| Tišina  | | Još jedna pjesnikinja progovara o svojim iskustvima i suvremenom pjesništvu.
|
Ana Božičević rođena je u Zagrebu 1977., odrasla (uglavnom) u Zadru, a emigrirala u New York 1997., gdje živi i piše na engleskom jeziku. Prvu knjigu Stars of the Night Commute/Zvijezde noćnog prometa, ili Zvijezdoprijevoz, objavila je u studenom 2009. u nakladi Tarpaulin Sky Press. S Amy King trenutno uređuje antologiju Urban Poetics (Factory School Press) i vodi Stain of Poetry Reading Series u Brooklynu. Poslije tri godine pri američkome PEN Centru, sada radi za Center for the Humanities, City University of New York Graduate Center. Opširnije informacije i linkove možete naći ovdje.
KP: Od devetnaeste godine živiš u New Yorku, gdje si stekla Master of Fine Arts, i to baš na području poezije. Zanima me kakvo je bilo školovanje, odnosno proučavanje poezije na Hunter College of the City University of New York?
A. B.: Nakon više godina emigrantske izolacije, i u potrazi za poetskim kontekstom i zajednicom, odlučila sam se za Master of Fine Arts kao metodu sužavanja neizmjernog broja stimulusa koje New York pruža. Program na Hunteru bio je relativno nov (moja generacija bila je peta ili šesta od njegova osnutka) i malen, i upravo mi se to svidjelo: grupa od dvanaest studenata raznorodnih pjesničkih stilova i usmjerenja, tri profesora, i dvije godine koncentracije. Zvuči kao formula, i to je na neki način i bila: i upalila je. Prve godine imali smo tri kolegija (kažem imali, ne slušali, jer su studenti često govorili više od profesora): seminar iz književnosti po izboru, poetsku radionicu (Workshop), i umijeće pisanja (Craft). U radionicama smo analizirali vlastite pjesme, dok smo na Craftu čitali izbor američke i internacionalne poezije s fokusom na stil i pjesničke trope i metode. Moj dan je izgledao ovako: radila sam u PEN American Center-u od 10 do 18, zatim išla na Hunter, a po povratku kući pisala do kasno u noć. Nije mi jasno kad sam spavala; no zajedništvo i motivacija koje sam našla u programu bili su mi važniji od odmora. Među studentima nije bilo agresivnog duha natjecanja tako čestog u američkoj akademiji, i do dan danas bliski smo prijatelji čije se putanje često ukrštaju na njujorškoj pjesničkoj sceni/scenama.
KP: Nedavno je objavljena tvoja prva zbirka pjesama Stars of the Night Commute. Ugledna kritičarka Annie Finch uz tvoju poeziju veže snovitost i šamanističko, a Franz Wright naglašava tvoju odgovornost prema vlastitoj i kolektivnoj povijesti. Ti pak uz vlastitu poeziju prije svega povezuješ tišinu...
A. B.: Kao žena i kao emigrant, dosta sam naučila šutjeti. Šutila sam i pred sobom kao queer osoba koja si to nije sasvim znala priznati. Još uvijek pokušavam naći način da progovorim o tinejdžerskim godinama u ratnoj Hrvatskoj devedesetih – kako opisati to iskustvo bez da ga se "proda", pretvori u proizvod – kako pisati kao nešto više od svjedoka? Kad sam se doselila u Ameriku, pisala sam na hrvatskom, a onda je ta rječica riječi postepeno prestala. Ne razmišljaš o takvoj nuspojavi kad se odlučiš za selidbu u nepoznato, a onda se desi. Pisati na hrvatskom u New Yorku za mene je bilo poput zviždukanja jedne melodije dok ti neki golemi orkestar u lice urla drugu. Poezija mi je previše uho da ne bi bila jezik koji me okružuje. Hrvatski mi je neizmjerno nedostajao, i onda kad sam se ojunačila da progovorim na engleskom. I dalje mi fali. Često razmišljam o tome kakav bih pjesnik bila da sam ostala kod one prve kuće. No definicija doma mi se od tada također promijenila. Moj nutarnji pejzaž, istovremeno i snovit i stvaran, sadrži davne djetinje, svakodnevne, i izmaštane arhitekture: a najdomaćiji predmeti su mi oni poetski, koje oblikujem rukama, pjevam u postojanje. Možda otuda Annie onaj šaman. Voljela bih postati svjesniji šaman: u zadnje vrijeme puno čitam Diane di Primu i Audre Lorde (koje su zajedno pohađale Hunter College High School – jesi li to znala?) i učim od njih o stvaralačkoj, ostvarujućoj pjesmi. Puno (previše) radim, često u bučnoj sredini, i tišina mi je postala luksuz. Povremeno za njom žudim, povremeno je se plašim – no nikad joj nisam ravnodušna. Umjesto tišini straha, suzdržavanja, težim tišini poput one u pjesmi, prostoru između riječi i redova koji artikulira isto koliko i zvuk.
KP: Dosta čitaš suvremene američke autorice, propituješ odnos poezije i feminizma. Možeš li nam reći koje bi bile neke osnovne oznake mlađe ženske pjesničke scene, i kako se rasno ili klasno upisuje u poetski iskaz mlađih autorica? Možeš i ilustrirati na nekom primjeru...
A. B.: U Americi ima puno ženskih poezija, puno feminizama. Ova raznolikost, sveobuhvatnost, velika im je snaga, i još uvijek ih učim. Dobra početna točka za spoznavanje američkog ženskog poetskog mnoštva su dva online listserve-a, WOM-PO (Women's Poetry Listserv) i Pussipo. Na WOM-PO-u zajedno diskutiraju i znamenite starije i mlađe književnice, među njima Marilyn Hacker, Ursula K. Le Guin, Katha Pollitt, Alicia Ostriker, Annie Finch, Janet Holmes, Rachel Zucker, Daisy Fried, Ching-In Chen, Patricia Smith, Akilah Oliver, Rachel Blau Duplessis, Susan Schultz, Kate Greenstreet, Amy King… Pussipo je članstvom manji i mlađi, i organizira odličan poetsko-feministički blog, Delirious Hem koji entuzijastično preporučujem!
Vrlo značajnim mi se čini taj dijalog mlađih pjesnikinja s majkama i pramajkama kulturne branše feminističkog pokreta: izdavačka kuća Belladonna, posvećena ženskim i transrodnim pjesnicima, izdala je kolekciju knjiga po imenu Elders Series sa ciljem da osvijetli naslijeđe feminističke avangarde. Značajna je i ženska izdavačka kuća Kelsey Street Press, zatim Litmus Press, Alice James Books, a i moj izdavač Tarpaulin Sky Press čiji jesenji i proljetni katalog sadrži puno debut kolekcija pjesnikinja. Ima toga puno.
Usmjerenje na male izdavače, do-it-yourself i ručno izrađene knjige, kao i preokupacija rasnim, klasnim i rodnim i(n)dentitetima, ekopoetikom, tijelom kao diskursom, multilingvalnošću, hibridnošću, majčinstvom – to su samo neke od odrednica mlade ženske poetske scene u SAD-u. Mene lično zanima Gurlesque, odrednica koja preispituje poetsko recikliranje "nižeg" jezika pop kulture, groteske, gotike, i "ženskastosti" jezika i tona: svega onoga od čega nas klasicistički ideali žele odgovoriti. No moj pristup je više iskren nego ironičan: kao strancu u engleskom jeziku, gotovo svaki njegov oblik mi je zanimljiv, ružnjikave stvari su mi lijepe, i volim ideju (i praksu) spašavanja i recikliranja jezičnih tričarija i kiča.
