S Leom, pankericom koja svira u dva zagrebačka benda, razgovaramo o sadašnjosti i budućnosti pank scene te o njezinom snalaženju u okruženju kojim dominiraju muškarci.

Keinberg Vedrane Klepice kirurški precizno oslikava osjećaj života na kraju povijesti, života u kojemu je nemoguće zamisliti stvarnu promjenu.

Plesni filmovi prikazani u sklopu Improspekcija otvaraju pitanje pristupa radu stvaranom kao zamjena, alternativa ili ad hoc eksperiment u pandemijskim okolnostima.

S ilustratorom Marinom Remićem (Tužni Marin u Čizmama) razgovaramo o njegovom iskustvu djelovanja na nezavisnoj kulturnoj sceni u Hrvatskoj.

S redateljem Ivanom Ramljakom razgovaramo o njegovoj spontanoj filmskoj razvojnoj putanji, očekivanjima od sebe i publike te o mogućnostima filma i zagrebačke nezavisne scene.

O zahtjevima suvremene cirkuske umjetnosti u Hrvatskoj te ovogodišnjem, prvom izdanju Noći cirkusa, razgovaramo sa cirkuskom umjetnicom Jadrankom Žinić Mijatović.

Istraživanje učinka pandemije na praćenje kazališnih programa pruža osnovu za planiranje budućeg djelovanja umjetničkih organizacija i promišljanje njihovog odnosa s publikom.

Na izložbi Sunčana strana modernizma predstavljena su neka od najvećih postignuća turističke arhitekture na obali Jadrana.

Plesna predstava Rad panike u kaotičnom vrzmanju krajolikom zagrebačkog Blata poziva publiku da zakorači u svijet ekspresivne nelagode.

Nastup eksperimentalnog projekta CRI Orchestra uspješno je probio barijeru između pozornice i gledališta te približio publici zaigranost i užitak glazbene improvizacije.

U vremenu fizičkog distanciranja i izbjegavanja svakog kontakta posebno su zakinute slijepe i slabovidne osobe, kojima je taktilni moment ključan za sudjelovanje u kulturnom životu.

Serija The Crown britanskoj kraljevskoj obitelji nastoji pristupiti neutralno, prikazujući i vladarsku umješnost Elizabete II. i kapricioznu privilegiranost Windsorovih.

Izvedbeni umjetnici_e navikli su na nesigurne uvjete rada, no između pandemijskih mjera te nedostatka potpore resornog ministarstva i institucija nalaze se u nikad većoj neizvjesnosti.

Zajednička dobra predstavljaju vrijedan pokušaj da se politički sustavi poprave iznutra, no ostaje upitno mogu li se oni nositi s nadolazećim krizama i, ako ne, što bi ih moglo zamijeniti.

Refleksnim okretanjem građanskom odgoju kao univerzalnom lijeku za probleme koje je društvo dijagnosticiralo mladima, u javnosti izostaje konkretna analiza njihovih sistemskih uzročnika.