Prošli tjedan smo se, ta ljetna TV shema i ja, zatekle u nesvakidašnjoj simbiozi. Sedam dana kuće, muzike, kompjutora, knjiga, mobitela, zvrkanja po balkonu...

Nijedno ljeto mi još nije započelo kao ovogodišnje, da zapravo pomislim kako smo mi kulturno osviješten narod.

Ne poznavati osnove materije za koju se pojedinac školuje, ne razvijati se u njoj s minimumom opće kulture, pokazuje samo koliko smo ugrozili sistem školstva i čemu točno treba reforma.

Kome treba Zagreb pride, homoseksualcima ili ostalim građanima Hrvatske?

Već sedam godina gledamo kako u susjednoj nam Srbiji Exit raste, a da mi i dalje nismo našli adekvatan odgovor. Odgovor u formi festivala koji bi nas stavio na mapu europskih turneja mladih.

Liberalni kapitalizam kao nova univerzalistička ideologija, osim što kolonizira materijalne resurse malih zemalja, nije prepoznat kao sustav koji najsnažnije kolonizira polje kulture.

Glazbeni snobovi nikad se ne umaraju od ufanja u superiornost sebe i svog jata u odnosu na "neprosvijećene" mase, čak i kad su suprotstavljene strane u mnogočemu slične.

Vrhunska sportska karijera nosi sa sobom razne kvalifikacije. Jedna od njih je svakako i kvalifikacija za ugostitelja.

Gdje počinje, a gdje završava pravo javnih i slavnih na intimu?

Problem je u samim izvođačima: u njihovom autizmu, pasivnosti, nerealnim očekivanjima i ... prije svega ... nedostatku potencijala.

HDS-ZAMP protiv potrošača, potrošači protiv HDS-ZAMP, a ja opet - pogađate - ni vrit ni mimo.

Ajde da se ispovijedim u svezi nekih stvari što me ponekad kopkaju.

Malo niskokaloričnih misli za visokokalorične dane.

Ne znate što biste svojem bližnjem kupili za božićni poklon? Predlažem vam domaći album godine.

Dok je u Amera "rasizam" prejaka i prenabijena riječ, "nacionalizam" je u nas nedovoljno jaka riječ.