Alternativne budućnosti umjetničkog tržišta | kulturpunkt

Kulturoskop Tekst

<

Alternativne budućnosti umjetničkog tržišta

Prelazak umjetničkog tržišta u digitalnu sferu potiče razne umjetničke i istraživačke odgovore, od kritike njegovih postojećih temelja do zamišljanja novih, otvorenijih modela djelovanja.

Piše: Lea Vene

Ljubavnice (2017): Bitcoinovi, virtualne politike i poezije te novi načini shvaćanja umjetnosti

  • A
  • +
  • -

Art Basel nedavno je objavio godišnju analizu globalnog tržišta umjetnina s posebnim fokusom na utjecaj pandemije na tržišne trendove. Zaključuju kako su nove i postojeće digitalne platforme dodatno povezale globalna tržišta ubrzavajući dugo očekivani prijelaz u virtualnu ekonomiju, što je posredno rezultiralo udvostručenjem vrijednosti internetskog tržišta. Internetska prodaja umjetnina i antikviteta dosegla je rekordnih 12,4 milijarde dolara što je ukupno 25 % vrijednosti cijelog umjetničkog tržišta. Prelazak tržišta u digitalnu sferu donosi i niz promjena kao što su veća transparentnost cijena te olakšan pristup informacijama i umjetnicima. Time se omogućava pristup i novim generacijama kolekcionara koji aktivno participiraju u digitalnom tržišnom sustavu.

Zaintrigirala me ideja zamišljanja alternativnih ekosustava umjetničkog tržišta koje u sprezi s digitalnom tehnologijom obećava transparentnije, pristupačnije i više participativne modele djelovanja. Takvi modeli promišljaju odnose tehnologije i tržišta umjetnina i polaze od spekulativnih umjetničkih projekata u kojima se budućnost umjetničkog tržišta zamišlja kroz alternativne principe razmjene i vrednovanja umjetničkog djela.

Londonska galerija Serpentine točno prije godinu dana objavila je rezultate prve faze projekta Future Art Ecosystems (FAE) koji predstavlja nove koncepte, reference, jezike i argumente ključne za izgradnju kulturne infrastrukture 21. stoljeća. Istraživanje predvodi kustos Ben Vickers čiji rad vizionarski isprepliće umjetničke i kustoske prakse te digitalnu tehnologiju i kulturu. Njegov pristup je futuristički orijentiran i usmjeren novim modelima tzv. umreženih oblika društvene organizacije.

Dijagram iz Future Art Ecosystems, galerija Serpentine

Prva faza istraživanja FAE fokusirana je na novu infrastrukturu izgrađenu oko umjetničkih praksi koje se bave naprednim tehnologijama. FAE pristupa svijetu umjetnosti kao ogromnom ekosustavu - točnije kao nizu ekosustava koji uključuju umjetnike, kulturne institucije, donatore, kolekcionare i mnoge druge, a samo istraživanje nudi vizije razvoja budućih umjetničkih ekosustava. Sudionici projekta FAE inzistiraju na pojmu "umjetničke industrije" koji se koristi za označavanje onog dijela umjetničkog svijeta u kojem se razvijaju, proizvode i financiraju kulturni projekti, a njihovi se proizvodi distribuiraju, pohranjuju i štite. Umjetnička industrija tako sadrži elemente backstagea postojećeg ekosustava suvremene umjetnosti. Umjetnici, kustosi i kulturne institucije redovito egzistiraju između javne sfere, gdje se umjetnost predstavlja, i umjetničke industrije, koja uključuje niz praksi inače nevidljivih za običnu publiku. Umjetnička industrija termin je kojim se učvršćuje veza između tehnologije, tržišta i umjetničkih radova. Termin podrazumijeva i raznolike procese stvaranja umjetničkog rada (tzv. studio practice) i samu operabilnost tog mikrosustava umjetničkog djelovanja. Takvi procesi postaju ujedno i dio vrijednosnog sistema kojim se trguje u novim tržišnim modelima, a u nastavku teksta predstavit ću nekoliko primjera koji ih konkretnije tematiziraju.

