Bez javnosti, bez procedure | kulturpunkt

Kulturoskop Tekst

<

Bez javnosti, bez procedure

Novi Poslovnik Savjeta za razvoj civilnog društva i odluka donesena na njegovoj konstituirajućoj sjednici jasno su ocrtali smjer politike Vlade RH prema organiziranom civilnom društvu.

Piše: Matija Mrakovčić

Foto: Ured za udruge Vlade RH

Više od tjedan dana od održavanja konstituirajuće sjednice sedmog saziva Savjeta za razvoj civilnog društva, ne prestaju kritike upućene Uredu za udruge Vlade Republike Hrvatske zbog načina organiziranja i provedbe same sjednice, no iz fokusa javnosti uporno izmiču detalji presudni za daljnji rad toga tijela. Na početku samo kratka crtica o javnosti – konstituirajućoj sjednici u golemom prostoru Nacionalne i sveučilišne knjižnice nisu mogli prisustvovati predstavnici medija (navodno zbog epidemioloških mjera), sjednica nije snimana ni zvukom ni slikom (navodno zbog solidarnosti i obazrivosti oko trošenja proračunskih sredstava), a priopćenje koje je Ured za udruge objavio po održavanju sjednice ne sadrži ključne informacije o odlukama donesenim na sjednici. 

Kronologija je u ovom slučaju zanimljiva stvar. Prvo je iz sudjelovanja na sjednici isključena javnost, potom članovi Savjeta. Ili je bilo obrnuto? Članovi Savjeta dokumente o kojima su trebali raspravljati dobili su svega 24 sata prije održavanja sjednice, a javnost je isključena prije nego što je izglasan Poslovnik koji to omogućuje. Tema kojoj smo posvetili prethodni članak, izbor predstavnika udruga u Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) koji se mora održati do 1. lipnja, nije se ni našla na dnevnom redu, no zato se na dnevni red, iako se službeno tamo nije nalazio, progurao izbor predstavnika udruga u Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Ured za udruge članovima Savjeta poslao je kandidature za EGSO, također 24 sata prije sjednice, da bi 21. svibnja na stranicama Ureda osvanula obavijest o kandidaturama za to tijelo, antedatirana na 20. svibnja, s dodanim još jednim kandidatom. Naposljetku, novi je Poslovnik, predlagatelja Ureda za udruge Vlade RH, osigurao da se odluke o predstavnicima udruga u razna povjerenstva, savjetodavna i radna tijela mogu donositi i bez održavanja sjednica, bez saslušanja kandidata, bez rasprave. Možda je točnije da je iz rada Savjeta za razvoj civilnog društva isključena – procedura. 

Nova procedura za novo doba

Prijedlog novog Poslovnika s više od 450 revizija poslan je članovima Savjeta 24 sata prije održavanja sjednice. Članak 11. i  starog i novog Poslovnika propisuje da se radni materijali dostavljaju elektroničkom poštom barem tri radna dana uoči sjednice, no ni veliki broj revizija ni neprimjeren rok slanja dokumenta nisu obeshrabrili predstavnike tijela državne uprave (TDU) da novi Poslovnik izglasaju. Što je u njemu problematično? Gotovo sve što je izmijenjeno: javnost Sjednica, položaj predsjednika Savjeta, kao i ovlasti Ureda za udruge. Što se javnosti rada Savjeta tiče, ona je praktički izbrisana, dok je istim člankom sva moć donošenja odluka stavljena u ruke predsjednika Savjeta. 

Članak 16. u tom je pogledu proširen stavcima koji dotada nisu postojali: predstavnici organizacija civilnoga društva mogu prisustvovati sjednicama uz odobrenje predsjednika, predsjednik ili Ured za udruge mogu ograničiti broj predstavnika koji prisustvuju sjednici, predsjednik može izreći opomenu, oduzeti riječ i udaljiti sa sjednice u slučaju narušavanja reda na sjednici. Poslovnik prošlog saziva Savjeta ovakve odredbe nije sadržavao, baš zato što takve odredbe ne bismo ni očekivali u dokumentu koji regulira rad savjetodavnog tijela temeljenog na recipročnosti i paritetu. Isto tako, prema novom Poslovniku jedino predsjednik ili član kojeg on ovlasti mogu davati službene izjave o radu Savjeta i održavati konferencije za novinare, dok je prema starom Poslovniku to bilo omogućeno koordinatorima radnih skupina Savjeta u pitanjima ili području iz nadležnosti radnog tijela, uz prethodno informiranje predsjednika Savjeta. Ta je mogućnost sada brisana.

