Kakve su mogućnosti povezivanja s regijom Sjeverozapadne Hrvatske (udrugama, pojedincima, platformama) i općenito zagovaračke mogućnosti mladih udruga u kulturi?

Z.Š.: S naše, barem moje strane, to je u neku ruku i posve prirodno i poželjno. Regionalni centri u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj su možda premale sredine da izolirano u kontinuitetu grade nezavisnu kulturu. Možda i nisu, ali je moj dojam takav s obzirom na trenutni interes koji viđam. Potrebno je skupiti ljude, organizacije i prostore kod kojih postoji interes za kreiranje i organizaciju tih tipova sadržaja. Geografski je na ovom području sve dovoljno blizu i postoji već određena migracijska praksa za različitim tipovima sadržaja nezavisne kulturne scene. No dolazimo do specifičnog obrasca ponašanja ovog podneblja (možda i Hrvatske) koje mnoge tjera na retoriku u smislu "ja hoću svoje!". Treba ponekad uvidjeti kolektivnu korist koja definitivno nadilazi osobnu i isticati je u borbi nezavisnih kulturnjaka.

KP: Trenutno u Hrvatskoj postoji više inicijativa koje se zalažu za osnivanje društveno-kulturnog centra (u Karlovcu, Splitu, Čakovcu...). Razgovara li se u Varaždinu o društveno-kulturnom centru, i ako da, kakav sadržaj on podrazumijeva, a kakav model upravljanja?

Z.Š.: Dobro smo upoznati s inicijativama, pogotovo od sudjelovanja u projektu "Stvaranje javnih prostora po mjeri građana" s CeZaM-om iz Čakovca, udrugom Mamuze iz Koprivnice te Platformom 9.81. Vidimo li se u toj priči? Definitivno! Svjesni smo veličine prostora kojim raspolažemo i trenutnog postojanja neiskorištenosti kapaciteta istog. Uz ranije spomenuti mali broj udruga mladih, pozitivne aspekte dijeljenja resursa i suradnje s drugim udrugama, različitih područja djelovanja najbolje ćemo iskoristiti tako da, za početak ostanemo otvoreni prema ideji da se Centar za mlade razvije u društveni ili kulturni centar. Time će broj i kvaliteta sadržaja neminovno rasti, a za razvoj modela upravljanja već imamo temelje. Uzeti pozitivna iskustva naših susjeda iz Čakovca koji su trenutno najbolji primjer javno-civilnog partnerstva, vidjeti što je i kako valjalo u Centru za mlade - VAKUUM te izolirati stavove i obrasce ponašanja spomenute u prethodnom pitanju.

Objavio/la matija [at] kulturpunkt.hr 12.10.2015

VEZANE VIJESTI

Sve su nam potrebniji novi prostori društvenosti

Razgovarala: Janja Sesar
O povijesti borbe za prostore nezavisne kulture u Zagrebu i ulozi nezavisne kulturne scene danas razgovaramo s Eminom Višnić.

Stvaranje javnih prostora po mjeri građana

Razgovarala: Matija Mrakovčić
S Darkom Ciglarom razgovarali smo o prostornim mogućnostima i zagovaračkim kapacitetima organizacija u kulturi, aktivnostima Inicijative 1729/2 i stvaranju Društvenog centra Čakovec.

Hibridne ustanove postaju nužnost

Razgovarala: Matija Mrakovčić
S Damirom Batarelom razgovaramo o modelima korištenja i upravljanja prostorima Palacha, Marganova i Filodrammaticae, suradnjama i mogućnostima riječke nezavisne kulturne scene.