Umjetno izazvano krizno stanje | kulturpunkt

Umjetno izazvano krizno stanje

Pregovori između HDLU-a i Grada se nastavljaju, no otvorenih pitanja za osječku kulturu i sada je previše. Galerija Kazamat samo je jedno od njih.

Piše: Matija Mrakovčić

Prije deset dana Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Osijek obavijestilo je javnost da je ulaz u Galeriju Kazamat, koju od 2002. godine u arhitektonsko-urbanističkom kompleksu povijesne Tvrđe koristi spomenuto društvo, iznajmljen jednoj političkoj stranci, dok je multimedijalna dvorana iste galerije iznajmljena udruzi koja se bavi sportsko-rekreativnim aktivnostima. Odluka o dodjeli prostora donesena je krajem prosinca 2016, a do početka veljače 2017. godine članovi HDLU-a u četiri su navrata službenim putem tražili sastanak s gradonačelnikom Ivanom Vrkićem. Prema njihovim riječima, gradonačelnik se svaki put opravdavao manjkom vremena prebacujući rješavanje problema na dogradonačelnika Vladimira Hama koji se pak opravdavao nepoznavanjem situacije. Situacija je kulminirala tek kada je na sjednici Gradskog vijeća 10. veljače vijećnik Miroslav Vanek iznio problematiku Galerije Kazamat i pri tome zatražio poništenje natječaja. Uskoro je objavljena peticija za zaštitu Galerije Kazamat, a svoju su potporu iskazali i Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, Hrvatska sekcija Međunarodnog udruženja likovnih kritičara, Odjel za kulturologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, te brojne institucije i pojedinci. 

Članovi HDLU Osijek zatražili su od Grada poništenje natječaja kojima su u najam dani ulazni prostor Galerije Kazamat te prostor nekadašnje multimedijalne radionice, da se prostor Galerije izuzme iz Upravnog odjela za financije i nabavu i premjesti u Upravni odjel za društvene djelatnosti te, konačno, da se pravno regulira daljnje djelovanje HDLU Osijek s pripadajućom Galerijom Kazamat između Grada Osijeka i HDLU Osijek. U utorak, 21. veljače, predstavništvo HDLU-a pozvano je na sastanak u Gradsko poglavarstvo gdje su obavješteni kako su svi njihovi zahtjevi pravno provjereni te ih je moguće realizirati, no da je potrebno određeno vrijeme da se realiziraju jer moraju proći više procedura unutar Gradskog poglavarstva. "Sukladno dogovoru, očekujemo da se uskoro situacija, nakon trinaest godina, napokon riješi. Našu problematiku smatramo još aktualnom i ne odustajemo od zahtjeva dok god pravovaljani ugovor ne bude potpisan", istaknuli su iz HDLU-a nakon sastanka.

Iznijeli smo ukratko kronologiju posljednje borbe za prostor Galerije Kazamat, koja se, prema riječima članova HDLU-a, nastavlja. No, s obzirom na njen historijat, izgledno je da ni potpisivanje ugovora ne garantira potpunu pravnu sigurnost društvu. Naime, još 1997. godine ideju o osnivanju Doma HDLU-a Osijek podržalo je Ministarstvo kulture uloživši oko 4 i pol milijuna kuna u obnovu i adaptaciju prostora bez uvjetovanja pravnog reguliranja njihove namjene. Grad Osijek i HDLU potpisali su 2001. ugovor na neodređeno vrijeme za izložbeni prostor Galerije Kazamat i ateliere članova društva, a koji su obje strane u ugovoru mogle bilo kada raskinuti. Godinu dana kasnije Grad osniva Gradske galerije Osijek i 2007. jednostrano raskida spomenuti ugovor. I tada je pisana peticija podrške HDLU-u, no bez efekta. U jednome trenutku prostor Galerije Kazamat, dotad kao prostor od posebne kulturne važnosti pod Upravnim odjelom za društvene djelatnosti (Odsjek za kulturu), biva premješten u Upravni odjel za financije i nabavu (Odsjek za gospodarenje poslovnim prostorima). Od tada do kraja 2016. godine HDLU Osijek iznajmljuje prostor od Grada, bez inicijative da se taj odnos pravno i trajno regulira. 

Ipak, 2014. godine Grad Osijek donosi Strategiju kulturnog razvitka gdje razvoj djelatnosti HDLU-a Osijek postavlja kao jedan od ciljeva u polju izvaninstitucionalnog stvaralaštva likovne umjetnosti, uz umjetničku organizaciju Popup, Udrugu za poticanje umjetničke svijesti u društvu Slama, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika amatera Likar te Društvo arhitekata grada Osijeka. Kulturna strategija u kontekstu djelovanja HDLU-a predviđa osnivanje nove ustanove u kulturi grada - Doma HDLU-a, osnivanje grafičkog i rezidencijalnog centra, razvoj ljudskih potencijala i kvalitete programskih sadržaja. No, ta je Strategija donesena prvenstveno radi kandidature za titulu Europske prijestolnice kulture 2020, a koja je obvezivala gradove da imaju definiranu kulturnu strategiju. Na taj je način i Grad Zagreb dobio Strategiju kulturnog razvitka, koja se također od kandidature za EPK vadi iz ladice tek prigodno, naprimjer, za potrebe predstojećih lokalnih izbora. 