KP: Radiš i kao organizatorica poetskih događanja. Možeš li izdvojiti neke poetske projekte na kojima si radila ili neke koji se tek trebaju održati? Kako ocjenjuješ interes publike za ta događanja?
A. B.: Nedavno sam imala priliku pomoći urednicama Belladonne Erici Kaufman i Rachel Levitsky s organizacijom konferencije Advancing Feminist Poetics & Activism: A Gathering, a u proljeće je institut za koji radim, Center for the Humanities na CUNY Graduate Center-u, bio jednim od organizatora Celebration of the Chapbook. Nastavak tog festivala u pripremi je za proljeće 2010. Uopće, svaki semestar održavamo puno manjih i većih poetskih događanja. Također, u slobodno vrijeme (haha!) moja djevojka Amy King i ja vodimo Stain of Poetry Reading Series u Brooklynu, tako da od poezije nikad nema odmora. Odaziv i interes publike u New Yorku je odličan, ali tu smo i u zavidnoj poziciji: njujorška poetska scena je mnogobrojna i svake godine se obnavlja. Zanimljivo bi bilo preseliti se u manji grad i tamo se pridružiti ili uspostaviti novu scenu. Glavna prednost Amerike je da je tako velika: naći će se neki kutak i za našu utopiju.
KP: Nedavno si počela pratiti i suvremenu hrvatsku žensku produkciju, a iduće godine trebala bi biti objavljena i jedna studija kojom bi se ta scena približila američkim čitateljima...
A. B.: Da, sudjelovanje u tom projektu jedan je od najznačajnijih događaja u mom životu prošle godine, jer me vratio hrvatskoj poeziji... Ukratko, projekt po imenu Tell US Poets iniciran je od strane dvije američke pjesnikinje, Juliane Spahr i Stephanie Young, koje pripremaju publikaciju o ženama-pjesnicima diljem svijeta. Ova inicijativa nastavak je vrlo uspješnog istraživanja u kontekstu američke poetske scene, objavljenog u studenom 2008 u časopisu The Chicago Review. Uz tvoju pomoć, Darija, sakupila sam mnoštvo priloga hrvatskih pjesnikinja i prevela ih na engleski, a američke urednice su na kraju odabrale priloge Aide Bagić, Asje Bakić, Vesne Bige, Elfride Matuč-Mahulje, Barbare Pleić, Sanje Pilić, i tvoj, i knjiga je trenutno u pripremi. Dubravka Đurić pripremila je priloge susjednih pjesnikinja. Vidiš, primjećujem kod sebe sklonost da listam sva ta imena kao brojanicu-krunicu: sve kraljica za kraljicom! Treba ih ponoviti toliko puta da im se eho više ne može utišati. Za mene je iskustvo s Tell US Poets bilo crash course u hrvatskoj ženskoj poeziji, toliko me toga oduševilo, i sad kujem planove o tome kako bih smogla nešto više vremena i prevela i pjesme: tvoje, Dortu Jagić, ma svih bi trebalo… No otom potom. Nadam se dobitku na lutriji ili ulasku na postdiplomski program: kraljevstvo za vrijeme! I tišinu.
| Razgovarala: Darija Žilić Komentiraj| Pa gdje nađe ove pjesnikinje, Ana? Skinula s kolca i konopca? | | imenjakinja / 2009-12-01 10:23:38 |
| umjesto da pohvali anu, evo, imenjakinja spominje kolce i konopce.. | | o imenjakinjo / 2009-12-01 11:03:47 |
| ma svaka čast ani, al ja ni za jednu od navedenih pjesnikinja nisam ni čula (osim za bigu), a nije da baš ne čitam recentnu poeziju. tako da sam ostala malo zbunjena izborom. no, možda su to neke mlade nade :). | | imenjakinja / 2009-12-01 14:25:17 |
| Da, mlade nade! Citajte ih svakako. | | citajte ih! / 2009-12-01 14:33:43 |
| da mlade nade? to je sve prešlo tridesetu, bogami i četrdesetu! ali imenjakinja svakako nek prvo pročita pa onda neka sudi. | | neimenjakinja / 2009-12-01 21:35:36 |
Hej citatelji, ovdje Ana intervjuirana. Hvala na citanju. Nije bas vazno koliko su mlade pjesnikinje koje spominjem (bi li ovaj razgovor uopce poprimio takav oblik/vokabular da govorimo o muskim pjesnicima?) -- njihovi su prilozi odabrani od strane americkih urednica kao interesantni i, po njihovom misljenju, reprezentativni. Slazem se s 'neimenjakinjom' i 'citajte ih': prvo citati, onda suditi. Koliko se za nekog cuje ili ne cuje ima veze samo s hijerarhijom kulturne scene.
Vase reakcije su me potakle na razmisljanje. Dosta cesta hrvatska reakcija (oprez: slijedi generalizacija) na koju nalijecem jest: ako ja za ove pisce nisam cuo/la, mora da ne valjaju. Amerikanac bi, naprotiv, tu pomislio: ako nisam za njih cuo/la, mora da JA ne valjam/dovoljno ne znam. I jedna i druga reakcija (osjecaj nadmoci/manje vrijednosti) su proizvod nekakvog kulturnog gestalta koji nam je ucijepljen, i vode samocenzuri i pepetuiranju status quo-a. "Two sides of the same coin," cokolada i vanilija, ovisno u kojoj si zemlji. Kada sam, izmedju ostalih metoda sakupljanja priloga, raspisala internet poziv za "Tell US Poets" na knjigoljubu, cunterview-u i booksi, na knjigoljubovom blogu netko je prokomentirao da ce, buduci da je poziv na internetu, prilozi sigurno stizati samo od "neozbiljnih", neetabliranih pjesnikinja, i prema tome biti nevazeci. Prilozi su naravno stigli od pjesnikinja svih vrsta i 'etaza', a konacne izbore izvrsile su americke urednice koje ne znaju ama bas nista o tome tko je u Hrvatskoj 'etabliran' a tko nije. Ja bih ih bila sve do jednog objavila, no buduci je izbor vec bio nuzan, drago mi je da je izvrsen van okvira hrvatske kulturne piramide. Vrijeme je da zene-pjesnici sjednu za bager i zaravnaju tu hijerarhijsku kulu babilonsku. Avangardne americke pjesnikinje ne cekaju da ih establishment etablira, nego osnivaju svoje vlastite izdavacke kuce i mijenjaju paradigmu. A Hrvatska ima toliko tih zenskih 'nada' da citaocu naprosto rastu zazubice... (Barem ovom citaocu.)
U svakom slucaju, hvala vam svima na citanju! | | Ana / 2009-12-02 18:01:45 |
Ja sam citao vise-manje ponesto poezije od svih tih pjesnikinja i, bez zelje da ikog uvrijedim, mislim da si ipak uz pomoc Darije ZIlic mogla birati upucenije i bolje, mozda osobno ih pozvati da napisu tekstove, a ne putem blogova. Tako bi tvoj projekt dobio na relevantnosti.
