Najave Izložba

<

Vrijeme uništava sve

siva) (zona premijerno prikazuje novu instalaciju Hrvoja Hiršla naslovljenu Reversible (Le temps detruit tout).

15.08.2012 - 21.08.2012 , Korčula - siva) (zona

Kultni film Irreversible Gaspara Noéa, premontiran je i pušten unatrag kako bi se njegova inače izvrnuta kronologija tijeka "ispravila" i vratila na linearni tok vremena. Na ovaj način film završava "happy endom". Na kraju filma, odnosno u ovoj varijanti, na početku, pojavljuje se natpis LE TEMPS DETRUIT TOUT (vrijeme uništava sve).

Drugi zakon termodinamike kaže da s vremenom stvari propadaju, odnosno, da se red u zatvorenom sustavu smanjuje tj. povećava se entropija. Entropiju također nazivaju i strelicom vremena. Video projekciji filma poređen je dijagram koji vizualizira povratne i nepovratne procese u termodinamici. Dijagram prikazuje hipotetsku situaciju u kojoj je process povratan, preduvjeti za to su da je beskonačno spor i da ne postoji trenje. Svi prirodni ili spontani procesi su nepovratni ili ireverzibilni. S obzirom da se ovdje radi o mediju filma koji nije prirodni proces, on je povratan, ali u tom procesu naracija je uništena.

Poznata je izjava Stephena Hawkinga u kojoj je povezao "psihološko vrijeme", način na koji se prisjećamo stvari i "entropijsko vrijeme." Drugim riječima, kada bi se tok entropije preokrenuo (što se našeg mozga tiče) onda bi doslovno vrijeme teklo u suprotnom smjeru, čime je Hawking ustvrdio da su entropija i vrijeme neodvojivo povezani.

Hrvoje Hiršl rođen je 1982. u Dubrovniku. Godine 2009. završava Umjetničku akademiju u Splitu, pri odsjeku Dizajn vizualnih komunikacija. Trenutno pohađa poslijediplomski studij Media Art Histories na Donau-Universität Krems u Austriji, pod vodstvom Olivera Graua. Radi i živi u Zagrebu.

Radi na području cross media. Inspiracija su mu avangardni pokreti i proširivanje postojećih ideja. Često koristi humor i ironiju, banaliziranje kao oruđe. U podkontekstu je uvijek neka osobna nota, svojevrsni autoportret. Zanimaju ga: veliki kulturološki narativi i poetika neopipljivoga; svođenje istog na vizualne elemente, koristeći ih kao teksture, kao sirovinu. Baza je uvijek naizgled jednostavna ideja koja se otvara u čitav svemir poveznica i fragmenata. Bavi se poimanjem vremena, promjenama i kako ih percipiramo. Istražuje mogućnost korištenja medija kao da su agregatna stanja materije. Da li je moguće stanje vakuuma, bez medija, bez prijenosnika i što se tada događa? Koji je zvuk samog medija?

Više o autoru potražite na www.hrvojehirsl.com.

  • A
  • +
  • -
Objavio/la vatroslav [at] kulturpunkt.hr 16.08.2012