"Woke" i "problematični" aspekti japanske animacije, barem kad je seks(ualnost) u pitanju, većinom su nerazmrsivo isprepleteni, unutar jednih te istih serijala, epizoda, likova i situacija.

Kroz biografska iskustva beskućništva, dokumentarna predstava Crna vuna progovara o gorućem društvenom problemu čije sistemske uzroke traži u odnosu sustava prema pojedincu.

S Kontejnerovim članicama Davorkom Begović, Enom Hodžić i Terezom Teklić razgovarali smo povodom dvadeset godina djelovanja tog kustoskog kolektiva.

Filmovi Gérarda De Boea o Belgijskom Kongu dobar su primjer načina na koji je filmska reprezentacija korištena u svrhu normaliziranja odnosa kolonijalne eksploatacije.

Praćenje tokova kolonijalne robe koje je ponudila konferencija Šećer posvuda put je zalječenja kolektivne amnezije i izgradnje otpora zapadnocentričnom ispisivanju povijesti.

Američki kompozitor George Crumb ostavio je iza sebe opus koji pronalazi put do raznih slušatelja te poziva na uvijek novo čitanje i poniranje u njegovu glazbu.

Walk On The Wild Side zaista je šetnja divljom stranom, gdje nas od razotkrivanja spašava zamračeno gledalište i svjesnost o fiktivnosti svijeta u predstavi.

Inscenacija Handkeova Kaspara u režiji Hrvoja Korbara upada u zamku redukcije predloška na jednu, konvencionalnim kazališnim sredstvima limitiranu interpretaciju.

Izložba Art Contact – umrežavanje umjetničkih ideja potiče ponovnu valorizaciju, kao i redefirniranje samog koncepta istočnoeruospke umjetnosti.

Unatoč tome što reprezentira niz različitih doživljaja adolescencije, Euforija je najuspješnija i najempatičnija u prikazu autsajderskog, a osobito kvir iskustva.

Strahovi malih razlika naintrigantniji su upravo ondje gdje ostavljaju prostor za suptilnije pomake u percepciji, postavljajući tek za nijansu iščašena pitanja.

U svojoj emocionalno i glazbeno transgresivnoj razradi tema zlostavljanja i kršćanstva, najnoviji album Lingue Ignote istovremeno je moćan, katarzičan i osnažujuć.

Zagrljaje čine mali događaji koji računaju na gledateljsku svjesnost, rastvarajući prostor za promišljanje o afektivnom prostoru i snazi izvedbenih umjetnosti.

Ako serija Područje bez signala Dalibora Matanića jest tmurna i tužna, takva je s razlogom i s pravom jer se referira na nimalo bolju stvarnost.

Prva hrvatska romska monodrama Igora Bakse preispituje kritički potencijal humora, koristeći ga kao ogledalo koje, upereno u publiku, dovodi do njezina triježnjenja.