Beč i njegovi kolodvori | kulturpunkt

Kulturoskop Školica

<

Beč i njegovi kolodvori

U iščekivanju završetka radova krajem 2014, Grad Beč i ÖBB osmislili su projekt pod imenom Bahnorama, informativni centar pokraj golemog gradilišta s interaktivnom izložbom.

Piše: Marta Medvešek
  • A
  • +
  • -

Izložba o željezničkom kolodvoru, o povijesti starog i projektu novog? Ne zvuči baš obećavajuće, znam. Ali, iznenadili biste se. 

Željeznički prijevoz grada Beča, jednog od najvažnijih prometnih čvorova Srednje Europe, do sada je bio podijeljen na više kolodvora u različitim dijelovima grada, što je otežavalo povezanost raznih međunarodnih linija, kao i promet u samome gradu. Kako je potreba za središnjim, glavnim kolodvorom bila sve izraženija, Grad je 2006. odobrio njegovu izgradnju. Za projekt budućega Glavnoga kolodvora odabrana je lokacija Südbahnhofa, tada najvećeg bečkog kolodovora, koji je stoga 2010. srušen. Uz budući kolodvor bit će sagrađena i cijela nova poslovno-stambena gradska četvrt na površini od 59 hektara, što je najveći noviji urbanistički zahvat na bečkome području. U iščekivanju završetka radova krajem 2014, Grad Beč i ÖBB (Austrijske željeznice) osmislili su projekt pod imenom "Bahnorama", nastao igrom riječi 'Bahn' (željeznica, put) i 'panorama'. Riječ je o informativnom centru pokraj golemog gradilišta, sastavljenom od zgrade s izložbenim prostorom i drvenog tornja visine 66 metara s kojega se pruža pogled na gradilište i razigrane bečke krovove. 

Izložba građanima pruža uvid u projekt i njegovu važnost za Beč kao središnju točku željezničke mreže kroz koju prolaze vlakovi iz svih dijelova Europe. U prvoj prostoriji autori izložbe odgovaraju na pitanja poput: Zašto nam treba Glavni kolodvor? Zašto baš tamo? Što nova četvrt oko kolodvora može pružiti gradu? Što će se dogoditi s drugim gradskim kolodvorima? Tko to uopće financira? Što susjedi mogu očekivati za vrijeme trajanja radova? To čine nizom zanimljivih vizualnih rješenja, od grafova, karata grada i maketa, do zvučnika koji dočaravaju način na koji funkcioniraju zidovi za zaštitu od buke. Pod prostorije prekriven je planom grada, što zajedno sa zaobljenim crvenim pultovima koji su razbacani po prostoriji stvara dojam kao da se nalazite u nekoj zabavnoj igri i pomičete poput pijuna od kućice do kućice. Moram priznati da su me jednostavnost i jasnoća koncepta odmah osvojili, te sam u izložbi uživala baš kao i mali dječak koji ju je s ocem razgledavao pokraj mene. Uzbuđeno je pokušavao pronaći svoju ulicu na planu grada, dok mu je otac veselo davao upute: 'Toplo, hladno, toplije, vruće, vruće, bravo! Daj pet!' Izložba za koju bi se očekivalo da će, s obzirom na temu, biti sasvim obična i nezanimljiva, ovakvim je pristupom postala vrlo atraktivna posjetiteljima svih uzrasta. Tome pridonosi i interaktivni aspekt koji nas očekuje u sljedećoj prostoriji, gdje je povijest bivšeg Südbahnhofa predstavljena kroz četiri ormarića s vratima od kojih svaki prikazuje jednu od nekadašnjih kolodvorskih zgrada – izvana se nalazi slika fasade, a otvaranjem vratašca ulazi se u unutrašnjost. Zatim slijedi niz simpatičnih maketa oživljenih malim ljudskim figuricama koje međusobno komuniciraju. Kao središnji dio izložbe zamišljena je ogromna maketa novoga susjedstva, kao i njegova 3D simulacija. Projekt je rasvijetljen iz raznih kutova, a uvodna pitanja na pojedinim panoima, poput 'Zanima Vas ekonomska strana projekta?', olakšavaju pregled. Posebno zabavan je niz horizontalnih tuljaca koji okretanjem mijenjaju stare slike četvrti u aktualne slike gradilišta, a zatim u prikaze građevina predviđenih projektom. Vizualno su predočene i razne praktične informacije, pa tako možemo vidjeti koliko će put do određenih destinacija biti skraćen zahvaljujućim novim linijama. Osobita je pažnja posvećena stambenoj strani projekta i dobrobitima koje ona donosi budućim stanovnicima, kao na primjer velikom središnjem parku veličine čak 8 hektara, takozvanim 'plućima' nove četvrti.

Činjenicu da je Grad izuzetno ponosan na projekt nitko nije pokušavao sakriti, a nakon posjeta izložbi moram priznati da mi je jasno i zašto. Naravno, pitanje je kako će nova stambeno-poslovno-prometna četvrt zaživjeti, no jedan dio tog velikog projekta sasvim je sigurno već uspio – zaista je divno doživjeti izložbu u kojoj se osjeća entuzijazam svih sudionika projekta - projektanata, kustosa, ÖBB-a i glavnih ljudi Grada. 

Na kraju bih svakako istaknula i jedan zanimljivi detalj koji pruža lijepi primjer dobroga odnosa prema zaštićenoj kulturnoj baštini. Kako se može doznati na izložbi, posebna pažnja prilikom projektiranja novoga kolodvora i pripadajuće mu četvrti posvećena je zaštiti panoramskih pogleda na dvorac Belvedere i crkvu sv. Elizabete, te su visoki objekti novoga kompleksa postavljeni tako da ne narušavaju prepoznatljive vizure ovih zaštićenih spomenika kulture. Bečko poštovanje prema baštini i skladnoj cjelini primjer je na koji bi se Zagreb ponovno mogao ugledati, on je ionako njegov dugogodišnji uzor. Jer kod nas je, nažalost, dopušteno skladnu cjelinu jednoga od najljepših gradskih trgova uništiti predimenzioniranom zgradom koja će, ironično, udomiti umjetničku akademiju.

Tekst je nastao u sklopu neformalnog obrazovnog programa Kulturpunktova novinarska školicaSvijet umjetnosti, ciklus 2013-14, udruge Kurziv - Platforma za pitanja kulture, medija i društva.

Objavio/la antonija [at] kulturpunkt.hr 04.11.2013