Arhivski impuls i queer kultura | kulturpunkt

Arhivski impuls i queer kultura

Izložba QAI/CEE ponudila je vrijedne uvide u zanemarenu povijest queer seksualnosti u socijalizmu i ukazala na važnost arhiviranja manjinske svakodnevice.

Piše: Hana Sirovica

Foto: Tihana Mandušić, Platforma Doma mladih

Svijest o tomu da su arhivi mjesta koja su uvijek u nekoj mjeri pristrana prisutna je u različitim promišljanjima arhivistike već dulje vrijeme. Samim činom izbora građe, arhivi progašavaju određene materijale vrijednim da se ih sačuva i zbrine i time nužno nekim drugim materijalima odriču vrijednost. Istu vrstu svijesti pronalazimo u brojnim umjetničkim praksama koje povjesničar umjetnosti Hal Foster obuhvaća pojmom "arhivski impuls", a riječ je o postupcima kojima se intervenira u arhivski materijal i pokušava propitati ustroje arhiva, bilo nadopunama ili rekontekstualizacijom građe.

Arhivistička praksa manjinskih skupina razvila se upravo kao reakcija na propuste institucionalnih arhiva i službene, opće povijesti, a posebno važnu ulogu u razvoju osviještenosti za manjinske povijesti odigrali su sjevernoamerički LGBT arhivi čiji su najpoznatiji primjeri ONE i Lesbian Herstory arhiv. U Arhivu osjećaja, utjecajnoj knjizi o arhivskim praksama američke lezbijske i gej zajednice, teoretičarka Ann Cvetkovich govori o specifičnoj "arhivskoj groznici" koja proizlazi iz zajedničke traume i pojavljuje se kao emotivna reakcija protiv sustavnog nasilja i institucionalnog zanemarivanja. "Okupljene oko seksualnosti i intimnosti, odnosno oblika privatnosti i nevidljivosti koji mogu biti nametnuti ili namjerni, gej i lezbijske kulture često ostavljaju efemerne i neuobičajene tragove", napisala je Cvetkovich, ističući, dakle, i drukčiji karakter same arhivske građe koju ovi arhivi prikupljaju. Tako posebno mjesto u njima zauzima usmena predaja, intimni i druge vrste zapisa i artefakata koji se ne mogu smatrati dokumentima u užem (javnom) smislu. 

Splitski kolektiv Queeranarchive od svog osnutka sustavno kroz vlastitu produkciju, ali i kustosku praksu Tonćija Kranjčevića Batalića kroz program qIZLOŽBE bavi se upravo pitanjima dokumentacije queer kulture u splitskom, hrvatskom i istočnoeuropskom kontekstu, a nedavno su u Multimedijalnom kulturnom centru Doma mladih organizirali izložbu poljskog umjetnika Karola Radzisziewskog. Naziv izložbe QAI/CEE engleski je akronim Instituta za queer arhive/Središnja i Istočna Europa, a uključuje izbor iz heterogene građe koja obuhvaća dokumentaciju queer svakodnevice u državama bivšeg Istočnog bloka. 

Izložba je ponudila vrijedne uvide u zanemarenu povijest seksualnosti u socijalizmu, a posebno je zanimljiv "arhivski impuls" koji stoji iza Instituta za queer arhiv. Naime, kao važna figura u postavu izložbe, pojavljuje se Ryszard Kisiel, poljski gej aktivist starije generacije koji je Radzisziewskom prepustio svoj opsežni osobni arhiv i time ga potaknuo na početak javnog i umjetničkog arhivskog rada. Kisiela je pak na arhivistički aktivizam potaknula antihomoseksualna operacija poljskih tajnih službi, akcija Hyacint. U sklopu te operacije poljska policija između 1985. i 1987. privela je oko 11 000 osoba i prisilila ih da potpišu izjave o vlastitoj homoseksualnosti. Prvi represivan čin tako masovnih razmjera ujedno je potaknuo poljsku gej zajednicu na mobilizaciju i pokrenuo prvi nalet organiziranog otpora homofobnom sustavu, što je odredilo i Kisielovu odluku da krene javno djelovati kroz prvi socijalistički gej časopis Fido. Osim časopisa, Kisiel je na različite načine bilježio prakse queer svakodnevice, između ostaloga kroz popise mjesta za cruising i svojevrsne vodiče za gej turizam u Poljskoj i ostalim državama istočne Europe kojima je putovao (nažalost, nije posjetio Jugoslaviju), ali i vizualno – putem dijapozitiva kućnih druženja koja su također dio postava QAI/CEE. 

