Apolitičnost više nije opcija | kulturpunkt

Apolitičnost više nije opcija

Dekolonizacija, održivost i otvorenost različitim perspektivama ključna su pitanja koja će morati adresirati nova definicija muzeja kako bi ove institucije zadržale društvenu relevantnost.

Piše: Martina Domladovac

FOTO: Brandon Doran / Museum of Modern Art, San Francisco

U sklopu Međunarodnog dana muzeja koji se obilježava 18. svibnja, Muzejski dokumentacijski centar (MDC) i ove je godine organizirao prigodnu panel raspravu s ciljem adresiranja trenutnih ključnih pitanja muzejskih institucija i struke. Na panelu pod nazivom Međunarodni dan muzeja - Novi izazovi za muzejsku struku, glavna izlagačica bila je predsjednica ICOM-a dr. sc. Suay Aksoy koja je predstavila inicijativu za promjenom definicije muzeja. Međunarodno udruženje muzeja (ICOM) pruža zajednički okvir za muzeje i predstavlja platformu za predstavljanje i propitivanje baštine u muzejskim i kulturnim institucijama. Zajednička definicija muzeja centralna je os ICOM-a kao globalne organizacije, no s konstantnim promjenama društva, uloga kulturnih institucija, pa tako i okvira u kojem djeluju, također se mijenja. Na preporuku odbora za Definiciju muzeja, perspektiva i potencijala (MDPP), izvršni odbor ICOM-a odlučio je da je došlo vrijeme za reviziju postojeće muzejske definicije. Svi članovi, odbori i partnerske organizacije ICOM-a pozvane su na podnošenje prijedloga nove definicije koja bi u boljoj mjeri obuhvatila kompleksne izazove društva u 21. stoljeću. 

Od osnivanja ICOM-a 1946. godine, njegova definicija muzeja predstavlja okvir unutar kojih djeluju sve njegove članice i daje opće smjernice rada ovih institucija i njegovih djelatnika, a kako bi pratila promjene u društvu, svakih nekoliko godina definicija se modificira. Trenutna verzija usvojena je u Beču 2007. godine i glasi: "Muzej je neprofitna, trajna institucija u službi društva i njegova razvoja, otvorena javnosti, koja prikuplja, čuva, istražuje, komunicira i izlaže materijalnu i nematerijalnu baštinu čovječanstva i njegova okoliša u svrhu obrazovanja, učenja i zabave". Nakon ICOM-ove konferencije u Milanu 2016. godine imenovan je novi odbor MDPP-a koji je dobio zadatak proučiti i procijeniti postojeću definiciju u odnosu na društvene potrebe i probleme kojima se muzeji već bave. Uz sugestiju o nužnosti promjene, MDPP je objavio i dokument s preporukama kojima bi se trebali voditi prijedlozi nove definicije. 

U velikoj mjeri preporuke se odnose na pitanje dekolonizacije koja traje već desetljećima, ali europska (zapadna) perspektiva još uvijek dominira razvojem strategija i politika kulturnih institucija. Trenutna definicija nigdje se ne referira na kolonijalno nasljeđe i financijsku i političku moć na temelju kojih su formirane kolekcije zapadnih muzeja. Umjesto jednostrane, zapadnjačke znanstvene tradicije, muzejska definicija trebala bi polaziti od pluralnosti svjetonazora i sustava znanja. Drugi ključan problem koji se adresira preporukama odnosi se na neujednačenost muzejske publike u odnosu na stupanj obrazovanja. Unatoč raznim naporima, prvenstveno marketinškim, za proširenjem publike muzeji se i dalje dominantno obraćaju obrazovanoj publici (to je najmanje vidljivo u prirodoslovnim, a najviše u muzejima suvremene umjetnosti). Isti problem se višestruko multiplicira kad je u pitanju upravljanje, zapošljavanje i donošenje odluka o metodama, sadržaju i temama kojima će se institucija baviti.

U brojnim raspravama koje je MDPP održao u sklopu ove inicijative uglavnom je zaključeno da muzeji imaju puno širi socijalni i humanitarni potencijal od trenutnog okvira u kojem djeluju. To uključuje okupljanje, razmjenu ideja i djelovanje ljudi prema zajedničkom cilju, izgradnju empatije, razumijevanja i osjetljivosti prema razlikama, promicanje kritičkog mišljenja te stvaranje prostora za pomirenje. Muzeji bi također trebali adresirati pitanja poboljšanja zdravlja i kvalitete života i čini se neophodnim da definicija muzeja sve ove aspekte uzme u obzir.