Ne radi se o nikakvoj hijerahiji, pa sve su hrvatske pjesnikinje podjednako na dnu ljestvice, nego naprosto o boljoj i losijoj poeziji, u sto bi te i Ziliceva mogla i trebala uputiti. Ako si citala poeziju hrvatskih pjesnikinja, a ne samo radove za svoj projekt, cudi me kako ti je to promaklo? I koliko ozbiljno o polozaju hrvatske poezije moze govoriti netko tko je amater pocetnik cija poezija jos i nije dosla do citatelja. U redu dvije, tri, cetiri, ali skoro sve. Oprosti, ali meni to izgleda pomalo diletantski, u stilu: "tko ionako zna za te tamo Hrvate i ono sto oni pisu, znaju li oni ili one uopce pisati?" I usprkos dobrim namjerama zapravo vrijeda zensko pjesnistvo. Razmisli malo o tome. | | S. / 2009-12-02 19:04:22 |
| evo, da se i ja uključim-ja sam motivirala mnoge pjesnikinje da napisu esej-autopoetički tkst za casopis tema.dobila sam dvadesetak tekstova.te sam tekstove poslala ani. ana je citala i moju knjigu kritika pisati mlijekom. nisam sudjelovala u odabiru eseja.no predlažem da pronađete tu temu, pa cete vidjeti da su eseji spomenutih pjesnikinja odlični.nije bilo riječi o njihovoj poeziji. naravno da to nije reprezenativan prikaz hrvatskog suvremenog pjesništva.no možda je ovaj vrijedan projekt važan jer će možda pokrenuti i složenije projekte..anin trud je velik..odlična je pjesnikinja i promotorica.. | | darija žilić / 2009-12-02 19:31:55 |
| ... hm, ako se dobro sjećam svog teksta koji je ušao u izbor, a čitajući raspravu, mislim da sam pogodila u sridu! | | Ida / 2009-12-02 20:23:27 |
| Zdravo S & Darija! Da, kao sto Darija kaze, puno smo priloga sakupili, kako preko internet poziva na sudjelovanje, tako i preko osobnih poziva (dakako, bilo je i toga). Radilo se o pozivu da se napise kratak esej o polozaju pjesnikinja u Hrvatskoj. Sudjelovale su pjesnikinje svih fela: poznate, manje poznate, starije, vrlo mlade, eksperimentalne, ispovjedne... Medju prilozima je bilo i vrijednih komentara 'priznatih' pjesnikinja (vidi "Temu"), i vaznih 'mladih' perspektiva. Prevela sam vecinu tih 20 tekstova koji su objavljeni u "Temi", no americke urednice su odabrale samo one gore navedene. U ovom momentu vazno je, mislim, napraviti razliku izmedju 'pjesnika amatera' (npr. moj djeda pise pjesmu meni za rodjendan) i 'emerging' pjesnika, onih koji su na putu da se 'ostvare' u kojem god obliku. S, ne slazem se s tobom da pjesnik pocetnik ne moze s uvjerenjem govoriti o hrvatskoj poetskoj sceni; nije li pogled s dna cesto kriticki vazniji od perspektive (mrsavog hrvatskog) Olimpa? Cinjenica da su pjesnikinje odabrane od strane americkih urednica po tvojoj definicije 'pocetnice', potvrdjuje moj 'hunch' da je njihova perspektiva vrlo vazna. U americkoj antologiji nazalost nije bilo mjesta za sve priloge koji su se pojavili u "Temi", no svi su odabrani prilozi doista odlicni i vrijedni. O tome koja se od tih pjesnikinja meni ili tebi svidja, u okviru ove studije se u stvari ne radi (iako, da, citala sam radove gorenavedenih pjesnikinja, i meni je vecina toga bila vrlo zanimljiva iz raznih kuteva, no nasi se ukusi svakako ne moraju poklapati! Ja evo danas u istom danu citam Diane di Primu, Minu Loy, Sonju Manojlovic, Aidu Bagic, nekakav erotski science fiction i trac novine -- nista ljudsko mi nije strano.) Darija, da, nadam se da ce ovaj projekt pokrenuti slozenije i preglednije projekte: npr, reprezentativnu antologiju hrvatske zenske poezije. Ima li cega u pripremi? :) | | Ana / 2009-12-02 20:43:47 |
UH, KOLIKA RASPRAVA : ). ALI kako su početnice, ako tu ima pjesnikinja koje godinama pisu? neke su poČetnice, neke neafirmirane. a neke se neĆe ni afirmirati. zanimljivo je Čuti i njihove glasove na neki način. projekt podrzavam, jer volim pjesništvo i voljela bih u budućnosti čitati neku takvu rodnu antologiju.
| | sve pet / 2009-12-02 21:04:03 |
| trebalo je pisati neke afirmirane | | sve pet / 2009-12-02 21:04:57 |
| draga ana, odlicno pitanje..trebamo takvu antologiju,no ne znam tko ce se toga poduhvatiti..ja cu napisati veci znanstveni rad u buducnosti o hrv. zenskoj pjesnickoj sceni, to obecavam!!:) zivjela | | darija žilić / 2009-12-02 21:31:21 |
Procitajte kako Pogacar radi tekstove o pjesnicima u Zarezu ili razgovore na Booksi. On je jedini koji potpuno ozbiljno i kriticki pristupa pjesnistvu.
Ako netko ima ambiciju pisati poeziju jos uvijek ne znaci da je pise bolje od tvog djeda.
Mislim da treba dobro poznavati scenu o kojoj se radi neki projekt, to je bila moja poenta. Kao sto uvijek treba dobro poznavati materiju kojom se bavis. I biti kritican. Puno uspijeha u daljnjem radu za kojeg curama nadam se nece trebati bageri ; ). | | S / 2009-12-03 09:04:09 |
| Uspjeha. Evo sto nesanica radi. | | S / 2009-12-03 09:05:43 |
| slažem se da marko odlično pristupa pjesništvu..i tebi s puno, kako ti kazes, uspijeha..:)ignoriranje truda koje zene rade nije nista novo.inace, ide mi iduce godine i jos jedna knjiga o poeziji..or your information | | darija žilić / 2009-12-03 10:08:06 |
| bilo bi zgodno da se S potpise..no, naravno da nece.:)to je samo neki zavidni kolega ili kolegica | | darija žilić / 2009-12-03 10:10:30 |
Eh, sad ja ignoriram trud Zena, valjda se zato i javljam ... Samo upozoravam da treba malo vise ozbiljnosti i profesionalnosti, zbog vas zena, na kraju krajeva. Lako za mene "zavidnog".
