Arhuška konvencija | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Arhuška konvencija

Hrvatsku je posjetio austrijski stručnjak za provedbu Arhuške konvencije Thomas Alge s kojim je razgovarao Vid Mesarić. Prilog koji prenosimo emitiran je u emisiji Katapultura 1. programa Hr

Razgovarao: Vid Mesarić
  • A
  • +
  • -

Tijekom posljednjih godinu i više dana – koliko već pratimo polemiku oko gradnje stambeno poslovnog kompleksa unutar bloka kod zagrebačkoga Cvjetnog trga – neke od ključnih sintagmi bile su javni interes i sudjelovanje javnosti u odlučivanju. I dok će mnogi pomisliti da je inzistiranje na uključivanju javnosti u čitav proces tek praksa demokratskog društva, u pitanju je zapravo poštivanje međunarodne Arhuške konvencije koju je 2006. godine ratificirao i hrvatski Sabor. Radi se o dokumentu koji je u danskom gradu Aarhusu potpisan 1998. godine, i koji je do sada ratificiralo 40-ak zemalja. Ta konvencija zakonski je temelj kojim se kreiraju proceduralna prava za sudjelovanje javnosti i nevladinog sektora u odlukama koje se tiču okoliša te pristup informacijama od važnosti za očuvanje okoliša.

Upravo će Arhuška konvencija biti jedan od mehanizama na kojem će aktivisti i zainteresirani građani temeljiti svoje daljnje pravne korake kojima će pokušati zaustaviti gradnju rampe i podzemne garaže u bloku kod Cvjetnog trga, pa stoga nimalo neočekivan nije bio posjet austrijskog stručnjaka za provedbu konvencije Thomasa Algea koji radi za organizaciju koja se bavi zakonima o zaštiti okoliša i sudjelovanjem javnosti u donošenju odluka, a na međunarodnoj razini djeluje i kroz UNECE – UN-ovu komisiju održivi gospodarski razvoj Europe.

KP: Za početak kakve pravne instrumente predviđa Arhuška konvecija?
T. A.: Ako dobivanje informacija nije omogućeno, stranka ima pravo pokrenuti sudsku tužbu. To je prvi stup konvencije. Drugi stup je sudjelovanje javnosti u odlukama o velikim infrastrukturnim projektima koji mogu imati utjecaj na okoliš, promet i slično… U takvim slučajevima zainteresirani građani i nevladine udruge imaju pravo na sudjelovanje u raspravi i na davanje komentara koja tijela koja donose odluke moraju uzeti u obzir. Ako dođe do zanemarivanja javnog interesa, treći stup omogućuje pokretanje sudskih postupaka – što konvenciju čini vrlo jakim pravnim instrumentom.

KP: 50 tisuća potpisa na peticiji za očuvanje donjogradskih blokova i više od 4 tisuće građana koji su sudjelovali na nedavnom prosvjedu u Varšavskoj ulici smatrate dobrom potvrdom zainteresiranosti javnosti za taj slučaj. Kako u kontekstu Arhuške konvencije interpretirate odluku Gradske skupštine kojom je prihvaćen Detaljni plan uređenja bloka?

T. A.: Ako plan stvara uvjete za konkretan građevinski projekt, kao što je u slučaj tog bloka trgovačko stambeni kompleks, gradske vlasti moraju zadovoljiti pravo javnosti da sudjeluje u donošenju odluke, što znači da Gradska skupština mora uzeti u obzir kritike građana, doduše ne mora se s njima i složiti, no zastupnici moraju obrazložiti zašto su ignorirali volju dijela javnosti. Ako takva procedura nije poštovana, prema Arhuškoj konvenciji može se pokrenuti sudska tužba i žalba na odluku, na temelju toga da sudjelovanje javnosti nije pravilno provedeno te da njihove primjedbe nisu uvažene.

KP: S obzirom na to da su i investitor, ali i gradske vlasti braneći projekt HOTO grupe najčešće navodili primjer urbanističkog razvoja Beča, bilo bi zanimljivo čuti što Vi, kao stanovnik tog grada, možete reći o podzemnim garažama u njegovom središtu.

T. A.: U Beču se zbog toga razvila velika diskusija. Beč je, naime, provodio strategiju izgradnje što je više moguće podzemnih garaža, no u mnogim slučajevima došlo je do velikog otpora u javnosti. I prošle godine pojavili su se protesti zbog projekta podzemnih garaža – jedan gradski park s lijepim, starim drvećem trebao je nestati pod gradilištem. Osnovana je grupa zainteresiranih građana koji su blokirali park. Podigli su šator i tamo tjednima kampirali. Mehanizacija je već stigla, no radovi nisu mogli početi. Mediji su stvorili dodatni pritisak koji je na kraju doveo do toga da se odustalo od izgradnje.

KP: Nakon toga slučaja smanjen je broj projekata izgradnje podzemnih garaža u Beču. Je li riječ o promjeni strategije?
T.A.: Ne službeno, no bio je to veliki uspjeh za lokalnu zajednicu i demokraciju. Upozorenje da se tako dalje ne može ozbiljno je shvaćeno. Nikakve formalne objave promjene strategije nije bilo, no vidljivo je da je broj novih planiranih garaža osjetno smanjen. Moram reći i da je bilo sličnih situacija i u drugim dijelovima grada. U središtu Beča, gdje žive uglavnom konzervativniji građani, također je bilo otpora protiv garaža, i zato se od njih odustalo.

Bilo bi, dakle, možda bolje da su se Zagrebački gradski oci i majke ugledali na Beč po pitanju uzimanja u obzir mišljenja javnosti, no - neki će reći – da je interpretacija javnog interesa rastezljiv pojam, pa ostaje upitno bili se tužba temeljena na načinu izglasavanja Generalnog urbanističkog plana i Detaljnog plana uređenja uspjela obraniti pred sudom. Uostalom u pravosuđe, kako smo nedavno doznali i iz izvješća Europske komisije, i dalje se ne možemo pouzdati, pa ishod borbe protiv odobrenog obima gradnje kod Cvjetnog trga ostaje neizvjestan, a ne uspiju li aktivisti sudski osporiti izmjenu projekta uvijek im preostaje da se – baš kao i zagrebačke vlasti - ugledaju na Beč, pa na gradilištu zajedno sa dijelom nezadovoljnih stanara bloka postave šatore na gradilište i fizički spriječe početak radova. A možda to ni neće biti potrebno, jer investitoru čini se ne polazi za rukom dovršiti otkup zgrade ispod koje bi trebao biti ulaz u ozloglašenu podzemnu garažu, no bit će zanimljivo pratiti kako će HOTO grupa prepreke na koje nailazi ponovno pretvoriti u svoju prednost.

Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 02.03.2008