Koliko god da je ležerna i dobroćudna, serija Brooklyn Nine-Nine je istobodno i neumoljiva, dobro nauljena mašina za proizvodnju šala.

Kompleksne društveno-političke teme uklopljene u napetu priču i upotpunjene složenim odnosima likova seriju Počivali u miru čine cjelovitim i zaokruženim djelom.

Izložba Altern_ators irskog kolektiva Difference Engine, posvećena estetici distopije, pozitivan je primjer suradnje HDLU-a i jedne nezavisne skupine umjetnika.

Obilježena izvrsnom glumom, serija Unreal na spretan se način uspijeva izrugivati realityjima i istovremeno funkcionirati kao reality.

U deborovskom "društvu spektakla" virtualno postaje stvarno, i obratno, a koncept zabave i igre koju nudi gaming industrija doveden je do ekstrema. 

Iako prvom izdanju ZEZ festivala nije nedostajalo odvažnosti, ostaje dojam da su ambiciozni planovi rezultirali time da se kvaliteta programa dijelom raspršila u kvantiteti.

Zbog inteligentnog prikaza utjecaja rasizma i klasizma na živote njezinih protagonista, serija Atlanta jedna je od najboljih predstavnica žanra takozvane komedije u teoriji.

Uoči održavanja regionalnog festivala samoorganiziranih aktivističkih zborova Sve u jedan glas! u Zagrebu, razgovaramo sa Sveom Kučinić, članicom Le Zbora.

Svojom obimnošću i širinom zbornik Slika i antislika – Julije Knifer i problem reprezentacije mogao bi promijeniti paradigmu pristupa važnim domaćim suvremenim umjetnicima.

Umjesto stanovanju u domu i politikama koje reguliraju umorno tijelo, Marina Paulenka portretiranjem izbliza u seriji od 9 do 12 važnost daje stanovanju u ostarjelom tijelu.

Besprijekorno snimljen i odglumljen, Babylon Berlin efektno uvlači u svoj svijet, a onda kao da ne zna više što da tamo gledateljima ponudi.

Dugogodišnja preokupacija pionira net.arta Heatha Buntintga mehanizmima kontrole javnog prostora, u recentnom radu rezultira umjetničkom praksom mapiranja identiteta, ali i same stvarnosti.

S Michaelom Stock, vlasnicom bečke galerije orijentirane na performativne umjetničke prakse srednje i istočne Europe razgovarali smo o razvoju programa galerije i građanju odnosa s publikom.

Izložba i prateći diskurzivni program festivala Moje, tvoje naše na temu transnacionalizama bavili su se mjestima društvenog, političkog i geo-klimatskog rastakanja granica.

Opraštamo se od Josipa Vanište, nenametljivog umjetnika koji je svojim autentičnim asketizmom davao duboku duhovnu kvalitetu svemu što je prolazilo kroz njegovu dobro ugođenu optiku.