Centralizam ili decentralizacija? - Nova javna kultura kao cilj procesa decentralizacije

 

Da bismo razvili nove oblike kulture oslobođene starih predrasuda, strahova i nezadovoljstva, mora se prije svega postaviti vizija takve kulture. Ne samo u nacionalnim i lokalnim strateškim ciljevima kulturnog razvoja, već i u ciljevima organizacija civilnog društva, koji će je opravdati kao alternativni «cilj» politike decentralizacije. Cilj ove politike decentralizacije bi se sada mogao zvati «nova javna kultura»: stvaranje iznova društvenih okupljanja, okupljališta i komunikacije u javnom prostoru preko umjetnosti, neformalnog obrazovanja ili znanstvenih diskusija.

Decentralizacija politike prvenstveno je dio igre moći raznih kolektivnih aktera: države, lokalne politike, stručnjaka i poslovnog sektora. U ovom radu još jedan cilj procesa decentralizacije osmišljava se kao mogućnost, naime «nova javna kultura» . Predlažemo trodimenzionalan pristup s obzirom na različite ciljeve decentralizacije kao i hipoteze koje ocrtavaju početke procesa decentralizacije u različitim smjerovima i različitim oblicima kulturnih politika i kulturnih aktivnosti. Svrha našeg metodološkog okvira je opisati postojeće stanje decentralizacije politike u zemljama jugoistočne Europe (SEE), pripremiti teren za komparativnu analizu decentralizacije, te, konačno, primijeniti pristup Policies for Culture, naime da svaki važan korak u procesu decentralizacije koji ima namjeru nadići stasis i laissez-faire politike mora biti rezultat koordiniranih napora parlamenta, državne administracije i, najvažnije, trećeg sektora. Ovaj posljednji može imati odlučujući doprinos decentralizaciji u smislu nove javne kulture. Opis sustava kulturnih politika u zemljama jugoistočne Europe pokazuje da sve one, osim Rumunjske, ostaju na početku procesa decentralizacije, iako svaka ima različita očekivanja. Međutim, nije jasno koja su to očekivanja niti kako su definirani ciljevi decentralizacije.

S obzirom na nedostatak analitičkih informacija, dane su neke opće primjedbe kao i prijedlog za istraživanje na socio-kulturnom uzorku različitih predlagača politike centralizma i politike decentralizacije. Pored toga, formulirano je nekoliko specifičnih pitanja na koja se može odgovoriti bilo dodatnim istraživanjem postojećih podataka i informacija bilo novim (empirijskim) istraživanjem, koje želi izvršiti komparativnu analizu osobina sustava kulturnih politika u zemljama jugoistočne Europe u odnosu na decentralizaciju – prvenstveno ciljeve, instrumente i prakse decentralizacije.

Konačno, dan je simulirani metodološki model za istraživanje i za intervencije u politiku da bi se otkrilo opravdanje za ciljeve i instrumente decentralizacije u smislu «Titanika», «ujednačenih opterećenja» i «nove javne kulture».

Vjeran Katunarić je profesor sociologije na Sveučilištu u Zagrebu, Hrvatska

Članak je preuzet iz publikacije H. Weeda, C. Şuteu i C. Smithuijsen (ur.), The arts, politics and change. Participative cultural policy-making in South East Europe, European Cultural Foundation, ECUMEST Association, Boekmanstudies, Amsterdam, 2005.

© Vjeran Katunarić, sva prava pridržana

Prevela: Miljenka Buljević

Objavila: dea@kulturpunkt.hr, 19. prosinca 2005, 17:44