Zelim da me sto skorije opovrgnete i bit cu zadovoljan. | | S / 2009-12-03 11:39:36 |
| hvala na komentaru..no zene su itekao vidljive, dobivaju nagrade, itd, ne treba im nikakav bager da ih pogura:) pozdrav | | darija žilić / 2009-12-03 12:09:16 |
| S, kuzim ja sto ti pises, ali ne znam kuzis li ti mene. Poanta je da smo (uglednim i priznatim, ako su vec takve naznake potrebne) americkim urednicama poslali cijelu paletu tekstova, medju kojiima bi ti laknulo da vidis i 'priznate pjesnikinje', a njima su se bas ovi tekstovi svidjeli i uklopili u urednicku viziju. Njihov odabir mozda ne odrazava tipican izbor koji bi izvrsio neki uhodan hrvatski kriticar, i - ACHTUNG! Uzbuna! Nepostivanje kanona, panika! Mlade pjesnikinje moraju se dokazati, inace ne pisu bolje od mog djeda! E, vidis ta reakcija je meni problematicna. A reci da je Pogacar (kome svaka cast) jedini, narocito u thread-u u kojem komentira Darija Zilic, je prilicno uvredljivo. :) no zahvaljujem na dobrim zeljama- i vidimo se, nadam se, u nekom sasvim drugacijem kanonu, u kojem ce mozda progovoriti i moj djeda. :) | | ana / 2009-12-03 14:45:00 |
Ispricavam se Dariji, pretjerao sam pokusavajuci istjerati mak na konac. Postujem njen rad.
Medutim jos uvijek mislim da je gospodica Ana ta koja ne zeli shvatiti mene, valjda me pokusava zbuniti, sto li. Ne radi se o mladim pjesnikinjama kao prvo, to biste zbilja trebali znati ili, ako znate, ne krivotvoriti. I pozdravljam svaki izbor koji ide mimo kanona! Pogotovo kad znam kako je supalj taj kanon. Al ne treba onda tu supljinu dodatno dubiti. Treba nam hrabrih, ali da bi se kanon rusio treba o njemu znati sve. Koliko znate o kanonu o kojem govorite? Ili je ovaj projekt jos samo jedan pausalni izvjestaj iz provincije? Mozda vam "rastu zazubice" cak i na losu poeziju?
Kako bilo, nisam zelio biti grub, pogotovo ne na pocetku, zapravo sam potpuno na strani onog tko nesto radi iz entuzijazma pogotovo na polju knjizevnosti. Ali zbog cega bismo tocno to trebali biti zahvalni Amerikankama? Zato sto im je svejedno je li tamo neka hrvatska (ili rumunjska ili bosanska) pjesnikinja Vesna Parun, Anka Zagar ili Zora Zorić ili XY.
Bi li uvažene kriticarke koje spominjete postupile isto u slucaju francuskih ili njemackih pjesnikinja? Sigurno da ne bi.
Tesko da bi se, takoder, mogla dogoditi obrnuta stvar, pa da mi ovako predstavljamo americke pjesnikinje. Vjerujem da prva D. Zilic ulozila svoje snage da se to ne dogodi.
Takoder vjerujem da je projekt Ane BOzicevic krenuo iz dobrih namjera, ali osjecam potrebu ukazati na takvo povrsno prezentiranje malih knjizevnosti vani. I jos bismo trebali biti zahvalni i sretni kao dijete kad ga potapse Miki Maus! Ma dajte, molim vas!
Pozdravljam vas i drago mi je da je iz svega izasla koliko-toliko kvalitetna polemika.
| | S / 2009-12-03 15:26:18 |
Nisam se htjela uključivati, ali očito je da moram barem malo. Kada se pozivamo na "poznavanje materije", ista se stvar odnosi i na komentiranje tekstova. Gospodine S. nemam pojma tko ste, ali moram Vam skrenuti pozornost na slijedeće: Kod mene je bio slučaj da sam vidjela objave poziva za dostavu tekstova i na netu, ali sam dobila poziv i osobno. Bez vaganja "vrijednosti napora" meni tada nepoznate Ane Božičević, odmah sam odgovorila na poziv, sjela i napisala najiskrenije svoj tekst. Bojim se, da ni drugima Anino ime nije zazvučalo baš najpoznatije (što bi mi rekli recenzentno) pa su se oglušile na poziv misleći kako se radi o nečemu što nije zaslužilo njihovu pažnju; o nečemu s margine, namijenjenom marginalcima - poput mene recimo. Sada, kad je taj marginalni projekt, u međuvremenu s više strana eksponirane Ane stigao pred realizaciju (u koju se vjerojatno sumnjalo) i kada je privukao određenu pažnju, proradio je naš poznati hrvatski jal pa se kolcima i konopom krenulo na one ljude koji su spremni odvojiti malo vremena (ili puno), surađivati s veseljem i konačno odazvati se svakome bio poznat ili ne u granicama ove naše provincije u kompletu.
I konačno, nismo mi prezentirale hrvatsku poeziju, već smo dale svoje osvrte na položaj pjesnikinja u HR - a kakav je, vrlo zorno govori i ova rasprava ovdje. Hvala! :) | | Ida / 2009-12-03 16:04:18 |
S, bas me nasmijalo to s djetetom kad ga potapse Miki Maus. Hvala na toj analogiji! :) Dosta sam citala i informirala se o hrvatskom 'zenskom kanonu' prije nego sto sam se latila prevodjenja, no konacni izbor je zbilja pripao americkim urednicama, i ja doista ne vidim zasto je toliko kontroverzan. To nije neki presjek hrvatske zenske poezije, koji bi svakako morao ukljuciti i Parun, Žagar, i gotovo svaku od pjesnikinja Darija proucava u "Pisati mlijekom". To je naprosto izbor eseja koji su, po urednicama, govorili o hrvatskoj poetskoj sceni na nacin relevantan americkom citatelju. Cilj studije je bio upravo da prikaze presjek dojmova pjesnikinja svih stupnjeva 'afirmacije.' Rado bih ti dostavila primjerak "Teme" u kojem su se ti tekstovi pojavili, jer su zbilja odlicni! Ja hrvatske pjesnikinje definitivno ne dozivljavam kao provinciju, i uvjeravam te da su Darija Žilić, Aida Bagić, Asja Bakić, Vesna Biga, Elfrida Matuč-Mahulja, Barbara Pleić i Sanja Pilić napisale kvalitetne, pametne i duhovite eseje koji ce nas 'duboko' predstaviti americkim citateljima.
Ova polemika mi je vrlo interesantna, i potice me da se jos udubim u temu... I stoga, S, zbilja hvala na komentarima! Ono sto cujem jest da postoji potreba za sirokom reprezentacijom rodne poezije u formi antologije, bili na hrvatskom ili engleskom -- ili oboje. | | Ana / 2009-12-03 16:08:37 |
| Evo, obecavam da cu nabaviti tu Temu, znam tko je ima ;-)! Puno uspjeha! | | S / 2009-12-03 16:13:18 |
| PS -- ako tko elektronski ima sadrzaj te "Teme" u kojoj su tekstovi objavljeni, neka ga ovdje 'paste-a', jer bi bilo konstruktivno vidjeti tko je sve doprinjeo studiji. Website centra za knjigu je pomalo zbrkan. Htjela bih ukazati i na to da CZK objavljuje odlican "Katalog hrvatske literature" (http://www.czk.hr/novost.asp?id=51) na engleskom, a i jedan od novih brojeva "Poezije", If We Crash into a Cloud, It Won't Hurt (http://www.hdpisaca.org/novost.asp?novost_id=596), je antologija 'novije hrvatske poezije' koju su americki kolege sa odusevljenjem citali. To bi bio odlican model za rodnu antologiju. | | Ana / 2009-12-03 16:18:52 |
ido, možda se ne radi o jalu, projekt bi privukao uistinu veliku pažnju da su uz manje poznate, u njemu sudjelovale naše ponajbolje pjesnikinje od starijih do mlađih. ovako neće ni približno toliko privući pažnju, to je činjenica. to je zbilja konstruktivna kritika.
no, postoji mogućnost da to autoricama nije ni važno. | | ivana / 2009-12-04 12:57:54 |
Ivana, sada je važno.
