Urbanistički izazovi, uspjesi i promašaji | kulturpunkt

Urbanistički izazovi, uspjesi i promašaji

Serijom izložbi Arhitektura zagrebačkih četvrti autori Bešlić i Šimunović donose pregled specifične suvremene arhitekture koja je oblikovala vizuru pojedinih kvartova.

Piše: Martina Domladovac

Autorski dvojac, arhitekt Toni Bešlić i kipar Nikola Šimunić 2015. godine predstavili su prvu u nizu izložbi iz serije Arhitektura zagrebačkih četvrti koja kritički obrađuje arhitekturu pojedinih zagrebačkih kvartova. Nakon izložbe u Galeriji Modulor na kojoj je predstavljena specifična arhitektura i urbanizam Trešnjevke, predstavljene su još i četvrti Stenjevec, Podsljeme, Maksimir, Črnomerec i Centar, a 3. svibnja u Galeriji Vladimir Bužančić u Centru za kulturu Novi Zagreb otvorena je izložba Novi Zagreb: od velike spavaonice do novih sadržaja koja obrađuje urbanističke izazove, uspjehe i promašaje jednog od najnapučenijih dijelova Zagreba. 

Izložba je dio godišnje programske koncepcije Galerije Bužančić Prostor naš svagdašnji kojom se prostor obrađuje kao znak ili simbol reprezentacije, kao utopijski/distopijski pejzaž ili kao (dis)funkcionalni oblik kolektiviteta. Dio ovog programa je i još uvijek otvorena izložba Zagreb / Split / Botinec autorice Renate Ladović Meštrović i koautora Marija Javorčića i Danijele Cikatić Javorčić. Autorica iz osobne perspektive prikazuje promišljanje prostora zagrebačkog prigradskog naselja Botinec, naselja koje teritorijalno pripada gradskoj četvrti Novi Zagreb – zapad, a koje s druge strane svojim prigradskim obilježjima u kojima se gotovo nadrealno stapaju grad i selo ne nalikuje ni Novome niti starome Zagrebu. 

Bešlić i Šimunović u svom istraživanju fokus stavljaju na arhitektonska ostvarenja nastala od kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća, te se posebno osvrću na utjecaj demokratizacije i liberalizacije uvjeta izgradnje nakon društvenog prevrata devedesetih godina. Njihove izložbe svojevrsni su pregled zatečenog stanja koji Šimunić bilježi i predstavlja u maniri albuma fotografija dok Bešlić kritički secira pojedina ostvarenja te daje pregled urbanističkog razvoja odabranog kvarta. Na izložbama jednako prikazuju dobra i zanimljiva ostvarenja kao i selekciju građevina koje održavaju atmosferu i duh vremena i važan su element oblikovanja kulture stanovanja i življenja. 

Upravo Novi Zagreb tipičan je primjer nedostatka sustavnog planiranja iz kojeg proizlazi niz problema s izravnim utjecajem na kvalitetu života u kvartu. Ovaj dio grada, zbog velikog broja naguranih stambenih prostora i nedostatka javnih sadržaja, dugo se smatrao radničkom spavaonicom. "Urbana morfologija uvijek počiva na omjeru stanogradnje i nužnih sadržaja – dječjih vrtića, škola i uslužne infrastrukture. Sve ono što čini, ne samo grad, nego i svaku četvrt privlačnom. To nisu samo kulturni sadržaji kao kino, nego i raznolikost trgovačke ponude i uredskih prostora", piše Bešlić u uvodniku izložbe. Javni sadržaji i građevine od simboličke važnosti u Novom Zagrebu pojavili su se tek nedavno, ali neplanirano i točkasto raspoređeno, bez prave organske povezanosti, što  utječe na daljnju nemogućnost formiranja središta četvrti kojem bi gravitirali njegovi stanovnici. Jednako važna - i još uvijek nezadovoljavajuća - je i prometna povezanost rubnih kvartova s povijesnom jezgrom grada jer transportni komfor, između ostalog, stvara i osjećaj pripadnosti gradu u cjelini. Istovremeno, "mora se raditi na individualizaciji pojedinih četvrti jer je Zagreb prevelik da bi imao samo jedno središte", ističe Bešlić.

Iako Novi Zagreb od samog početka izgradnje ima problema s praktičnim urbanističkim planiranjem, primjerice Avenija Dubrovnik oblikovana je isključivo kao prometnica, bez ikakvog odnosa prema okolnoj izgradnji, tek je "poduzetnički urbanizam" pokazao svu nesreću parcelizacije zemljišta i neplanske gradnje. Ekonomskom transformacijom devedesetih godina je nekad javno zemljište privatizirano zbog čega je u gradskim četvrtima onemogućeno očuvanje i uređenje zelenih površina i drugih javnih sadržaja. Želja za brzom zaradom investitora tako ima izravan utjecaj na daljnju urbanističku devastaciju i opadanje kvalitete života u kvartu. 

Bešlić ipak pomirljivo zaključuje kako je i stambena najamna arhitektura druge polovice 19. stoljeća gotovo u cijelosti pripadala špekulantskoj gradnji. Danas su te zgrade pod zaštitom i smatraju se dijelom građevnog nasljeđa, pa će tako vjerojatno i mnoge zgrade stambene arhitekture koje se danas grade, unatoč njihovoj banalnosti, u budućnosti biti promatrane kao standard vremena. 

Objavio/la martina [at] kulturpunkt.hr 07.05.2018

VEZANE VIJESTI

Nužno je decentralizirati upravljanje Zagrebom

Razgovarala: Matija Mrakovčić
S arhitekticom i aktivisticom Ivom Marčetić razgovaramo o otvaranju politike i prostora odlučivanja u borbi za kvalitetu života u gradu, na primjerima Britanca, Savice i Cvjetnog trga.

Mjesta okršaja

Piše: Vatroslav Miloš
Građani od gradskih vlasti traže da se crkva na Savici ne gradi na prostoru parka, a na Britancu ugostitelji i obrtnici ustaju protiv samovolje Milana Bandića.

Kritička kartografija Zagreba

Razgovarao: Vatroslav Miloš

O izložbi Teritorij kao zapis — figure južnog Zagreba razgovaramo s njenim autorima Antunom Sevšekom, Melitom Čavlović i Lanom Lovrenčič.