Poput tirkiznih šišaka Maše Kolanović na stepenicama HAZU-a, i dramatizacija njezine Sloboštine Barbie u svoju sivu okolinu unosi prijeko potrebno šarenilo.

Zagrebačkim nastupom Zouj se potvrđuje kao svestran i nepretenciozan izvođač, čiji se zvuk otima strogim žanrovskim odrednicama.

S Anjom Pletikosom iz Pogona razgovaramo o aktivnostima Južne koalicije, mreže usmjerene jačanju kulturnih i umjetničkih mogućnosti na europskoj periferiji.

Umjesto klasičnog osvrta, izvještaj s izložbenog programa četvrte generacije WHW Akademije donosimo u formi arto-gastro impresija naše kritičarke. Uzdravlje!

Ova žena se zove Jasna je duboko feministički projekt koji propituje odnos života i umjetnosti, kao i granice između individualnog identiteta, okoline i kolektivnog iskustva.

Stavljajući poseban naglasak na interdisciplinarnost i suradnju, izložba Novo doba predstavlja različite pristupe novomedijskom promišljanju ljudskog djelovanja i ekologije.

Kroz šapat i deranje, igre riječi, melodiju i ritam, Vrućina oslikava naše kockanje s budućnošću planeta i koprcanje na tankoj ivici pred eskalacijom i konačnim krahom.

Povodom desete obljetnice osnutka Diverta, o radu u području inkluzivnog pristupa plesu razgovaramo s osnivačicom i umjetničkom voditeljicom kolektiva Ivom Nerinom Sibilom.

U Svijetu od poljubaca ne kamenja komad spužve jednako je važan kao kompjuter, kockice leda važne su kao i čovjek.

Ovogodišnje izdanje festivala Impronedjeljak pokazalo je koliko je improvizacija prilagodljiv pojam, ali i važna platforma oko koje se gradi jedna scena.

Kakvi će se modeli upravljanja prostorima za kulturu razviti iz postojećih nastojanja, reći će nam nešto i o Dubrovniku danas te o stupnju njegovog društvenog i kuturnog razvoja.

Inicijative kao i-Portunus stvaraju prilike za umjetničku razmjenu koja je nužni katalizator kulturnog rasta, ali otvaraju i pitanje u kojem će se smjeru ona dalje razvijati.

Filmska industrija okuplja velik broj radnika s naočigled različitim vještinama i znanjima – a upravo zbog fragmentiranosti radništva, zajednički se problemi teško i rijetko artikuliraju.

U industriji koja uvelike počiva na entuzijazmu, neizvjesnost i nadekvatni uvjeti rada cijena su koju mnogi plaćaju za ostvarivanje ultimativnog sna: raditi na videoigri.

Degradacija kinoprikazivaštva na prostoru bivše Jugoslavije usko je povezana sa zatiranjem kulture kao javnog dobra, stvarnim nasiljem rata i simboličkim nasiljem tržišta i nacionalizma.