Tada nije bilo. Pretpostavljam.
Pažnju čiju?
| | Ida / 2009-12-04 13:26:51 |
ako im je važno sad, morale su na to misliti odmah.
a pažnju si spomenula ti, na tebe sam se referirala. valjda javnosti, pa i struke. | | ivana / 2009-12-04 14:06:09 |
| ... ma to se samo tako kaže. Jer, čim se netko uzbuni, znači da si privukao pažnju. Inače, ovo je projekt koji se bavi pjesnikinjama i njihovom položaju diljem svijeta - tako da će pažnju svakako pridobiti kod svakoga koga ta tematika zanima. | | Ida / 2009-12-04 14:28:02 |
Međutim, sasvim trezveno i potpuno neutralno moram primijetiti kako se ovdje razvila žestoka (uhhh što volim ovaj izraz još od '91.)rasprava oko zadnjeg pitanja tj. odgovora iz jednog zaista zanimljivog intervjua s odličnom mladom damom koja nas na najbolji mogući način predstavlja u bijelom svijetu i još uvijek, što je najbolje za nas pokazuje sućutnost i interes. Pitam se, zaslužujemo li ga doista!??? I tu završavam svoje uplitanje u svaki daljnji tijek ove rasprave.
Srdačan pozdrav svima s oblačnog i kišnog sivog otoka! | | Ida / 2009-12-04 14:35:35 |
haha, ako ti misliš da bolje predstavljaš hrvatsku od vesne parun ili cijelog niza pjesnikinja, onda ok. ali dopusti i nama da mislimo drugačije. daj malo smisla za realnost, pliz.
mariginalan projekt, ionako. | | neimenjakinja / 2009-12-04 15:16:38 |
pokazuje za nas sućutnost i interes??? uf,ovo zbilja ne zaslužuje komentar, pretužno. uostalom S je sve napisao u zadnjem komentaru.
| | nimenjakinja / 2009-12-04 15:21:26 |
| draga neimenjakinja, nije bas marginalan projekt..malo pogledaj ediciju,urednice, dear..ana se trudila,a gdje su ostali hr profesori s američkim i inim vezama, gdje su institucije koje o tome trebaju brinuti? nema ih. | | darija žilić / 2009-12-04 15:51:21 |
darija i ida, zašto ste tako osjetljive na kritiku? vjerujem ti da na riječ da projekt nije marginalan, dear, ali neke kritike da je moglo biti i bolje itekako stoje.
to što se netko trudio ne znači ama baš ništa, ako rezultat ne kaže drugačije. osim da se za sebe trudio. | | ivana / 2009-12-04 16:13:15 |
| naravno da neke kritike stoje. ali u ovoj raspravi bilo je niskih udaraca.s se ispricao.hvala.idemo, potpisite se, junaci i junakinje!dosta je bilo anonimnih napadaca na svim stranama..to me jos vise motivira da krenem zesce, jer je dosta bilo ponizavanja!! | | darija žilić / 2009-12-04 17:05:53 |
| ivana, ovo nema smisla komentirati..ako ti vidis u ovom projektu trud koji je netko pokazao iz egoizma, sto se dade iscitati iz tvoje posljednje recenice, zalosno je..za nikakve novce sam se trudila pisati kritike,afirmirati pjesnistvo, nisam nikakva profiterksa..nitko mi nije bio tutor itd..i onda ovako..bljak, bljak | | darija žilić / 2009-12-04 17:12:49 |
nisam na tebe mislila. a moje prezime ti ne bi puno značilo.
kud ode ova rasprava... | | ivana / 2009-12-04 17:24:28 |
e, draga moja ekipo. bas jedna prava hrvatska diskusija. ako ikog zbilja interesira tko je sve doprinjeo tekstove ovoj studiji, nek pogleda broj 07/9-10 casopisa Tema. vidjet ce da su doprinjele i pjesnikinje koje su, laknut ce vam, "poznate" i priznate u Hrvatskoj. ako ulovim vremena veceras ili sutra, ispisat cu ovdje cijelu listu suradnica-pjesnikinja. i izmedju tih 20-ak tekstova (svih doista izvrsnih!) americke urednice su -- ajme uzasa -- odabrale tekstove i manje priznatih pjesnikinja jer su -- jao -- njihovi tekstovi bili dobri, informativni i kvalitetni, i jer su htjele ukljuciti sve vrste perspektiva! americkim urednicama bilo je interesatno cuti i od pjesnikinja koje tek rade na tome da se afirmiraju, jer su ponudile vrlo iskrenu i konstruktivnu kritike lokalne 'scene'. ali nedaj boze da se prizna da netko koga hrvatski brkati autoriteti nisu ovjencali ima sto pametno za reci. ta to bi uznemirilo status quo.
vjerujte mi, projekt je odlican, ove urednice uvijek privlace paznju u sad-u, i koliko god psi lajali, antologija ce biti i citana i 'ogledavana' -- barem u sad-u, za hrvatsku cemo vidjeti :) budite sretne/i da ce vas nase domace neve nevicice sa svojim pamentim esejima tako dobro predstavljati. mozda cete ih jednog dana i zasluziti! | | Ana / 2009-12-04 17:30:48 |
kao što netko reče: bi li tako postupile u slučaju francuskih ili njemačkih književnica? u tome je stvar.
u ničem drugom.
| | ivana / 2009-12-04 17:48:41 |
| da, postupile bi -- i jesu! bile su potpuno svjesne da biraju iz palete nivoa 'afirmacije' -- i upravo su ih je to zanimalo. imagine. | | Ana / 2009-12-04 17:54:54 |
onda super. onda je to onak fenomenološki. nadam se će svim tim pjesnikinjama isplatiti honorare i da ce se afirmirati u americi.