Sugerira se i da će muzeji morati početi zauzimati jasan politički stav prema određenim polarizirajućim pitanjima jer inzistiranje na neutralnosti i apolitičnosti danas više nije opcija. U tom smislu Suay Aksoy na panelu je istaknula da će u narednom razdoblju muzeji prvenstveno morati adresirati pitanje rodne ravnopravnosti i pitanje populističkih vlada u usponu. Prilagođavanje klimatskim promjenama još je jedan problem koji se više ne može ignorirati, a održivost muzeja, s obzirom na njihove specifične potrebe, u promijenjenim klimatskim okolnostima predstavlja velik izazov. Upravljanje rizicima u muzeologiji nekad se odnosilo na opasnost od rata i terorizma, a danas je to sve više opasnost od požara i ekoloških katastrofa, naglasila je Aksoy. 

Iako su preporuke za novu definiciju postavljene široko i upozoravaju na brojne perspektive koje treba uzeti u obzir, ostavljaju dojam da bi ona trebala biti puno preciznija i detaljnija no što je to trenutna definicija. Čini se kao da se muzejske institucije očajnički nastoji odmaknuti od tradicije prošlih stoljeća u kojem su se razvile jer ne odgovaraju zahtjevima suvremenog društva i na neki način postaju zastarjele i irelevantne. Umjesto toga muzeji moraju prigrliti inter-, trans- i multidisciplinarne pristupe i metode. Koliko je to uopće izvedivo postalo je upitno s kratkim izlaganjem predstavnice MDC-a koja je istaknula da je samo u Hrvatskoj državno financiranje muzeja palo za više od 600 posto u zadnjih deset godina u čemu pratimo trendove Europske unije. Manje od 10 posto muzeja u Hrvatskoj ne nalazi se u zgradama građenim za tu upotrebu i manje od 10 posto ih je prilagođeno osobama s posebnim potrebama. Pod pritiskom zarade muzeji su prisiljeni sve se više okretati komercijalnim djelatnostima, a umjesto javnog financiranja tražiti privatne donacije, što neupitno utječe na njihovu autonomiju. Primjerice, muzeji čiji su donatori naftne kompanije teško se mogu baviti ekološkom održivošću, dok oni koji naplaćuju visoku cijenu ulaznice ne ispunjavaju uvjet široke dostupnosti.

Oko nove definicije još uvijek nije postignut konsenzus. Poziv za slanje prijedloga nedavno je zatvoren, a do kraja svibnja od više od 250 pristiglih primjera (od kojih su 2 iz Hrvatske) izabrat će se dvije do pet definicija koje će u rujnu biti predstavljene u Kyotu, gdje se prvo mora vidjeti isplativost promjene definicije u odnosu na komplikacije koje će proizvesti. Čini se da u sve nepovoljnijim uvijetima muzeji nanovo moraju osmisliti svoju svrhu i ulogu i pronaći način na koji najbolje mogu nastaviti služiti zajednicama u kojima djeluju. Istovremeno, u obzir se moraju uzeti i posljedice ne djelovanja jer bi one mogle biti pogubne za opstanak muzejskih institucija u budućnosti.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Objavio/la martina [at] kulturpunkt.hr 24.05.2019

VEZANE VIJESTI

Zadnja obrana od masovnog turizma

Piše: Martina Domladovac
Muzeji i galerije Konavala primjer su kako se mali lokalni muzeji nose sa sve razornijom turistifikacijom te pokazuju važnost uključivanja lokalne zajednice u očuvanje kulturne baštine.

Na mladima budućnost muzeja ostaje

Piše: Martina Domladovac
Pronalaženje zajedničkog jezika mladih i muzeja cilj je djelovanja Kluba mladih MSU-a koji je u sklopu projekta Translocal: Museum as Toolbox osmislio i organizirao svoju prvu izložbu.

Između obrazovanja i očuvanja baštine

Piše: Martina Domladovac
Zbog prilagodbe ekonomskoj liberalizaciji izgubljena je iz vida ključna uloga sveučilišnih muzeja i kolekcija, a to je očuvanje povijesti znanja, istraživanja i kritičkog razmišljanja.