Zagovaranje u kulturnim politikama na razini Europske unije aktivnost je kojom se bave više od petnaest godina mnoge organizacije. Sada, kada konačno postoji Europska agenda za kulturu s fokusom na vanjske odnose, postavlja se pitanje što i kako dalje.

Zagovaranje sada počinje na neki drugačiji način. Ono što sada treba nanovo definirati jest kako, na koji način i iz koje pozicije. Ovo su neka od ključnih pitanja ali ujedno i zaključci postavljeni na panelu Zagovaranje u kulturi – mobiliziranje sektora održanog u petak, 13. studenog u sklopu konferencije Exit Europe u kinu Mosor.

Na panelu su sudjelovali Sanjin Dragojević, docent sociologije kulture i masovnih medija na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, Cris Torch, predsjednik štokholmske produkcijske organizacije Intercult te nositelj brojnih drugih pozicija u mnogim europskim mrežama i inicijativama fokusiranim na zagovaranje u kulturi, Tsveta Andreeva, savjetnica za kulturne politike u European Cultural Foundation, Križana Brkić iz Odjela kontaktne kulturne točke Ministarstva kulture RH te Pascal Brunet, ravnatelj centra Relais Culture Europe. Stol je moderirala Daphne Tepper, policy analitičarka u platformi Culture Action Europe.

Uvodnu riječ dao je Sanjin Dragojević definirajući kulturne politike kao javne politike koje stoga imaju iznimno važnu ulogu u društvu i time dao podstreka drugim dvama govornicima koji će upravo širu javnost definirati kao onu prema kojoj treba usmjeriti zagovaranje. Chris Torch se osvrnuo na tri pravca u kojima zagovaranje može biti usmjereno – jedan je, onaj najučestaliji, prema političkim figurama, no doveo ga je u pitanje kratkoročnošću pozicija koje svakom promjenom vlasti u zemlji zagovaračke poduhvate i korake vraćaju na početak. Drugi, donekle smisleniji pravac jest onaj usmjeren prema zaposlenicima u institucijama i administrativnim strukturama koji na svojim pozicijama ostaju nešto dulje te dubljim i stručnijim poznavanjem materije u nekom smislu mogu pomoći u poboljšanju uvjeta djelovanja. No, najvažnijim, a ujedno i potpuno zanemarenim aspektom zagovaranja Torch je istaknuo zagovaranje prema korisnicima, odnosno publici kao onoj ključnoj prema kojoj se pri zagovaranju treba usmjeriti kako bi se stvorilo "vojsku" onih kojima je u interesu uključiti se u proces izgradnje stabilnog i sadržajnog društva.

Pascl Brunet je pak istaknuo kako je u današnjem vremenu krize demokracije koju proživljavaju gotovo sve europske države ključno redefinirati što u stvari zagovaramo, postaviti pitanje kakva je uloga umjetnika i umjetnosti, koje su razlike između kulture i umjetnosti te koja je uloga kulture u identitetima. Tu se naravno postavlja pitanje identiteta u čemu se Brunet pozvao na doba Margaret Thatcher u kojem je bilo moguće reći da društvo ne postoji, već samo individue te se nadovezao kako bi možda upravo iz takve perspektive trebalo gledati Europsku uniju – kao globalni projekt društva i civilizacije, ali nikako kao imperijalizma, već onog društva u kojem je moguće živjeti zajedno i zajednički graditi taj projekt.

Drugi aspekt koji predstavlja nužan preduvjet za uspješnost u zagovaranju, istaknuo je Dragojević, jest stabilnost civilnog sektora. Ono čime civilni sektor raspolaže, ne samo u Hrvatskoj nego u čitavoj regiji dalo se zaključiti iz izlaganja Tsvete Andreeve, jest specifično i iznimno visoko cijenjeno znanje i vještine koje nisu svojstvene drugim sektorima, osobito državnoj birokraciji. Naime, civilni sektor u regiji je bio primoran steći i primijeniti znanja iz programacije, vođenja projekata, strateškog planiranja i pribavljanja sredstava. Iz tog aspekta, Chris Torch je podvukao kako je nužno za uspostavljanje kvalitetne zagovaračke strategije poznavanje implementacije projekta ali i metoda po kojima se grade politike. 

Križana Brkić iz Odjela kulturne kontaktne točke Ministarstva kulture RH, ustanovila je pak kako je, iako tek nekoliko godina dostupno organizacijama u Hrvatskoj, vrlo uspješno realiziran čitav niz projekata u okviru Programa EU Kultura 2007 – 2013. Možemo reći da je ova činjenica zasigurno posljedica iznimno jake kulturne scene koja već godinama radi na samoobrazovanju i iznalaženju strategija održivosti u kontekstu u kojem je moguće samo kratkoročno planiranje.

Pred civilnim sektorom dakle i dalje stoji golem posao sporih pomaka. Ono što je njegova prednost jest činjenica da je u mnogočemu napredniji i opremljeniji od institucionalnih i administrativnih mehanizama te mu je lakše nositi se sa vremenom, no nalazi se također pred zadatkom nanovo promisliti svoju poziciju i svoje ciljeve. A inicijative i organizacije iz regije moraju se uključiti aktivno u proces zagovaranja na razini EU. U tom mu poslu valja publiku učiniti svojim partnerom i zagovornikom.

****
Foto: Ivan Slipčević

Ovdje možete pronaći audio zapis panela Zagovaranje u kulturi - mobiliziranje sektora.