mislim, glupo je da samo urednice dobiju honorar i afirmaciju ;). | | ivana / 2009-12-04 17:58:23 |
| nadam se i ja! ja cu se u svakom slucaju potruditi da bude tako. most of all, jako je vazno da ce nas se cuti -- ne samo hrvatice, nego zenske pjesnikinje diljem svijeta. trebamo pjevati zajedno, harmonizirati a ne svadjati se. :) | | Ana / 2009-12-04 18:14:13 |
| PS: zelim samo dodati da je cilj studije -- konstruktivno-kriticki pogled na polozaj pjesnikinja u mnogim zemljema svijeta -- i meni i urednicama vazniji od bilo kakve afirmacije i zarade. pjesnickog holivuda u americkoj poeziji bas ni nema -- ni tu pjesnicima ne cvatu prevelike ruze, a kamoli pjesnikinjama. upravo zbog toga je i krenula ova studija. na antologiji radi mnostvo lokalnih urednika/ca koji su sakupili priloge mnogih lokalnih pjesnikinja, i ta kolektivnost je uzbudljivija od bilo kakvih lovorika. po mom misljenju sam predominantan hijerarhijski model nagradjivanja i ovjencavanja je patrijarhalna konstrukcija kojoj su alternativa bas ovakvi kolektivni modeli i projekti. moram reci da mi je, bez obzira na sve sto je gore receno, jako drago da se ova diskusija potegla i da smo svi imali prilike artikulirati stavove iz svog ugla. ocigledno ima zelje i interesa za ovu temu, sto mi je od svega najdraze! | | Ana / 2009-12-04 19:16:05 |
| bravo ana! | | darija žilić / 2009-12-04 19:31:20 |
| druga kokošja liga | | : ) / 2009-12-04 20:46:38 |
| hi there! ana, isprvo zainteresiran za poeziju svrnuo sam na tvoj blog, ali... zagledao sam se u tvoje oči i nisam mogao odvojiti pogled, te sam na jedan dugi trenutak zaboravio na umjetnost. ne, uopće nisam bio iznenađen što sam zaboravio na poeziju. ukratko, sweetheart, naglo sam se izgubio u prijevodu i zavolio tvoj pogled. ono legendarno 'nešto' u tvojim očima kaže sljedeće: ispunjavam svoj dan užitkom koji bih rado jednom podijelila s nekim tko bi me uspio zavoljeti samo zbog mog pogleda. u tom smislu najviše mi se sviđa stih posvećen svakodnevnoj metafizici: 'Two sides of the same coin never fly together'. a da prevedem ovaj komentar u sasvim razumljivu rečenicu?! evo prijevoda: želio bih s tobom pojesti sladoled od vanilije u jesen 2010. i popričati o poeziji otprilike pola sata. volio bih da se to dogodi u pomalo poetskom kvartu; kvart se zove little italy. (kasnije bismo mogli malo voziti bajkove na velikoj centralnoj livadi u parku. (ne krijem, drage su mi tvoje oči, a vjerujem da bi mi se svidio i tvoj glas; pretpostavljam da je mrvicu promukao. btw, s time u vezi i pitanje: jesi li u nyc-u na jesen? tvoj novi secret admirer, za prijatelje subversion:-) (dakako, mogao sam ti ovaj komentar, o ana, poslati mailom, ali pristalica sam ideje da već od samog početka našeg druženja i darija zna za to. zašto ne? pa nije valjda sramota biti obožavatelj ane?!!! dakle, jesi li u nyc-u na jesen 2010? | | secret admirer / 2009-12-04 23:37:10 |
| Kakav .eronja. stvarno moras bit ocajnik za ovakav pristup zeni. | | ZAGORIO :)? / 2009-12-05 09:39:06 |
| ja sam najslavnija hrvacka pjesnikinja a nema me u toj entologiji, ergo ništa vam ne valja ta entologija. molim adminsitratora da makne ovu budalastu raspravu, sve vas treba poapsit, posebno anonimce. cure napravile knjigu a vi se tu zajebavate, pa nije to nacionalna reprezenacija na putu za južnu afriku, jebo vas ja i ćiro peter! vesna parun je već u lektiri, šta će sad još u entologiji za ameriku:-))? | | prvakinja / 2009-12-05 10:41:56 |
Sumnjam da bi itko realiziran baš jako žudio biti u tom izboru, pa možda čak i neke zastupljene pjesnikinje, a kamoli Vesna Parun.
Mislim da pjesnikinje, pogotovo "poznate" za to uopće nije briga.
Ali podržavam svako naše predstavljanje vani, bilo ono anonimno, reprezentativno ili kakvo god, kao da je to važno. Glavno da je kvalitetno, a vjerujem da ovo u svojim okvirima jest.
| | hm / 2009-12-05 11:01:16 |
| bas sam opet bacila oko na ovu raspravu..zasto itko realiziran ne bi bio htio biti u tom izboru? kako smiješno..kako tuzno je sve to..ali ne damo se..znamo jezike, imamo poznanstva, ne mozemo propasti:). mi curke koje smo odrasle u kucama bez knjiga, i koje nismo imale nikakvu politicku niti inu zastitu, uspjele smo..i kaj nam pak moreju.. | | darija žilić / 2009-12-05 11:59:13 |
| :) | | Ida / 2009-12-05 13:11:15 |
Ana, javi se i odgovori mi na pitanje! Thanks.
Btw, sviđa mi se Darijin zadnji komentar, tako točan, tako uravnotežen - za razliku od zavidljivica/zavidljivaca. | | secret admirer / 2009-12-05 17:40:42 |
| Haha, zdravo drustvo, ovdje je vidim i dalje veselo. Secret admirer, ja sam za kavu i razgovor o poeziji uvijek, samo malo manje anonimnosti a i romantike da od moje cure ne bi dobio po repu. Pozdravi svima, uzivajte u vikendu! | | Ana / 2009-12-05 20:08:51 |
| Bok, Ana. Hvala ti na poluodgovoru. I dalje sam tajni obožavatelj tvojih očiju. Ne, ne bojim se tvoje cure, vjerujem da je open-minded kao i ti. Osim toga družim se odmalena sa stopostotnim sestrama, a s nekim polulezbijkama (bisex) bio sam i u vezi. I sad najjače za tvoju informaciju: ako me ona šašava i totalno puknuta Kimberly Silver, ono srebrno tetovirano motociklističko čudo, nije napala kad sam se družio s njezinom dragom, a tvojom imenjakinom Anny Sprinkle(see Google, ugodno ćeš se iznenaditi:-)), onda me valjda ni tvoja cura neće napasti. Uostalom, vaniliju možemo pojesti utroje, pa i pričati o poeziji. Te dvije stvari me jedino zanimaju kad si ti i tvoja cura u pitanju, što će reći da prema tebi nemam hetero namjere. Osim toga i Mima i Nataša bi se ljutile na mene kad bih i trenutak pomislio na nešto hetero u vezi s tobom. (Pa već i u Friscu znaju da imaš ozbiljnu curu!)OK, rekli smo, nije neki zločin malo se zaljubiti u nečije oči tako lijepe poput tvojih, zar ne! So, odgovori mi, dakle, jesi li na jesen 2010. u NYC-u da možemo zajedno s tvojom curom izbrijati razgovor o poeziji i uništiti nekoliko fucking vanilla cornets? | | secret admirer / 2009-12-05 21:03:38 |
| Sorry, Ana, kaj sam krivo napisao ime naše drage Anice: nije Anny nego Annie. Toliko sam bio uzbuđen što si se napokon javila da sam počeo praviti tipfelere, so called typing mistakes. Sva sreća da Annie ne zna hrvatski jer bi me inače ubila pomisliviši da sam nakon tako toplog druženja s njom zaboravio njezino pravo ime. See ya! | | secret admirer / 2009-12-05 21:09:01 |
zahvaljujem se dariji i ani na intervjuu koji je izazvao ovoliko polemike, dobro je da se oko poezije digne malo prasine!
