Afirmacija ljudskih prava i sloboda drugih i drugačijih | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Afirmacija ljudskih prava i sloboda drugih i drugačijih

Centar za mirovne studije ove godine obilježava dvadeset godina svog osnutka. O njegovim počecima i neumornom aktivističkom radu pričali smo s Eminom Bužinkić.

Razgovarala: Martina Domladovac

Centar za mirovne studije (CMS) izrastao je iz različitih oblika izravne izgradnje mira u zapadnoj Slavoniji, kao što je Volonterski projekt Pakrac. Tamo se 1996. godine prvi put razgovaralo o osnivanju organizacije, koja je  formalno nastala godinu dana kasnije. CMS od tada kroz participativne metode mirovnog obrazovanja, istraživanja i javnog zagovaranja radi na promicanju vrijednosti nenasilja, društvene pravde, poštivanja ljudskih prava, tolerancije i prihvaćanja različitosti. 

Ove godine organizacija obilježava dvadeset godina svog osnutka i neprekidnog aktivističkog rada, o čemu smo pričali s Eminom Bužinkić.

 

KP: Volonterski projekt Pakrac djelovao je u sklopu Antiratne kampanje Hrvatske od 1993. do 1996. godine i u podijeljenom Pakracu radio na uspostavi komunikacije i društvene obnove u gradu. Kako se iz ove inicijative razvio Centar za mirovne studije i s kojom primarnom idejom?

CMS je doista izrastao iz direktnog iskustva izgradnje mira u Pakracu kao i iz suradnje s mirovnim grupama u cijeloj regiji bivše Jugoslavije. Svi naši razgovori s osnivačima CMS-a neopisivo su važni jer nam prenose cijeli jedan kontekst pun kompleksnosti, pritisaka i brzih odluka, huškačke atmosfere i borbe za život, potrage za nenasilnom alternativom i ljudskim dostojanstvom. 

Radi se o dakako intenzivnom ratnom periodu u kojemu su mirovnjaci radili na uspostavi komunikacije i izgradnje novih odnosa između osoba hrvatske i srpske nacionalne pripadnosti tada, a koji su prije rata bili susjedi čija nacionalna pripadnost ili druge vrste pripadnosti nisu bile istaknute, a kamoli tvorile takve linije razgraničenja i sukoba. Osnivanje CMS-a neposredno nakon završetka rata prenosi nam poruku o važnosti mirotvorstva i u takozvano mirnodopsko doba, odabira nenasilja i izgradnje mira kao put prevenciji novih sukoba na našim prostorima. Prenosi nam i poruku o važnosti osobne promjene, rada na vlastitim strahovima i razumijevanju vlastitih identiteta, osnaživanju za promjenu unutar sebe i u vanjskom okruženju. Dosta je ratova, ne želimo ga ni sebi ni drugima - da se poslužim interpretativnim nazivom inicijative koje smo bili dio 2003. godine kada smo suorganizirali prosvjedne akcije protiv američke okupacije Iraka. 

 

KP: CMS ove godine broji dvadeset godina neprekidnog rada. Koji su bili njegovi glavni fokusi djelovanja tijekom godina? Čime se danas CMS bavi i koliko se organizacija odmaknula od svojih aktivističkih početaka?

CMS je doista radio 20 godina neprekidno i kada to kažem, smatram to afirmacijom ljudskoga truda i društvene akcije u polju prepoznavanja ljudskih prava i borbe za solidarnost, pravdu i mir. Jednako tako, smatram to potvrdom teškoga društveno-političkog stanja u kojemu se Hrvatska i zemlje oko nje nalaze posljednjih 20 i više godina. Pogledajmo oko sebe; ustanovit ćemo da nas okružuje beskrajno mnogo podsjetnika na rat, traumu koju smo kao društvo doživjeli, a neki i preživjeli. Okruženi smo brojnim nesigurnostima i nestabilnostima koje se danas ogledaju u besperspektivnoj budućnosti za mlade namjesto osiguranja kvalitetnog obrazovanja i socio-ekonomske stabilnosti, korupciji i političkom iznevjeravanju građana nasuprot političkoj zrelosti koja radi za opće dobro, revitalizaciji fašističkih sentimenata u kolopletu neoliberalno kapitalističkog otuđivanja društva umjesto u decidiranoj zaštiti ljudskih prava i sloboda i izgradnji društva dobrodošlice drugima i drugačijima. CMS se bavi ovom širom slikom, spajajući dijelove slagalice realnosti i odgovarajući na njih svojim istraživačkim, obrazovnim, aktivističkim i javno-političkim radom. 

