Izložbom OLT times Osječka tvornica ideja ukazala je na značaj napuštene industrijske baštine, a u lokalnu kulturnu scenu unijela novu dinamiku koja odlučno grabi naprijed.

Ususret zagrebačkoj izvedbi njegova rada Između mene i teškog mjesta, razgovarali smo s Hugom Bergmanom, jednim od najupečatljivijih mladih cirkuskih umjetnika u Europi.

Prodirući u riječki javni prostor, umjetničke intervencije tematiziraju deurbanizaciju, turistifikaciju i depopulaciju te otvaraju pitanja o njihovom utjecaju na kolektivnu svijest o gradu.

Thomas Heise u novom je dokumentarcu stvorio kolaž kojim propituje koncept domovine i način na koji se sjećanja generacijama prenose unutar jedne obitelji.

Složeni međuodnosi rada i ljepote u razvijenom kapitalizmu ulaze u svakodnevicu mnogih radnica, pri čemu se postavlja pitanje trebamo li uljepšavanje promatrati kao rad.

O turistifikaciji koja guta Split, njegovu staru jezgru, identitet i njegovo stanovništvo lokalna umjetnička scena sve češće progovara kao o distopijskom scenariju budućnosti koja je stigla.

Film Centar Ivana Markovića upozorava na arhitektonsko nasljedstvo koje čeka svoju sudbinu na međi zastarijevanja i odbačenosti te privatizacije i rekonstrukcije.

Dubrovačka nezavisna kulturna i umjetnička scena u različitoj se mjeri uspijeva nositi sa sve raširenijim problemom nestajanja javnog prostora i čvrste društvene zajednice.

Dokumentarist Patricio Guzmán zaključio je trilogiju na temu rodnog Čilea filmom "Kordiljeri snova", izravnom kritikom neoliberalizma koji je u zemlji stvorio klasno podijeljeno društvo.

Koje su kvalitetom pale, koje porasle, a kojima je i pola sezone dovoljno za sjajan dojam donosimo u našem izboru najboljih ovogodišnjih televizijskih serija.

S kustosom Adamom Szymczykom razgovarali smo o profesionalnim izazovima, neformalnom obrazovanju i potencijalima suvremenih izložbenih koncepata.

Filmom Portret djevojke koja izgara Céline Sciamma nastavlja svoje istraživanje marginalnih identiteta te propitivanje značenja roda, spola i seksualne orijentacije.

Rastvaranje problema grada u recentnim osječkim umjetničkim intervencijama izravno je, bolno i britko, ali i usmjereno poboljšanju ili barem osvješćivanju zatečenog stanja.

Svojom monumentalnom crno-bijelom reprezentacijom surovog nasilja u filmu Obojena ptica, redatelj Vaclav Marhoul stigao je do granice pretvaranja destrukcije u estetsko iskustvo.

Usporedba današnjeg rada Kulture SC-a s rezultatima i konceptom Kulture promjene razotkriva očekivano depresivnu sliku nekoć ključnog staništa inovativnih kulturnih praksi.