Aktiviranje uspavanih potencijala | kulturpunkt

Kulturoskop Tekst

<

Aktiviranje uspavanih potencijala

Izložbom OLT times Osječka tvornica ideja ukazala je na značaj napuštene industrijske baštine, a u lokalnu kulturnu scenu unijela novu dinamiku koja odlučno grabi naprijed.

Piše: Ivana Đerđ - Dunđerović

FOTO: Osječka tvornica ideja / Facebook

Kada smo koncem prošle godine sumirali umjetničke inicijative u čijem je tematskom krugu usidren urbanitet grada Osijeka kao i njihovo višeslojno propitkivanje pojavnosti grada u autorskim projektima, bilo je teško vjerovati kako će se priča iz netom objavljenog članka tako brzo nastaviti ispisivati sama. Naime, sredinom prosinca 2019. realiziran je projekt udruge Osječka tvornica ideja nazvan OLT times koji se prirodno naslonio na govor o gradskom osječkom tkivu predočenome u obliku kulturnih projekata te je zaslužio da ga predstavimo široj javnosti jer ujedinjuje i intrigantnu programsku platformu kao i entuzijazam koji se u osječkom gradskom rasteru smatra endemskom pojavom.

Udrugu Osječka tvornica ideja osnovala je 2018. godine skupina mladih i obrazovanih ljudi (uz kipare Doriana Jašinskog i Marka Babića, magistra geografije Davorina Jašinskog, tu su još i ekonomist Mislav Kvesić te kulturologinja Lea Walz) koji su lamentacije odlučili dokinuti konkretnim djelovanjem te spojiti svoje različite interese u multidisciplinarne aktivnosti u čijem je fokusu lokalna zajednica. Napominju kako nisu željeli biti institucija civilnoga društva čije se djelovanje veže uz neko uže područje ili ugrožene skupine, već su željeli djelovati sveobuhvatno te široko aktivirati uspavane potencijale Osijeka i regije bili oni kulturni, gospodarski, ekološki, politički, turistički ili društveni. Upravo u sinergiji tih aspekata vide održivost svog idejnog koncepta i doprinos svojevrsnoj revitalizaciji osječkog i regionalnog urbaniteta. Logotip udruge u obliku ključa govori o programskoj dihotomiji: s jedne strane prikazuje spremnost na otvaranje novih mogućnosti, a s druge osigurava čuvanje stečenih vrijednosti. Jednako tako, naziv udruge analogija je lokalne industrijske nomenklature u kojoj je tijekom 70-ih i 80-ih godina prošloga stoljeća postajalo mnoštvo tvornica sličnoga naziva – Osječka tvornica kože, Osječka tvornica papira, Osječka tvornica šećera – a prostor u kojemu djeluju (katakomba osječke Tvrđe) iznimno je značajan u kontekstu revitalizacije zapuštenih gradskih prostora. 

Upravo je uređenje spomenutog prostora i bio njihov prvi projekt kojim su pokazali "primjer dobre prakse" civilnog djelovanja jer su obnovili ruinirani kulturni objekt te ga odlučili prenamijeniti u prostor aktivnog okupljanja i djelovanja. Naime, prijavili su se na natječaj Grada Osijeka, zakupili katakombu u sklopu dvorišta Isusovačke i klasične gimnazije na razdoblje od deset godina i restaurirali ga na temelju idejnog rješenja arhitekta Dine Šaruge. Dobili smo tako funkcionalan i zanimljiv prostor koji neće biti isključivo izložbeni, već ga namjeravaju staviti i u funkciju neformalnog druženja i društvene interakcije. Uz pohvale opisanoj inicijativi, na ovome mjestu ipak treba spomenuti i apsurdnu činjenicu prema kojoj Grad tijekom desetljeća dobiva određena financijska sredstva, a po isteku zakupa i uređen i upotrebljiv prostor bez ijedne uložene kune i s tek malom intervencijom u obliku ustupljenih materijala nužnih za uređenje prostora.

Apsurd je tim veći što se spomenuta katakomba nalazi u širem baroknom kompleksu kojemu pripada i nedavno obnovljena Stara pekara u kojoj je, inicijalno, dio prostora i trebao biti ustupljen udrugama koje svojim profilom i aktivnostima ujedinjuju kulturne i turističke potencijale Osijeka. No, planovi vezani uz zgradu Stare pekare još uvijek pripadaju budućnosti pa bi bilo dobro pričekati i vidjeti u kojem će se smjeru njihova realizacija odvijati. Članovi Udruge namjeravaju dodatno opremiti svoj prostor sredstvima iz budućih projekata i donacija jer u njemu namjeravaju organizirati umjetničke i edukativne radionice, predavanja i aktivnosti kojima bi aktualizirali lokalne i regionalne probleme, ali i kreirali alternativne načine njihova rješavanja.