CMS je posljednjih dvadeset godina u raznim formatima, šireći i fokusirajući područja, usmjeren na pitanja obrazovanja za mir i ljudska prava tj. građanskog odgoja i obrazovanja, afirmacije ljudskih prava i sloboda drugih i drugačijih kao što su nacionalne manjine, izbjeglice, građani u deprivilegiranom položaju; zatim na pitanja ljudske sigurnosti i rada sigurnosno-obavještajnog te policijsko-vojnog sustava, te na područje borbe za ljudska prava u ekonomiji neoliberalnih sustava. CMS svojim radom gradi i zagovara društvo nenasilja i hospitaliteta. 

 

KP: S kakvim izazovima ste se sretali tijekom djelovanja i što smatrate najvećim uspjesima CMS-a?

Izazovi su nedvojbeno dio našeg svakodnevnog rada, oni u velikoj mjeri utječu na naš rad i oblikuju naše poruke i akcije. Sasvim sigurno, izazovi nisu izolirane pojave, nego se radi o strukturnim i višegodišnje prisutnim poteškoćama i problemima koje se sustavno stvaraju u našem okruženju, poput stvaranja prostora za neprihvatljive oblike diskriminacije, pojave rasizma i ksenofobije, revitalizacije fašizacije, ekonomske deprivacije građana i dr. Pored toga, narušavanje slobode medija i oduzimanje slobode govora. Da ne govorimo o napadima na civilno društvo te onemogućavanje kritičkog zagovaračkog javno-političkog rada. 

Mislim da bismo se svi iz različitih generacija CMS-a složili kako su naš veliki uspjeh Mirovni studiji, neformalni obrazovni program koji već dvadeset godina okuplja građane različitih generacija, a koji su u potrazi za učenjem i primjenom nenasilja te koji žele stvarati promjenu. Ponosni smo i na druge obrazovne programe koje smo radili poput MIRamiDA ili Škola ljudskih prava. Važne su nam i kampanje i senzibilizacijski projekti u polju afirmacije prava na azil (npr. Hrvatska - (k)raj na zemlji), borbe protiv rasizma i ksenofobije (npr. kampanja Ne vojnom roku, kampanja protiv diskriminacije i nasilja na nogometnim stadionima), kulturni festivali koji su afirmirali manjinski i umjetnički glas. Naš rad je utemeljen i u istraživanjima poput onoga o nejednakosti ili pojavama nasilja u školama. Mnogo je toga što bismo mogli istaknuti a čime smo zadovoljni u našem radu, no treba reći da smo ohrabreni očuvanjem i rastom kvalitetne jezgre društvenih aktivista i aktivistkinja.

Neizmjerno nam je važno glasno i jasno govoriti o društvenim problemima i nalaziti odgovore na njih, stoga uspjehom smatramo suradnju i partnerstvo s brojnim inicijativama i organizacijama poput GOOD Inicijative s kojom zagovaramo uvođenje GOO u škole, Inicijative Dobrodošli kao široke platforme za zagovaranje prava izbjeglica, zatim Platforme 112 unutar koje se bavimo vladavinom prava. Artikulacija odgovora na probleme može se vidjeti i u (su)osnivanju socijalne zadruge Okus doma kao prostora socio-ekonomske participacije izbjeglica i migranata, Mirte kao ustanove za neformalno mirovno obrazovanje odraslih, Documente kao organizacije koja promiče suočavanje s prošlošću. Iznimno nam je važna suradnja s brojnim organizacijama civilnoga društva kojima se ovim putem i ujedno zahvaljujemo na zajedničkim borbama. 

 

KP: Obrazovni program CMS-a, Mirovni studiji, ove godine upisuje dvadesetu generaciju polaznika. Koji su glavni ciljevi ovog programa? Vidite li društvene pomake u odnosu na sve veći broj polaznika koji su završili Mirovne studije?

Dvadeseta generacija Mirovnih studija znači više od 400 osoba koje su završile program. Danas, neke od polaznika iz prvih generacija vidimo kao voditelje kolegija na Mirovnim studijima, neki se bave lokalnom i visokom politikom, neki od njih su angažirani u medijima, umjetnosti, psihoterapiji. Svi oni rade s ljudima i za ljude. Povremeno nam se jave oni koji su program završili prije deset godina primjerice i kažu kako i danas u situacijama sukoba primjenjuju tehnike asertivne i nenasilne komunikacija. Ljudi različitih profesija doista su ponijeli sa sobom nova znanja i vještine i danas ih šire. 