Tržište na novim temeljima

U istraživanju budućnosti umjetničkog tržišta naišla sam na projekt britanske kompanije Creative United (2019.) i izvještaj pod nazivom The Future of the Art Market koji istražuje nove mogućnost za otvorenije, transparentnije i demokratskije tržište. U dijalogu o budućnosti tržišta sudjeluju sugovornici različitih profila, no posebno bih istaknula mladi britanski kritičarski kolektiv The White Pube (Zarina Muhammad i Gabrielle de la Puente) koji otvara neugodna, ali bitna pitanja, povezujući umjetničko tržište sa sveprisutnim neplaćenim umjetničkim i kustoskim radom, problemom reprezentacije i manjka prisutnosti nebijelih umjetnika/ica, odnosom galerista i umjetnik/ca, rigidnošću institucija i slično. U njihovom uvodnom tekstu prepoznajem donekle i vlastitu poziciju:

"Pazite, ne možemo pisati o tržištu umjetnina jer nemamo nikakve veze s tim. Daleko nam je. To je nešto što znamo samo iz dokumentarnih filmova o umjetničkoj sceni u New Yorku i prepoznajemo u mutnim pozadinskim snimkama iz Keeping Up With the Kardashians. Međutim svi bismo mogli imati neke veze s umjetničkim tržištem kada bi umjetnost bila obnovljena iz temelja i ugrađena u nešto što bi zapravo služilo svima nama, a ne samo bogatim ljudima čiji rođaci još uvijek vikendom love lisice". 


Za milenijalsku generaciju umjetnika tehnologija blockchain razmjene otvorila je veliki prostor za zamišljanje alternativnih tržišnih ekosustava i to u domeni umjetničkih i teorijskih eksperimenata. Teoretičarka Penny Rafferty u tekstu A Speculative White Paper on the Aesthetics of a Black Swan World poziva na redefiniranje dosadašnjih tržišnih modela i testiranje drugačijih lokalno orijentiranih eksperimenata u podršci, prodaji i promociji umjetničkog rada. U srži promjene je zaokret kojim se tržišni sustav treba navesti da zapravo radi za vlastitu zajednicu. Njen tim predlaže model pod nazivom DAO Swan koji spekulira o ekonomskim i emotivnim sustavima kakvi bi se mogli artikulirati na lokalnoj razini, unutar jedne umjetničke scene. Rafferty predlaže testiranje na berlinskoj sceni kojoj i sama pripada. DAO (decentralizirana autonomna organizacija) financijske transakcije pohranjuje na blockchainu kako bi ih svi mogli vidjeti - time korisnici potpuno transparentno prate principe dodjeljivanja sredstava. DAO također djeluje putem konsenzusa: odluke obično predlažu dionici, a zatim se o njima grupno odlučuje. Procesi DAO-a mogu se koristiti za ekonomske monetarne transakcije, ali recimo i za raspodjelu materijala za umjetnički rad, dijeljenje platformi i umrežavanje. DAO Swan dijeli korisnike u dvije kategorije: tihi i aktivni. Tihi korisnici/ulagači pružaju sredstva aktivnim korisnicima koji sredstva ulažu u umjetnički rad. Ovaj model zasniva se na samoorganiziranom financiranju i daje autonomiju maloj zajednici korisnika unutar šire umjetničke mreže. Logika DAO Swan sustava daje prednost korisnicima koji su predani i posvećeni svom radu, a ne onima koji se etabliraju primarno svojom imovinom, moći ili statusom.
 
 
Čest je suradnik spomenute Penny Rafferty i umjetnik Ed Forniels koji je u okviru Atenskog bijenala 2018. godine predstavio projekt Crypto Certs zamišljen kao novi model financiranja umjetnosti putem certifikata kupljenih u kriptovaluti Etherium. Testirao ga je na vlastitom primjeru tako da je ulagačima ponudio da kupe certifikat potpore umjetničkom studiju ili certifikat potpore razvitku novog rada. Ulagači tako mogu direktno sudjelovati u procesu rada umjetnika ili profitirati od daljnje prodaje rada koji su poduprli. Certifikat ima dvojaku vrijednost – sam po sebi je umjetničko djelo ali ujedno ima i kriptovrijednost. Kada se na certifikatu skine zaštitni sloj dobiva se jedinstveni ključ koji omogućava preuzimanje određene količine kriptonovca, ali time se briše njegova vrijednost kao umjetničkog rada. 
 
Rafferty i Forniels predlažu modele za koje je za sada teško zamisliti da na globalniji način funkcioniraju u širem umjetničkom sistemu. Ipak, ti projekti izgrađuju zajednicu umjetnika i teoretičara čiji rad direktno uključuje i kritičko preispitivanje sinergije blockchain tehnologije i umjetničkog djelovanja te testiraju drugačije modele kako bi mogli zaživjeti kao alternativa mainstream umjetničkom tržištu.
 