Tako nam Vladimir Ham, zamjenik gradonačelnika Grada Osijeka i voditelj kandidature Osijeka za Europsku prijestolnicu kulture 2020, obećaje da "razvojna strategija kulture koja uključuje i djelovanje HDLU, kao strateški dokument Grada Osijeka ostaje u svom smislu nepromijenjena. Tako će Grad Osijek u budućim aktivnostima podupirati osnivanje ustanove Dom HDLU, te svih programa koji se navode u Strategiji, uz želju da se za galerijsku djelatnost HDLU osiguraju adekvatniji prostori nego što je to bio slučaj do sada. Do ostvarenja te želje, HDLU nastavit će djelovati u prostoru u kojem djeluje i danas". Galerija Kazamat tako, prema riječima dogradonačelnika, ne bi trebala ostati prostor u kojem će se odvijati galerijska djelatnost HDLU-a, već bi za to trebalo osigurati alternativne prostore. Njegove riječi želio je potvrditi i Dražen Alerić, pročelnik Upravnog odjela za drustvene djelatnosti, Odsjeka za kulturu, koji smatra da se Galerija Kazamat, kao prostor za prezentaciju i produkciju kulture, "treba i može koristiti jedino kao takav prostor, prostor galerije, kulture i umjetnosti, dakle, u ovom kontekstu, kao izložbeni prostor koji koristi HDLU Osijek". No, dogradonačelnik nije rekao da Kazamat treba ostati prostor kulture, već da "do ostvarenja te želje" ostaje gdje jest.

Neobična prepiska s osječkom gradskom upravom - u kojoj su službenici različitih odsjeka prebacivali nadležnost za pitanje Galerije Kazamat na Odsjek za gospodarenje poslovnim prostorima, potvrđivali riječi drugih kolega, a izražavali nešto sasvim drugo, dok se gradonačelnik nije odvažio odgovoriti niti na jedan službeni upit koji smo poslali - nastavila se i na izvaninstitucionalnom planu. Naime, od gradskih uprava već smo navikli da ne odgovoraju na upite, da ne komuniciraju s novinarima, ali ni građanima izvan izbornih ciklusa, ne shvaćajući da su im četiri godine mandata zapravo izborna kampanja u kontinuitetu. Ono što je u ovo slučaju bilo iznenađujuće jest reakcija osječkih umjetnika, kulturnih radnika, ljudi povezanih s kulturom i sudionika kulturnih događanja. Reakcija je, osim u vidu potpisivanja peticije - izostala. Konkretno, za komentar situacije u kojoj se našla Galerija Kazamat i za komentar osječke kulturne politike, na poslanih pedesetak upita vratila su se samo tri odgovora. Nitko drugi nije htio javno komentirati što se u Osijeku događa. Možda se na tom tragu nalazi i razlog teškog položaja u kojem se našao HDLU Osijek.

"Novi 'kulturni slučaj' u Osijeku poraz je one šačice ljudi koji su u ovim defetističkim osječkim zimama vjerovali da će im netko osigurati mirno postojanje i trajanje. Činjenica jest da je Hrvatsko društvo likovnih umjetnika zatvoreno u svom mikrosvijetu i neosjetljivo na aritmiziranje kulturnog pulsa Osijeka dok samo ne postane dijelom te medicinske, odnosno političke zloćudnosti. No, činjenica je i da njihovu građansku frapantnost uvjerljivo zasjenjuje otvorena prijetnja instituciji i kontinuitetu onog vida kulturne proizvodnje koji nije pod uskim skutima isključivo gradske ingerencije", tumači Ivana Đerđ-Dunđerović, novinarka u kulturi i dugogodišnja suradnica Kulturpunkta. "Naime, donedavna je retorika gradskih vlasti stameno jahala na valu stvaranja kulturnog identiteta, zaklinjala se držeći ruku na svetoj Strategiji kulturnog razvitka i pristupnici za EPK, obećavala prostore, projekte i sredstva da bi sada otvoreno pregazila i posljednje slovo tog ambicioznog projekta", smatra Đerđ-Dunđerović.

Upravo je pitanje prostora za kulturne djelatnosti u Gradu Osijeku, goruće pitanje gotovo cjelokupne institucionalne i izvaninstitucionalne kulturne scene, slučaj Galerije Kazamat podigao na višu, vidljiviju razinu. "Nema apsolutno nikakvog opravdanja kulturu i ljude koji tu kulturu stvaraju staviti u ovakvu situaciju i jedino objašnjenje koje mogu iščitati je netransparentnost politike i podložnost privatnim interesima, ispred onih od javne koristi. Zaista, u gradu koji ima pregršt praznih prostora, koji zjape godinama, Hrvatskim laburistima treba baš predvorje Kazamata?", pita se Valentina Radoš, kustosica Muzeja likovnih umjetnosti. 

