Prošlo je dvadeset godina tzv. 'tranzicije' od prvog vala demokratskih promjena koje su značajno – i problemski, i generacijski – obilježile obrasce političkog razvoja, a onda posljedično i modele javnih politika koji su se počeli oblikovati u tom razdoblju. Veliki je dio njih bio više nego sporan ili neprihvatljiv, to je razdoblje u početku značajno obilježeno etničkim nasiljem, snažnom diskriminacijom, ratnim zločinima, nacionalizmom i kršenjima ljudskih prava; organiziranim kriminalom i sumnjivim, no nerijetko 'ozakonjenim' privatizacijama. U drugom dijelu slijedi tzv. normalizacija, jača zaštita ljudskih prava, javlja se normativni optimizam i kreće legislativni stampedo koji potaknut pristupanjem Europskoj uniji nerijetko nastoji zamaskirati demokratski deficit i nedostatak volje za radikalnijim reformama odgađajući okončanje transformativnog perioda. Oko pristupanja EU među strankama vlada konsenzus, javne institucije nerijetko služe interesima kapitala, investicije imaju prioritet nad lokalnim potrebama, a 'business as usual' u distribuciji posredne dobiti proporcionalno je raspoređen među postojećim političkim strankama. One pak predstavljaju sve manji broj građana kojima još nije u potpunosti erodiralo povjerenje u stranke kao političke institucije. S druge strane, unatoč 'Bleiburgu' i 'Jasenovcu' koji za neke stoje još uvijek kao referentne točke političke identifikacije, dio društva zakoračio je već jednom nogom u post-političko doba; tamo gdje se politička borba pacificira ili omekšava, gdje se zahtjevi brzo de-legitimiraju ili relativiziraju, ukratko u područje gdje je evidentno potrebna inovacija u formama političkog djelovanja. 

Međutim, već duže vrijeme u tom spektrumu nedostaje relevantnih političkih subjekata koji bi predstavljali cijeli niz progresivnih vrijednosti, koji bi uspješno integrirali pitanja ljudskih prava i pravednosti s problemima zaštite okoliša i održivog življenja, koji bi bili u stanju kompetentno odgovoriti na niz globalnih izazova koji nam dolaze ususret: od prilagodbi vezanih uz integraciju sa širim europskim okruženjem, posljedica ekonomske krize i klimatskih promjena sve do pitanja vala desnog ekstremizma koji raste u Istočnoj Europi ili redukciji prava i sloboda, uopće politika isključivosti koje jačaju usporedno sa dolaskom novih oblika korporativnog autoritarizma i političkog nasilja. Utoliko u političkom prostoru u Hrvatskoj, ali i susjednoj regiji, postoji evidentna praznina, vakuum, u kojem se ne čuju glasovi onih koji su duboko zainteresirani za generacijski odgovorno upravljanje resursima, onih koji štite javna dobra i prava građana, onih koji su spremni za nove krizne momente i imaju motive za pokretanjem dubokih reformskih zahvata koji bi iznova re-politizirali javnu sferu i novim zaoštravanjem zahtjeva doveli do strukturnih promjena koje su neophodne za nastavak života novih generacija. 

Želite saznati koje su nove linije društvenih podjela i sukoba? Zanima vas kako se politički angažirati ili na koji način najučinkovitije javno djelovati? Zainteresirani ste za nove oblike emancipacije i javnog djelovanja na zajedničkoj vrijednosnoj platformi? Želite raspravljati o mogućim novim oblicima političkog organiziranja? Želite sa drugima kompetentno raspravljati o područjima od vašeg interesa? Ne želite više 'business as usual' scenarije? Htjeli bi biti dio platforme koja djeluje i razmišlja dugoročno o politici za iduće desetljeće? 

U programu Zelene akademije sudjelovat će brojni domaći i strani stručnjaci, aktivisti, znanstvenici i novinari. Putem forumskih rasprava, radionica i predavanja organizatori žele potaknuti raspravu i stvarati platformu za društveno progresivnu politiku koja razvija i nudi prijedloge potrebnih reformskih zahvata u različitim područjima interesa Heinrich Böll Stiftunga.