tema sa darijinom anketom - intervjuima je bila sjajna, divno je bilo citati 20ak pesnikinja koje govore o svojoj poeziji i o svom polozaju u kulturi i divno je da je redakcija odlucila da ce sve to objaviti i to zaista objavi!
sto se tice projekta juliane i stephanie, treba imati jednu kulutrolosku razliku na umu....
na zalost, ne znam francuski i nemacki i ne znam sta se u njihovoj poeziji desava, ono malo sto znam oko francuske poezije, znam preko amerikanaca, a tu na primer se pominje ime anne-marie albiach, kao znacajne i velik epesnikinje, procitala sam 3 njene prevedene pesme i to je sve, a ima ih jos o kojima nista ne znam. sto se nemacke tice, najsvezija antologija koju imam je objavljena krajem 80ih goethe u samoposluzivaju u quorumovoj ediciji, ne znam da li je 90ih objavljena negde jos neka....
sto se amerike tice, moramo imati na umu da je njihova pesnicka scena specificna u odnosu na vecinu evropskih. jer u americi postoje razliciti pesncki svetovi, koji su uglavnom postavljeni antagonisticki jedni prema drugima. postoji pesnicki kontekst u kojem je t.s. eliot znacajan pesnik i svetovi u kojem on to nije, vec su, na primer znacajniji louis zukofsky i laurine niedecker. postoje svetovi u kojima je charles simic jedan od najvecih americkih pesnika, i svetovi u kojima on kao pesnik ne figurira, vec su to na primer charles olson i charles bernstein.... drugim recima ne postoji jedan kanon i jedan kriterijum velicine... upotrebicu pojam mainstream i ono sto nije mainstream, mada su stvari da poslednjih 20ak godin mnogo slozenije od ove u osnovi bazicne i prilicno tacne, ali jednostvane sheme...dodacu da od 1960ih postoje ratovi antologijama, gde su se suprotstavljene grupacije nadmetale svojim tekucom kanonizacijom poezije u vidu antologija, i tu je jedna od najznacajnijih antologija donalda m. allena iz 1960 koja je izbacila pesnike kao sto su allen ginsberg ili john ashbery i mnogo mnogo drugih.
zatim postoje kulture u kojima se ne neguje govor o poeziji. sta ce pesniku ili pesnikinji da racionalizuje proces stvaranja koji je po sebi iracionalanl, intuitivan i tice se talenta. mainstream kultura obicno ne dopusta autorefleksiju, ili ako je dopusta, onda je ona prilicno ogranicena... u americi postoji citava kultura ili kulture autorefleksije, koje idu od onoga sto bismo mogli nazvati autopoetikama (ovu rec upotrebljavam u znacenju poetike koju pesnik ili pesnikinja u nekom tekstu ekspliciraju - eksplicitna poetika) pa do razvijanja teorije poezije. pogledajte knjigu the poetics of the new american poetry ed, by donald allen and warren talliman iz 1973, ili postmodern american poetry a norton anthology edited by paul hoover, koja, kako i mnoge druge sadrzi na kraju tekstove pesnika i pesnikinja o poeziji...
i jos jedna stvar, sa aspekta konteksta kojem pripadaju juliana i stephanie, vazno je kriticno promisljanje sopstvenog konteksta. vazni su ne tekstovi koji govore samo o vecnim vrednostima, vec mnogo vise oni koji pokazuju probleme, koji otkrivaju simptome i slepa mesta dominantne kulture, u tom smislu mislim da je izbor bio prilicno nepogresiv kada su u pitanju autorke koje su usle u ovaj izbor....
| | dubravka / 2009-12-06 16:22:59 |
dubravka, hvala ti puno puno na tom iscrpnom i rasvjetljujucem komentaru! da, radi se o razlicitim tradicijama, i uzbudljiv je taj trenutak kad 'drugaciji' glasovi pocnu odjekivati kroz pukotine u 'vjecnim vrijednostima' u ciju neprikosnovenost mainstream vjeruje - kao i u reificiranu figuru 'poete', ovjencanog lovorikama ili boemskom prasinom, no u svakom slucaju ne svakodnevnog, u borosanama, s viklerima ili maramom...
secret, moze, ajmo na kornet u jesen 2010 -- ja cu biti ona u borosanama.
laku noc, citatelji... | | Ana / 2009-12-07 03:17:01 |
| i -ice. :) | | Ana / 2009-12-07 03:17:27 |
| ana, dogovoreno! javim ti na vrijeme, vjerojatno na tvoj mail. ja ću biti onaj u bijelim starkama i s puno vatre u ruksaku. inače obožavam plave borosane, podsjećaju me na domaću atmosferu u stanovitim lokalima u kojima se još uvijek može pušiti. pozdrav tvojoj, nazovimo je tako, amy bliss. drago mi je što ću je upoznati. možda utroje zarolamo odmah par stvarnosnih stihova o velikoj temi današnjice: o otuđenju grincajga na asfaltu. predlažem i naslov pjesme: 'going green, going rogue'! | | secret admirer / 2009-12-07 06:55:19 |
Ma kakve vrijednosti i nove glasove vi promičete, za boga milog :-))!? Čast iznimkama, ali vaš se esej mogao zvati i: "Položaj slabe pjesnikinje i zasto je izdavači, kriticari i urednici ne žele". Sigurno su ljubomorni :-)?!
| | Čitam i čudim se / 2009-12-07 08:30:59 |
| Boga pisati velikim slovom, a onda je dozvoljeno čuditi se! Svetogrđe!!! | | Ne spominji ime Božije uzalud! / 2009-12-07 09:51:19 |
| Nauči pravopis prije nego što druge kreneš učiti fanatizmu. ZBogom :)). | | Čitam i čudim se / 2009-12-07 10:06:34 |
| ...kao i moje vjerovanje da ljudi koji ovdje bilo što napišu ne koriste kovanice bez značenja, tim više je ono "ne spominji ime Božje uzalud" također na mjestu. Zbogom! :). | | Pravopis je na mjestu... / 2009-12-07 13:24:33 |
| netko vjeruje u boga, netko u stog, a neki vole da im tata mainstream kaze u sto da vjeruju. amen. | | anonimus rex / 2009-12-07 13:34:49 |
| Anonimus rex, ogledni primjer lošeg pokušaja književnog mainstreama upravo su pjesme polovice pjesnikinja kojima su ove urednice "oduševljene". Mainstream u poeziji (kvalitetnoj) niti ne postoji, postoje tek klasici, al to je sasvim druga priča. | | Čitam i čudim se / 2009-12-07 15:14:32 |
| urednice su citale eseje, a ne pjesme tih pjesnikinja..koja je reklama na kraju ispala od ove zivahne rasprave...)a anonimusi su pokazali svoja ličeka po ne znam koji put.. | | darija žilić / 2009-12-07 16:05:47 |
Ali zašto nisu čitale pjesme?
| | ? / 2009-12-07 16:14:10 |
| A upitniče, da si čitao ove komentare, znao bi... čitaj pa skitaj. Tu svi komentiraju bez da uopće obrate pažnju o čemu to Darija i Ana govore i o kakvom se projektu radi. | | ! / 2009-12-07 17:02:53 |
Pa i jesam. Morale su čitati. Ipak nije svejedno tko piše esej o poeziji, bez obzira je li taj netko afirmirana ili neafirmirana pjesnikinja.