Kako iz te perspektive izgleda osječka kulturna politika? "Recentna uskraćivanja prostornih kapaciteta HDLU Osijek i komadanje Galerije Kazamat vidim kao jarku kulminaciju kontinuiranog odnosa u kojemu vodeći ljudi Grada Osijeka kulturu češće onemogućuju nego što potiču njen razvitak", smatra umjetnica Dina Karadžić. Ona je nekoliko godina provela u Osijeku vodeći umjetničku organizaciju Format C koja je osječkom kulturnom krajoliku donijela novi poticaj u vidu suvremene, hakerske, diy kulture, ali i pokrenula Inquiry Inc, umjetnički prostor u privatnom stanu dostupan svima koji žele sudjelovati u kulturnim aktivnostima ili ih sami organizirati. "Lokalne politike, zadužene za dobrobit svojih sugrađana, ne posjeduju senzibilitet podržavanja suvremene, a pogotovo nematerijalne i neprofitne kulture, te pasivno-agresivno primoravaju autore i autorice da vlastitu profesionalnu svakodnevicu presele iz Osijeka ili ju podrede i pretvore u zagovaračku praksu, kako bi uopće ishodovali priliku za kulturno djelovanje u konstantnom, artificijelno izazvanom, kriznom stanju", zaključuje.

Kultura je nešto što pripada svima nama i kao takva je nama svima dragocjena i potrebna, smatra Radoš te ističe da je baš iz tih razloga naša obaveza stati uz Galeriju Kazamat i osječki HDLU i iskazati duboko neslaganje s namjerama gradskog vodstva Osijeka. "Posao koji kolege tamo odrađuju, godinama u uvjetima i okvirima koji su u najmanju ruku neadekvatni, je previše važan da bi šutke dopustili ono što se namjerava od strane grada. Jer grad koji ne skrbi o svojoj kulturu, o onome što čini naš identitet danas i baštinu budućih generacija, je grad bez perspektive. I to me, kao radnicu u kulturi, najviše boli. Strah me da je to slika osječke političke kulture". 

Karadžić smatra da je u danoj situaciji nužan beskompromisan, glasan i konstruktivan dijalog o tomu tko točno, s kojim kompetencijama i na koji način određuje, omogućuje i naposljetku gradi temelje za (ne)kulturno ozračje nekog grada. "Čitava katastrofalna situacija koja je slavonskim umjetnicima nametnuta mogla bi izrasti u temelje za još snažniju kritiku, samoorganizaciju i simbiozu, te postavljanje taktičkih ciljeva koji će dokinuti lokalna nadmetanja politike nad kulturom". Đerđ-Dunđerović smatra da je ovime Strategija kulturnog razvitka završila u ropotarnici nerealiziranih projekata i predizbornih obećanja, te se boji da je ovo samo nastavak represije jer "jedna od rijetkih, ako ne i jedina supstanca koja je intubirala kisik kulturi ovoga grada jesu njezini likovni programi, a Galerija Kazamat u tome ima veliku ulogu tako da  njezin značaj mogu dovesti u pitanje tek indolentni i neupućeni". 

Pregovori s Gradom oko kazamatskih prostora se nastavljaju, no otvorenih pitanja za osječku kulturu i sada je previše. Galerija Kazamat samo je jedno od njih. "Voljela bih da svaka bizarna situacija, u kakvoj smo i sada, samo osnaži i ujedini glasove svih onih koji uistinu grade grad Osijek vlastitim kompetencijama i djelovanjem, plivajući protiv dominantnih komformističkih struja, a kako osječke kulturne strategije ne bi dovijeka ostale na politici, u povojima i deklaracijama po prigodi", zaključak je Dine Karadžić. On može poslužiti i kao smjer u kojem se više od 1500 potpisa osječkih kulturnih radnika i sudionika kulturnih događanja na peticiji za kulturu protiv nekulture može organizirati kao stvarna snaga promjene. Baš pred lokalne izbore.

Objavio/la matija [at] kulturpunkt.hr 23.02.2017

VEZANE VIJESTI

Odjeci kulturne strategije u osječkoj urbanoj memli

Piše: Ivana Đerđ - Dunđerović
Zbir natražnjačkog i kvaziumjetničkog bivanja smjestio je Osijek u zrakoprazni prostor u kojemu je rafalno odjeknula vijest o kandidaturi za Europsku prijestolnicu kulture 2020.

ABECEDA: Ima li života na osječkoj sceni?

M-art, Phonogram, Format C, POPUP, Acting Like a Child, PLANTaža, StripOs, Slama, Weksflick, Teatar to go, Institucija, Shine... Nezavisna kulturna scena u Osijeku nezadrživo raste.

EPK 2020 je Rijeka!

Piše: Antonija Letinić

Titulu Europske prijestolnice kulture 2020 osvojio je grad Rijeka programom Port of Diversity.