 

KP: Kontinuirano se bavite zaštitom i radom s izbjeglicama. Koliko je to bilo važno za brzu reakciju i uspostavu neposredne pomoći u vrijeme izbjegličke krize u Hrvatskoj, te koliko je važno danas za integraciju osoba koje traže zaštitu u Hrvatskoj?

Naše iskustvo rada s izbjeglicama od 2003. godine naovamo bilo je ključno u brzoj i kvalitetnoj mobilizaciji građana u uključivanje u pomoć i podršku izbjeglicama koje su bile u tranzitu kroz Hrvatsku. Ono je bilo ključno i u uspostavi Inicijative Dobrodošli kao široke platforme organizacija civilnoga društva koje su koordinirano radile na društveno-političkim, pravno-legalističkim, javno-medijskim, aktivističkim i frontama direktnog rada s izbjeglicama. Osim toga, to iskustvo je bilo neprikosnoveno u prepoznavanju i ukazivanju na sistemske nepravilnosti i manipulaciju sustavom azila i osiguravanju pristupa na azil kao i sramotne prakse vraćanja i deportacije, prisilnih i nezakonitih izgona izbjeglica u susjedne zemlje praćene policijskim nasiljem, nerazumljivih praksi detencije ljudskoga bića i djeteta. Ukazujemo kontinuirano na političku neodgovornost zapadnih zemalja u nesprečavanju prisilnog izbjeglištva u drugim dijelovima svijeta i izgradnju zidova tzv. tvrđave Europe pred dolaskom nemoćnih i slabijih. Takvo pokazivanje moći je u najmanju ruku degutantno i neprihvatljivo.

Sličan obrazac pokazivanja moći ogleda se i u današnjem sustavu integracije izbjeglica, osobito u onome na hrvatski način. Dio institucija na to gleda s podozrivošću, a dio s nerazumijevanjem. Zajednički nazivnik pogleda na institucionalno djelovanje u području integracije je manjak senzibiliteta i nemar. Donijeti Akcijski plan s mjerama koje se bave međusobnim sastancima institucija ili gledati na integraciju isključivo kao na integraciju "socijalnih slučajeva" neće donijeti promjenu onima koji su sada došli u Hrvatsku i trebaju podršku. Mi trebamo poticati inkluziju i participaciju izbjeglica kroz osiguravanje lako dostupnih tečajeva jezika, otvaranje prostora za zapošljavanje i napredovanje, prostora za poduzetništvo, trebamo otvoriti prostor za kulturnu razmjenu i doprinos kulturi u punom smislu riječi. Mi smo oni koji trebamo graditi društvo hospitaliteta, a ne biti zatočeni u sindromu malih i nezrelih nacija koja je samoj sebi dovoljna. 

 

KP: Kakvi su neposredni planovi organizacije po završetku rođendanskih aktivnosti? Kojim se gorućim pitanjima Centar za mirovne studije nastavlja baviti u budućnosti?

CMS ima brojne planove za blisku i neposrednu budućnost. Oni su već ranije ocrtani, a tom okviru dodajem i neposredan rad u manjim zajednicama u kojima postoje strahovi i podjele među njihovim stanovnicima, osobito tamo gdje žive Romi ili pak tražitelji azila. Naš neposredan rad s ljudima na stvaranju promjene bit će sasvim sigurno okosnica našeg budućeg rada. Okosnica i dalje ostaju javne politike i zagovaranje političkih promjena osobito kada se to tiče borbe protiv restriktivnih i rigidnih politika EU i RH partikularno koje pokušavaju spriječiti kretanje ili dramatizirati oko ugroze nacionalne sigurnosti te koje nalaze izlike za narušavanje ljudskih prava i sloboda. CMS ostaje duhom i radom aktivistička organizacija kojoj su društvena solidarnost, pravda i mir, najveće vrijednosti i cilj. 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Objavio/la martina [at] kulturpunkt.hr 22.09.2017

VEZANE VIJESTI

Kultura kao okidač integracije i razumijevanja

Piše: Martina Domladovac
Iako za osobe bez doma i osnovnih sredstava za život dostupnost kulturnih sadržaja predstavlja luksuz, pojedine akcije pokazuju kako je upravo kultura preduvjet kvalitetne integracije.

Umjesto razvoja - regresija

Piše: Matija Mrakovčić
Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina dostavio nam je imena svih prijavljenih kandidata za izradu novog Nacionalnog plana za borbu protiv diskriminacije 2017-2022.

Navika kupovanja u Borovu

Piše: Martina Domladovac
Ostavština mirovnog rada Josipa Reihl-Kira u Osijeku i industrijski identitet Vukovara nedovoljno su istražene teme istoka Hrvatske.