Ipak, prvi ozbiljniji projekt kojim su se predstavili javnosti izložba je OLT times kojom su proslavili godinu postojanja Udruge te svečano otvorili spomenuti prostor. OLT je Osječka ljevaonica željeza i tvornica strojeva, odnosno industrijski kompleks od gotovo 60 000 kvadratnih metara u čijem je središtu tvornica koja je u jednome trenutku zapošljavala 3500 ljudi, proizvodila, izvozila, ali i hranila, kulturno uzdizala te okupljala brojne osječke obitelji na jednome mjestu da bi danas od nje ostala zapuštena ruina s tek jednim manjim proizvodnim pogonom.

FOTO: Željko Šepić

O razlozima postavljanja izložbe na temu industrijske baštine predsjednik Osječke tvornice ideja Davor Jašinski kaže: "S industrijskom baštinom srećemo se svakodnevno. Pri tome mislim na fizičko sretanje u prostoru s ostacima nekadašnjih industrijskih pogona i industrijske arhitekture, ali i ono drugo, sretanje s nematerijalnim trgovima i sjećanjima radnika na život u jednom razdoblju razvoja grada. Možemo dijelom govoriti samo o ostatku vremena, međutim, razvoj industrije u Osijeku definitivno je imao vrlo velik utjecaj na širenje grada, arhitekturu, urbanizam, urbanu sociologiju prostora itd. Nije sve što je posljedica razvoja industrije kulturno dobro niti svi elementi mogu i trebaju biti očuvani. No pojedini reprezentativni primjeri arhitekture, proizvodni procesi, strojevi, drugi materijalni ostaci kao i sjećanja mogu biti okupljeni i mogu predstavljati kulturno dobro jednog razdoblja, a s druge strane mogu postati proizvod kulturnog turizma u funkciji današnjice. Svjedoci smo pozitivnih primjera upravljanja industrijskom baštinom u europskim zemljama pa mislim da trebamo promišljati o mogućnostima korištenja vlastite. Ovom smo izložbom željeli ponuditi sitni prikaz šire priče o osječkoj industrijskoj i kulturnoj baštini, identifikaciji s Osijekom kao industrijskim gradom te potencirati daljnje promišljanje o toj temi."

U pripremanju izložbe služili su se rezultatima interdisciplinarnog istraživanja o memoriji OLT-a koje su provele profesorice Dina Stober s Građevinskog fakulteta i Mirta Bijuković Maršić s odjela Kulturologije pri tadašnjem UAOS-u sa svojim studentima (čiji panoi čine dio eksponata na izložbi) kao i bibliografskim izvorima na koje ih je uputio Luka Pejić s Filozofskog fakulteta koji se također bavio istraživanjem industrijske baštine. Sljedeći korak bila je suradnja s djelatnicima tvrtke Future Machines koja još uvijek posluje u jedinom očuvanom dijelu OLT-ova pogona (zanimljivo je kako je riječ o bivšim radnicima ili djeci bivših radnika tvornice), a koji su im rado ustupili predmete, strojeve, materijale i "insajderske" informacije te zanimljivosti oko kojih je koncipirana sama izložba. "Sve okupljeno odlučili smo tematski organizirati kako bismo obuhvatili sve aspekte života i rada jedne tvornice te kroz interpretativne tekstove učiniti tu građu zanimljivom i edukativnom. Interpretativni tekstovi koji stoje uz eksponate nastali su kao posljedica kombinacije vlastitih znanja, konzultacije postojeće literature te informacija o životu tvornice koje smo prikupili od radnika tvornice i drugih građana. Njima smo željeli pozicionirati život tvornice i njezinih radnika u vremenu i prostoru te im dati opisnu vrijednost", zaključuje Jašinski.

No, ono što možemo smatrati dodatnom vrijednošću izložbe neobično je i uistinu sjajno gledateljsko iskustvo jer se hod kroz izložbu činio kao iskorak u sretniju prošlost uz koju nostalgičnost ni u jednom trenutku nije dobila pejorativne konotacije. Izložbeni prostor bilo je jedino osvijetljeno mjesto u dugom mračnom dvorištu osječke Tvrđe, a masivna vrata koja su se teško otvarala izgledala su kao svojevrstan portal u dimenziju dobrih sjećanja. OLT times tematski je koncipirana tako da predstavi radni kolektiv, strojeve, natpise, tvorničku ikonografiju, ali i običaje zaposlenika, načine na koji su se družili i zabavljali. Uz pisanu dokumentaciju, radnu opremu, fotografije, alate i strojeve, mogla se kušati tzv. oltovača (rakija koju su radnici ispijali u popularnom kafiću Metalac u neposrednoj blizini tvornice) i uobičajena radnička užina.

