Crkva Sv. Nikole
Režija: Frank Beyer, 1995., 133'
13. siječnja 2010., 18 sati
Leipzig, 1987. godine. Umire Albert Bacher, bivši oficir narodne milicije DDR-a, a u crkvi sv. Nikole župnik Ohlbaum počinje propovijed pitanjem: „Zašto ste vi na vlasti tako strašno kruti? Astrid Potter, kći Alberta Bachera, odbija sudjelovati na službenim povorkama uoči 1. svibnja, a na poslu odbija potpisati neki dokument, pa je izbace iz partije. Sascha Bacher je njezin brat i ima novu djevojku, no vezu prekida nakon što nju zbog pripadnosti ekološkoj skupini nakratko uhapse. Udovicu Alberta Bachera, Marianne, posjećuje gost sa Zapada, njezina stara ljubav Linus Bornowski. Kad se prvi puta susretnu, razgovor im kao špijun prisluškuje upravo njezin sin Sascha. U to isto vrijeme sve više ljudi dolazi ponedjeljkom na protestne molitve u crkvu sv. Nikole...
Otpor pojedinaca i grupa protiv DDR-a sve je veći, a vlast ne nalazi pravi odgovor.
„Bili smo pripravljeni za sve vrste napada, ali ne i za svijeće i molitve.“ (izjava tadašnjeg šefa Stasija u Leipzigu)
Berlin is in Germany
Režija: Hannes Stöhr, 2001., 91'
27. siječnja 2010., 18.00 sati
Martin izlazi iz zatvora Brandenburg nakon odslužene kazne zbog umorstva. Zatvoren je još u doba DDR-a i sad se mora snaći u sasvim novom Berlinu. Supruga Manuela, s kojom ima sina kojeg još ne poznaje, živi s drugim muškarcem.
Bivši zatvorski kolega zapošljava Martina u sex-shopu. Martin mora zaboraviti staru želju da vozi taksi jer zbog prethodne kazne ne može dobiti dozvolu za vožnju taksija. Iako je nevin, optuže ga da sudjeluje u trgovini drogom, a on bježi k bivšoj supruzi. Odaje ga njezin novi prijatelj, ali Manuela i sin Roko ga ne ostavljaju.
„Stöhr senzibilno povezuje gotovo dokumentarni realizam sa snažnim osjećajima koje sjajno doziraju briljantni glumci. Film je stoga često tužan, ali nikada tugaljiv. Duhovit je, ali nikada posprdan“. (Cinema)
Cycling the Frame & The Invisible Frame
Režija: Cynthia Beatt, 1988./2009., 30'/60'
10. veljače 2010., 18.00 sati
1988. godine krenule su redateljica Cynthia Beatt i glumica Tilda Swinton, koja tada još nije bila svjetski poznata, na put biciklom duž Berlinskog zida. Tako je nastao prikaz Berlinskog zida iz perspektive dviju vrlo razboritih Engleskinja. Film je sniman iz zapadnog dijela Berlina i prati crtu razdvajanja prema istočnom dijelu Berlina. Povijesna zbivanja učinila su film „Cycling the Frame“ povijesnim dokumentom.
Poslije dvadeset i jedne godine, u lipnju 2009., njih dvije su ponovile svoj put. (Tilda Swinton u međuvremenu je nagrađena Oscarom.) U filmu „The Invisible Frame“ slijede tijek granice koje više nema, ali tako da snimaju s obje strane bivšeg zida. Ondje gdje su nekoć bila mrtva demarkacijska polja, gotovo su posvuda niknule zgrade i druge građevine. Više ništa nije kako je bilo.
„Ritmična igra statičnih kadrova i vožnje kamere čine krvotok koji živo pulsira i obuhvaća istočni i zapadni Berlin koji su sada utkani jedan u drugoga“. (Filmgalerie 451)
Nebo nad Berlinom
Režija: Wim Wenders, 1987., 122'
24. veljače 2010., 18.00 sati
Anđeo Damijel motri poslijeratni podijeljeni Berlin. Grad je prepun nevidljivih anđela koji ne interveniraju izravno u ljudske živote nego samo neopaženo ublažuju muke umirućih. Artistkinja na trapezu Astrii budi, međutim, u Damijelu želju za osjećajima i ljubavi. „Posrnuli anđeo“ kazuje mu kako može postati smrtnik i podijeliti njihovu sudbinu...
„Nebo nad Berlinom“ ponajprije je film o mogućoj ljubavi, ali je i vrlo točan prikaz života tada još podijeljenoga grada iz vremena hladnog rata. Wenders je htio snimati i u istočnom Berlinu, ali mu nisu dopustili. Samo nekoliko godina nakon pada zida, teško se može prepoznati grad u kojem je Wenders snimio ovaj film.
„Nema veće povijesti od one koju dijelimo ti i ja: muško i žensko.“
(Marion u filmu „Nebo nad Berlinom“)
Filmovi se prikazuju u originalu s engleskim ili njemačkim titlovima, svakih 14 dana, srijedom u 18.00 sati. Ulaz je slobodan.
