U pitanju nije karakteristična blues rock situacija | kulturpunkt

Najave Performans

<

U pitanju nije karakteristična blues rock situacija

Održava se performans Nike Mihaljevića Need Your Love So Bad u kojem simulirajući formu karaoke koncerta autor koristi matricu skladbe grupe Fleetwood Mac.

09.12.2017 , Zagreb - Galerija AŽ

U Galeriji AŽ Atelieri Žitnjak, 9. prosinca s početkom u 20 sati održava se performans Nike Mihaljevića Need Your Love So Bad.  Simulirajući formu karaoke koncerta autor koristi matricu skladbe Need Your Love So Bad, grupe Fleetwood Mac, preuzetu s You Tube-a u kojoj dionicu solo gitare zamjenjuje vlastitim fićukanjem, tj. varijacijama i improvizacijama na temu.

''...Scenografski elementi performansa na prvi pogled upućuju na simulaciju rock'n'roll žanra, i to posredstvom njegovih ključnih atributa, a osim sounda, to su svakako light i stage. Pa je tako ulogu lighta preuzeo ekran plazme, namjesto bilo kakva sadržaja emitirajući tek ružičasto svjetlo. Stage je naznačen srebrnasto florescentnom podlogom na koju jedva stanu mikrofon i izvođač. No, dočim je činjenica pozornice i dosad imala važno mjesto u Mihaljevićevim performansima, dapače, okrugli tepih na kojem je sjedeći izvodio Cruciverbia de MolliTemplo II imao je aktivnu ulogu na sadržajnoj razini, određivao je kontekst, čak se doimao i poput nekog fetiša, sada i dimenzija svjetla dobiva aktivnu ulogu na razini koncepta.

Prvo, zato što je ekran zapravo izložak u formatu ready made-a, koji takvu oznaku ne dobiva svojom predmetnošću, nego činjenicom da je u funkciji, pri čemu izostanak sadržaja upravo tu funkciju predstavlja kao ready made. On se, međutim, ne koči na zidu uživajući u činjenici da je netko realizirao njegov izložbeni potencijal, nego u ovom kontekstu, osim što je scenografski iskorišten, postaje djelatan i na razini narativa. Kao što je solo gitara, kao jedan od nosećih stupova bluesa, zamjenjena amaterskim fućkanjem, te nedostojnom interpretacijom tih stupova proizvodi karikaturu, tako i prazna ružičasta plazma zabija dodatan nož u leđa jednom od ikonografskih označitelja pop kulture. Njenim prisustvom scena počinje podsjećati na karaoke klub, budući se na takvom ekranu obično pojavljuje tekst što u izvedbi vodi pjevača amatera. Nije, dakle, u pitanju karakteristična blues rock situacija, nego simulacija njena surogata, koji njene ishodišne vrijednosti, kakve god one bile, dodatno banalizira. A samim time i profanira ono što je za blues sveto, a to je blue, odnosno emocija...'' Boris Greiner, iz teksta za katalog.

Objavio/la martina [at] kulturpunkt.hr 07.12.2017