Izložba je zamišljena interaktivno pa su se tako posjetitelji mogli fotografirati u izloženoj radnoj opremi, mogli su upisivati svoja sjećanja i anegdote u album, a mnogi su bivši radnici donosili vlastite memorabilije čime se izložbeni fond povećavao iz dana u dan. Tijekom triju izložbenih dana (od 13. do 15. prosinca 2019.) interes publike bio je izrazito velik, a reakcije prema navodima članova Udruge isključivo pozitivne. Brojni su se posjetitelji identificirali s izložbom pronalazeći u njoj samorefleksiju i osjećaj ponosa što su bili dijelom uspješne povijesti grada čija je industrija danas svedena tek na par tvornica koje su preživjele postratnu devastaciju i tranzicijsku grabežljivost. OLT times tako je nadrastao svoj početni cilj: demonstrirati na malom, oglednom primjeru kakav se sadržaj i doživljaj može kreirati uz minimalna financijska sredstva, uz jasnu inicijativu i promišljenu koncepciju, dok su dirljivi trenuci druženja i okupljanje materijalne i nematerijalne baštine otvorili prostor ambicioznijem projektu – stvaranju Muzeja industrijske baštine.

Naime, članovi Osječke tvornice ideja iskazali su interes za uključivanjem u brownfield projekt (projekti koji se bave zagađenim i napuštenim zemljištima koja su nekada imali razvijenu infrastrukturu) revitalizacije industrijskog područja OLT-a. Nositelj projekta je Osječko-baranjska županija koja je Ministarstvu državne imovine uputila zahtjev za preuzimanjem vlasništva nad ovim industrijskim kompleksom. Pokretanjem Muzeja industrijske baštine, vjeruju, pružila bi se kvalitetna interpretacija utjecaja industrijalizacije na razvoj i promjene pojedinca i društva, ali istovremeno stvorio i moderan muzejski sadržaj koji bi mogao predstavljati i kvalitetan turistički sadržaj cijele regije. U okviru ovoga projekta predlažu istraživanje utjecaja industrije na urbani razvoj i kulturu kao i prikupljanje materijalne građe i nematerijalne baštine koje bi predočili u obliku animiranih i multimedijalnih sadržaja.

U ovome trenutku još je neizvjesno u kojem će pravcu projekt revitalizacije uistinu i krenuti jer postoje tek najave ideja vezane uz  izgradnju poduzetničkog inkubatora i akceleratora, prostora za kulturne sadržaje i kreativnu industriju, ali i stambenog naselja uz sportske objekte na području OLT-ova kompleksa. Projektu predstoji rješavanje imovinskopravnih odnosa i izrada pripremne dokumentacije tako da je nezahvalno pretpostavljati što će na tome mjestu zaista i niknuti. No, bez sumnje, spomenuti bi Muzej svakako pridonio urbanom profiliranju Osijeka pa bila ta budućnost izgrađena i na ostacima prošlosti.

U međuvremenu, udruga Osječka tvornica ideja namjerava širiti projekt novim sadržajima poput kiparske kolonije u kojoj bi se od starih materijala prikupljenih u industrijskim pogonima stvarala nova umjetnička djela ili organizacije manifestacije koja bi povezala industrijsku baštinu i lokalnu ugostiteljsku ponudu. Budući projekti uključivali bi kulturu, turizam i primjenu novih tehnologija u obrazovanju, a najavljuju i tematska predavanja vezana uz demografiju i pristupe upravljanju. Ako je suditi prema onome što su do sada realizirali, jasno je kako ideje, energiju i podršku imaju. Bez obzira na to što su započeli pogledom unatrag, njihovo djelovanje i inicijativa optimističan su pokazatelji dinamike koja, konačno, odlučno grabi naprijed.

Objavio/la ivana [at] kulturpunkt.hr 15.01.2020

VEZANE VIJESTI

Vjera u moć umjetničke poruke

Piše: Ivana Đerđ Dunđerović

Rastvaranje problema grada u recentnim osječkim umjetničkim intervencijama izravno je, bolno i britko, ali i usmjereno poboljšanju ili barem osvješćivanju zatečenog stanja.

Dokumentaristički otisak osječke umjetničke gerile

Piše: Ivana Đerđ Dunđerović

POPUP CV zaokružuje šest godina djelovanja osječkog POPUP-a, nakon kojih ipak ostaje dojam da se inicijalna pozicija iz koje je udruga krenula nije bitno promijenila.

Usprkos pothranjenosti i marginalizaciji

Piše: Ivana Đerđ-Dunđerović

Odsustvo naslovnog optimizma uočljivo na zadnjem izdanju Perfomance Art Festivala još uvijek nije razlog za polaganje oružja na poligonu osječke nezavisne kulturne scene.