Dionica Ommagio a Joseph Beuys izložbe Tko ne želi misliti, leti van! predstavila je radove naših umjetnica i umjetnika koji su se nadovezivali na Beuysov rad.
"Woke" i "problematični" aspekti japanske animacije, barem kad je seks(ualnost) u pitanju, većinom su nerazmrsivo isprepleteni, unutar jednih te istih serijala, epizoda, likova i situacija.
Kroz biografska iskustva beskućništva, dokumentarna predstava Crna vuna progovara o gorućem društvenom problemu čije sistemske uzroke traži u odnosu sustava prema pojedincu.
Filmovi Gérarda De Boea o Belgijskom Kongu dobar su primjer načina na koji je filmska reprezentacija korištena u svrhu normaliziranja odnosa kolonijalne eksploatacije.
Praćenje tokova kolonijalne robe koje je ponudila konferencija Šećer posvuda put je zalječenja kolektivne amnezije i izgradnje otpora zapadnocentričnom ispisivanju povijesti.
Američki kompozitor George Crumb ostavio je iza sebe opus koji pronalazi put do raznih slušatelja te poziva na uvijek novo čitanje i poniranje u njegovu glazbu.
Walk On The Wild Side zaista je šetnja divljom stranom, gdje nas od razotkrivanja spašava zamračeno gledalište i svjesnost o fiktivnosti svijeta u predstavi.
Inscenacija Handkeova Kaspara u režiji Hrvoja Korbara upada u zamku redukcije predloška na jednu, konvencionalnim kazališnim sredstvima limitiranu interpretaciju.
Unatoč tome što reprezentira niz različitih doživljaja adolescencije, Euforija je najuspješnija i najempatičnija u prikazu autsajderskog, a osobito kvir iskustva.
Strahovi malih razlika naintrigantniji su upravo ondje gdje ostavljaju prostor za suptilnije pomake u percepciji, postavljajući tek za nijansu iščašena pitanja.
U svojoj emocionalno i glazbeno transgresivnoj razradi tema zlostavljanja i kršćanstva, najnoviji album Lingue Ignote istovremeno je moćan, katarzičan i osnažujuć.
Zagrljaje čine mali događaji koji računaju na gledateljsku svjesnost, rastvarajući prostor za promišljanje o afektivnom prostoru i snazi izvedbenih umjetnosti.