Kieselov arhiv koji je nastao za privatne i neumjetničke svrhe Karol Radzisziewski je preuzeo kao bazu izložbi i djelovanja Instituta za queer arhiv, a zanimljivo je što nastavlja i Kieselove izdavačke prakse u drukčijem, javnom i umjetničkom prostoru, na taj način rabeći queer kao strateški pristup arhivu. Osim što prikuplja arhivsku građu, Radzisziewski izdaje i časopis DIK Fagazine koji proširuje opseg istraživanja kroz refleksiju građe iz suvremene vizure, uključujući intervjue s osobama koje su živjele queer živote u doba socijalizma, kao i teorijske i historiografske tekstove koji o njima promišljaju. 

Foto: Tihana Mandušić, Platforma Doma mladih

QAI funkcionira kao arhiv, ali i praksa čiji je cilj ući u institucionalne prostore muzeja i bar ih privremeno učiniti queer. Tako je dio splitskog postava i video zapis ranijeg performansa Radzisziewskog, izvedenog u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti u sklopu QAI/MSU (2016.), te broj časopisa DIK Fagazine koji je nastao za vrijeme umjetnikove zagrebačke rezidencije kao pokušaj mapiranja queer povijesti umjetnosti u lokalnom kontekstu. Intervencija u MSU primjer je queer intervencije u muzej i povijest koju je Radziewski izveo na dva načina: kroz interakciju s postavom i samom poviješću institucije MSU-a, kao i hrvatske povijesti umjetnosti općenito. Zagrebačko izdanje Fagazine-a tako uključuje materijale poput intervjua s dizajnerom Željkom Serdarevićem koji opisuje kako je izgledala gej svakodnevica na zagrebačkoj kulturnoj sceni osamdesetih, zatim različite zapise o Ivici Matičeviću, kustosu Galerije suvremene umjetnosti, formalne preteče MSU-a, a koji je preminuo od bolesti vezanih uz HIV. Nadalje, Fagazine daje uvid u problematiku naknadne heteroseksualizacije Naste Rojc u domaćoj povijesti umjetnosti. 

Splitska je pak izložba kroz postav koji kombinira hrvatski, poljski i kontekste ostalih bivših socijalističkih europskih država upozorila na njihove međusobne različitosti koje proizlaze iz različitih tipova represije ili (ne)brige za homoseksualne prakse, ali i istaknula brojne sličnosti ukazujući na nadnacionalni (i protunacionalistički) aspekt queer kulturnih praksi. Primjerice, usporedimo li inicijative poput Queeranarchive ili Instituta za queer arhive sa sjevernoameričkim primjerima ONE i  Lesbian Herstory s početka ovog teksta, koji su nastali u sličnim (neformalnim, polujavnim) uvjetima, a u međuvremenu su potpuno promijenili okvire u kojima djeluju i u velikoj se mjeri institucionalizirali, postaje jasno kako pisanje queer povijesti u državama bivšeg socijalizma nailazi na specifične prepreke i probleme povezane sa širom povijesti seksualnosti u socijalizmu.

Prakse prijenosa znanja i uporabe arhivskog materijala Instituta za queer arhive pokazuju koliko transgeneracijska razmjena naizgled posve osobnih i službenoj ili "općoj" povijesti nebitnih materijala i informacija ima presudnu ulogu u rekonstrukciji manjinskih povijesti, ali i koliko je važno aktivirati arhivsku građu, postavljati je u nove odnose i omogućiti joj da stvara nova značenja. Na koncu, queer arhivski (i umjetnički) rad iznimno je važan s obzirom na regresivne tendencije prisutne u postsocijalističkim prostorima Poljske i Hrvatske danas, kada je svaki pokušaj intervencije u krutu heteropatrijarhalnu dominantnu ideologiju koja sve više i uočljivije usmjeruje kulturnu memoriju ne samo važan nego i neophodan.

 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Objavio/la hana [at] kulturpunkt.hr 01.08.2019

VEZANE VIJESTI

Priče i tišine zagrebačke queer povijesti

Piše: Ana Fazekaš

Realiziran u formi turističkog vodstva, Usmeni spomenik dijelom je nedomišljen, ali i vrlo plodan projekt koji reaktivira povijest lokacija bitnih za LGBT populaciju Zagreba.

Mjesto u arhivu, mjesto u povijesti

Razgovarala: Janja Sesar

S arhivisticom Tamarom Štefanac razgovaramo o razvoju, ulozi i značenju nezavisnih ili community arhiva, odnosu institucija prema njima, kao i potrebi njihova održanja.

Arhivska groznica: Novi pristupi starim fotografijama

Piše: Tihana Bertek

Arhivi, preraspodjele i premjeravanja predstavljaju vrijednu suradnju dviju sredina i razrađenu kustosku viziju s promišljenim pristupom suvremenim trendovima u fotografiji.