| | ? / 2009-12-07 17:10:03 |
| esej o poeziji... ne, nije bilo riječi o eseju o poeziji. | | !!! / 2009-12-07 17:14:04 |
| citam i cudim se, klasici su meni sumnjivi, smrde po lektiri mramoru i ideologijama, zapitas li se ikad kako si bas tako siguran sto je to klasika? tko te naucio sto je dobro? na cemu stojis? ma klasika. | | anonimus rex / 2009-12-07 17:17:25 |
| klasici su mrtvi - najčešće, pa su svima dragi (poput Dina Dvornika nakon smrti)... | | !!! / 2009-12-07 17:21:17 |
Anonimus rex, ima i živih klasika. Danijel Dragojević, Anka Žagar, Branko Maleš, Delimir Rešicki..., eto i spomenuta Vesna Parun. Zar oni smrde po lektiri i mramoru? Jesi li ti to uopće čitala? Oni su tisuću puta suvremeniji nego što će mnogi dvadesetogodišnjaci ikada bit. Među mlađe neću ni zalaziti, jer bojim se da pričam s nekim tko ne zna o čemu priča, pa mi je pomalo neugodno i sram me (ne zbog mene).
Kakav crni Dino Dvornik?!?
A da,zbilja krasna reklama :(. | | Čitam i čudim se / 2009-12-07 17:53:37 |
ok, nego esej o položaju pjesnikinja. hm, tim više su trebale pročitati pjesme. pa ipak se ne radi o položaju žena u uredima ili u autoprijevozu, nek mi oproste žene u uredima i autoprijevozu.
| | ? / 2009-12-07 18:09:15 |
| vjerujem da su te pjesme super. samo mi je ipak čudno što ih urednice nisu pročitale. ako nije bitna afirmacija (slažem se da nije), ako nije bitna njihova poezija, što onda jest? | | ? / 2009-12-07 18:20:50 |
Ovdje izgleda više njih ne zna o čemu priča. Crni je Dino samo usporedba, poveznica, link jer je i on postao omiljen, obljubljen gotovo pravi klasik u svojoj branši od licemjerjem ispunjene iste. Zato se našao ovdje. No to je valjda preko crte.
Upitniče, gdje se nalaze pjesnikinje!? Ako ih nema na ulici, u uredima, u javnom prijevozu, u staračkim domovima, bolnicama, školama, u kuhinjama... ?? Gdje su to one onda!? Na nekim dvorovima gdje im crnci u Firenci nose sočne grozdove!?? Karikiram... ali da i jest tako, što bi tek takve imale za reći i koliko bi to bilo vjerodostojno!? | | !!! / 2009-12-07 20:19:55 |
lutko triput uskliknuta :)), ne ljuti se, ne budi tašta i robusna. i dalje mi nije jasno zašto urednice nisu pročitale pjesme. zar su pjesnikinje koje rade u uredima pisale o fasciklima, a one koje voze tramvaje o lož ulju, a one pjesnikinje koje su na selu o klanju kokoški i striženju ovnova? e onda je to zbilja zabavno :)).
| | ? / 2009-12-08 18:02:28 |
| drage :: ana, asja, aida, darija itd., najbolje ste, a zato što ste tako savršene pesnikinje, provokativne za ustaljeni i učmali kanon, i što ste prepametne i prelepe - uvek ćete imati onih mudonja i mudonjki okolo koji će jedino imati muda da vas provociraju anonimno na netu, a sami pojma nemaju o kakvim paradigmama koje zastupate se radi, niti išta od toga razumeju, čak i kad im se objasni. eto, dubravka je sve savršeno objasnila, ali ne može mozak koji se čudi drugačijim poetikama da prihvati da tako savršene cure mogu biti najzanimljivije pesnikinje! potpisujem da jeste. svaka čas što im pomerate njihova mudašca, vidite kakve polemike stalno izazivate. to znači da niste uopšte nevidljive i neprimećene, jedino što nekima izgleda smetate u vidnom polju, šta li je, previše iskričave ste?! volim vas i volim vašu poeziju, samo pičite! ana, još jednom, intervju je divan. a ispalo je i da je skandalozan:) | | maja solar / 2009-12-08 19:06:36 |
| pametno moje zapitano - lijepo je biti radoznao. eto već si na putu postati pjesnikom! u uredima je toliko stvari "in the air" o kojima se mogu pisati pjesme vrlo dramatskog naboja, da ne govorimo o tome što sve vidi u jednom radnom danu vozačica tramvaja, a tek na seluuuuuuuu... sjeti se samo crtića "Pobuna u kokošinjcu" ili pak Orwelove "Životinjske farme". Nije ovdje riječ ni o taštini niti o robusnosti ovdje je riječ o vrlo izraženom sljepilu. No ne krivim te. Glavno je ipak da se zabavljamo! :)) | | !!! / 2009-12-08 19:15:28 |
kad god se sjetim ove debate,
od new yorka do jakarte, oš na balu oš u svinjcu,
imat ću na umu "pobunu u kokošinjcu"
koju si mi preporučila ;).
- iako ništa nisi naučila.
pusa :)). | | ? / 2009-12-08 20:40:37 |
| a pjetao jedan. čuvaj se kukuriječe, da te koke ne oprče. | | kokoši su mnoge / 2009-12-08 20:49:56 |
ako sam upitnik, ne znači da sam kokot.
čudne predrasude ta je mis'o okot!
i što to rekoh tako silno loše
pa koke prijete da me skokoše?
upitniče, ti si čuđenje u svijetu!
upitniče ti si čuđenje i na netu!
povuci se smjerno, dok još ima cajta
jer od tebe neće ostati ni točke
ako bude fajta
kljucnut će je k..... :)
| | ? / 2009-12-08 21:04:40 |
ti to sebe svjetuješ? mudro neizmjerno:
slažem se, upitniče - povuci se smjerno,
i tako se pognut zamisli nad sobom --
pogni se još više, savij se u nulu
kroz koju će koka zakoračit nogom. | | kokoda, to sam ja / 2009-12-08 21:30:11 |
zar kokošjom nogom?! o, pogrom!
o, dusi!
citav će me život progonit u jusi
ko kletva. zbogom,zbogom! | | ? / 2009-12-08 21:41:07 |
drago mi je da sam potaknula
ovo poetsko prepucavanje...
baš osvježavajuće i na koncu, simpatično!
možda do kraja padnu i imena autora! | | !!! / 2009-12-08 22:13:44 |
Ne znam, al upitnik je evidentno neko vrlo talentovan, ili talentovana, ako tako kaže.
Nije u redu zezati kolegice, miss! | | ha ha ha / 2009-12-09 08:12:14 |
Komentar na cunterview-u!
http://www.cunterview.net/index.php/Vox-Feminae/pjesnikinje-rasprava.html | | gremlin / 2009-12-09 14:06:28 |
a i na booksi!
http://booksa.hr/vijesti/ostalo/1802 | | booksa / 2009-12-10 15:37:04 |
|
|
|
|
| » Objavi najavu! Ispuni obrazac i najava će biti objavljena nakon uredničkog odobrenja. |
| » Prati natječaje preko Google kalendara. Prijavi se! |
|
