Nekoliko riječi o sitnicama koje me tu i tamo znaju nasmijati.

Kako su stranački predizborni spotovi postali predizborni skečevi i zabava za narod.

Krajem 2005. Bulić je napisao priču inspiriran portalom Kulturpunkt.hr. Ovdje je objavljujemo po prvi put.

Kako smo formu reality showa stavili u malo širi kontekst.

Nije mi zasmetala ona reklama Ožujskog kad se lik probudi mamuran u krevetu žene diva i otkrije njene gaćice veličine prosječnog šatora u krevetu. Bila je nekako morbidno smiješna.

Zašto naši celebrityji imaju potrebu pisati autobiografiju, a ni tridesetu nisu prešli?

Dok s obje noge ne budem u neradničkom stavu, evo nekakva usputna radnička razmišljanja o svakodnevnim situacijama (čitaj: seksualnom odgoju).

Đelo je, naime, postao kultna ličnost, a kult se u velikoj većini naroda ne smjenjuje, njega se obožava. A ponegdje netko i snimi film o njemu. U najmanju ruku dokumentarni.

Kad je prije gotovo dvije i pol godine osvanuo Severinin pornić na Internetu, za našu se javnost podigla ljestvica na skali senzacionalizma.

Još uvijek mi pokretanje virtualne knjižare izgleda kao odlična ideja iako je Tomaš ustvrdio kako to neće biti posebno značajan korak vezan za čitatelje, kad knjižara ima isprofiliranu bazu.

Postoje ljudi koji ne žele odgovarati na pitanja onih koji provode ankete, pogotovo ako im pitanja postavljaju uživo i ako se pitanja tiču budućih izbora.

Dvanaestu godinu zaredom potvrđuje se nešto što bi bio dobar plot za nekakav fantasy krimić: filmski festival svake godine sve bolji, a gledatelja sve manje i manje.

Zatekla me vesela ekipica Big Brother kuće, dok sam na podu dnevnog boravka sastavljala svoj novi, najnoviji orbitrek.

Ne znam hoću li se ostaviti cigareta zauvijek, za stalno, do kraja svog života, kako god, al' mi kao pušaču ne bi bio problem gledati ona reš pečena pluća na kutiji cigareta. Stvarno ne bi.

Je l' imate vi blog? Je l' čitate vi blogove uopće?