 
U domaćem kontekstu sam 2017. godine pratila rasprave o mogućnostima blockchain tehnologije kao alternativnog izvora financijske potpore umjetnicama. Tada sam u Galeriji Miroslav Kraljević provodila projekt Otvoreni studio i ugostila umjetnički kolektiv Ljubavnice koji je organizirao nekoliko javnih rasprava na tu temu. Predavanje pod naslovom Bitcoinovi, virtualne politike i poezije te novi načini shvaćanja umjetnosti direktno je reflektiralo stanje domaće scene 2017. godine, kada su se najavljivali veliki rezovi u kulturi. Ljubavnice su tada u razgovoru za Vizkulturu istaknule: "Otvorio nam se cijeli svemir alternativne ekonomije bitcoina koji potencijalno može pružati utočište nezavisnoj sceni koja bi se mogla financirati donacijama na Dark Webu u bitcoinovima. Svidjela nam se i  činjenica da bitcoin nije politički obojan pa smo u tako kriznom trenutku za umjetnost u Hrvatskoj odlučile potaknuti širu raspravu i ideje o alternativama". Nažalost projekt nije imao značajniji nastavak jer je nedostajao kontekst koji bi omogućio čvršće ispreplitanje umjetničke produkcije i rada sa zajednicom koja je već tada aktivno ulagala i pratila trendove u kriptovalutama.
 
Od svijeta umjetnosti do metaversea uzajamnog dijeljenja
 
Navedeni primjeri dobro oslikavaju umjetničku potrebu za revidiranjem ustaljenih tržišnih modela, no za bolju implementaciju potrebno je i preciznije razumijevanje digitalne infrastrukture i online prisutnosti. U srpnju ove godine Serpentine je objavio i drugu fazu istraživanja FAE pod nazivom Art x Metaverse u kojem su naglasak stavili na analizu sveprisutnog i postojanog "drugog" svijeta – internetske megastrukture u nastajanju. Termin metaverse odnosi se na mnogostrukost virtualnih iskustava, okoliša, kapitala i odnosa u online sferi koja je dobila novi zamah tijekom pandemije. Zajedno, nove tehnologije nagovještavaju novu fazu života na internetu što ujedno zahtijeva novi tehnološki i organizacijski rječnik kako bi se razumjele sve implikacije metaversa.
 
Nove ekosisteme umjetničkog tržišta u digitalnom kontekstu ne možemo gledati izvan navedenog koncepta metaversa, a FAE ističe dva modela rada relevantna i za razumijevanje ranije predstavljenih projekata. Koncept "korisnika kao dionika" (engl. users-as-stakeholders) pretpostavlja aktivni angažman pojedinaca u dizajnu organizacije i njenih procesa, poput stvaranja DAO-a i suradničkih interaktivnih proizvodnih modela koje omogućavaju platforme poput Twitcha. Iako su ovo još uvijek novi segmenti budućeg umjetničkog ekosustava, umjetnicima i onima koji se bave umjetnošću nude oblike djelovanja kakve tradicionalne kulturne institucije i platforme ne mogu. Također spominju i pojam "interoperabilnost" (preuzet iz informacijskih tehnologija) koji se odnosi na sposobnost različitih sustava da uzajamno dijele i koriste podatke i resurse. Iz perspektive korisnika, interoperabilnost omogućuje pojedincu da isprepliće raznolike kontekste i svjetove te proširi ekonomske i socijalne kapacitete, a iz perspektive ekosustava interoperabilnost je jedan od načina sprječavanja monopolizacije. Istraživanja poput ovog mogu doprinijeti preispitivanju uloga tehnologije u redefiniranju umjetničkog rada na internetu ali i oblikovanju kritičkog aparata kojim se reflektira egzistencija u metaversu.
 
 
Tekst je dijelom suradničkog temata Erste Fragmenata i Kulturpunkta o temama umjetničke edukacije, umjetničkog tržišta i aktualnim gibanjima u svijetu digitalne umjetnosti i NFT-a.

Objavio/la hana [at] kulturpunkt.hr 28.07.2021

VEZANE VIJESTI

NFT kripto art – umjetnost oskudice

Piše: Josip Brković
Komodifikacijom dolazi do neraskidivog povezivanja umjetničkog djela s pitanjima oskudice koja ranije nije bila prisutna u području digitalne umjetnosti i kulture. 

Govoriti jezikom mrežnih sustava

Razgovarala: Martina Kontošić
O kuriranju online radova, umjetnoj inteligenciji u kontekstu umjetnosti i ekologije, kao i monetizaciji i održivosti digitalne umjetnosti razgovarali smo s umjetnicom Majom Kalogerom.

Drugačija imaginacija je moguća

Piše: Jelena Pašić

U deborovskom "društvu spektakla" virtualno postaje stvarno, i obratno, a koncept zabave i igre koju nudi gaming industrija doveden je do ekstrema.