Da se ne radi samo o slutnji, potvrđuje i brisanje iz istog članka odredbe o pozivanju novinara na sjednice, održavanju konferencija, davanju javnosti na uvid izvještaja, prijedloga akata, zapisnika i odluka Savjeta, kao i odredbe koja je propisivala da Ured za udruge nakon sjednice šalje priopćenje o održanoj sjednici, s glavnim zaključcima i najavom datuma sljedeće sjednice. Vijest o održanoj sjednici koju je objavio Ured ne sadrži, naravno, ništa od navedenog. Jer, prema novom Poslovniku, ponovimo još jednom, odluke se mogu donositi i bez održavanja sjednica, bez saslušanja, bez rasprave. Tako je jedan izmijenjeni članak Poslovnika jasno ocrtao ciljeve, planove i percepciju Vlade RH, ne samo u vezi s vlastitim savjetodavnim tijelom, već i civilnim društvom u cjelini.

To potvrđuju izmjene članaka o izboru predstavnika udruga ne samo u savjetodavna i radna tijela, već i u sam Savjet za razvoj civilnog društva. U prethodnom smo tekstu istaknuli neprimjereno kratak rok od tjedan dana za kandidature predstavnika udruga u Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO). Novi je Poslovnik otklonio svaku sumnju u "pravilnost" postupanja: rok za podnošenje kandidatura u pravilu ne može biti kraći od 3 dana, a rok za kandidiranje i izbor u pravilu ne može biti kraći od 7 dana. Ovdje samo usput spomenimo izbor predstavnika udruga u Upravno vijeće HZZ-a, za koji je Poziv početkom travnja bio raspisan s rokom od 3 dana. Da Ured za udruge ozbiljno drži do svog Poslovnika, pokazuje i upravo objavljeni Poziv za predlaganje predstavnika udruga za člana i zamjenika člana ocjenjivačke i upravljačke skupine za Operativni program Učinkoviti ljudski potencijali 2014-2020, ključni program putem kojeg se financiraju projekti civilnog društva, također s rokom od tjedan dana. Postupak glasovanja izmijenjen je utoliko što je glasovanje na sjednicama bilo pravilo, a ne iznimka, dok je sada ta iznimka jednakovrijedna alternativi elektroničkog glasanja. Sve zbog poštivanja rokova, rokova koje je potpuno neprimjereno skratio sam predlagatelj izmjena.

Kao što smo upozorili u prethodnom tekstu, izbor predstavnika u EGSO posljednji se put održao u dva koraka – odluku o predlaganju kandidata donosilo je povjerenstvo u sastavu tri predstavnika Savjeta te po jedan predstavnika Ureda za udruge i Ministarstva vanjskih i europskih poslova, koji su tek nakon obavljenih razgovora predlagali Savjetu tri člana o kojima je onda Savjet odlučivao. O aktualnom će pozivu Savjet možda glasati elektronički, bez saslušanja kandidata i bez rasprave, što je višestruko problematično jer će predstavnici tijela državne uprave zapravo odabrati predstavnike civilnog društva u EGSO. 

No, novi je Poslovnik u tom smislu dosegao novu razinu urušavanja autonomije izbora predstavnika udruga jer direktno utječe na proceduru izbora članova Savjeta iz redova udruga. Članak 24. novog Poslovnika tako Uredu za udruge, Vladinom tijelu za komunikaciju i suradnju sa civilnim društvom, dozvoljava da samo, bez dosadašnjeg Povjerenstva koje imenuje Savjet, pregledava prijave, utvrđuje zadovoljenje uvjeta, priprema listu, utvrđuje broj glasova, prebrojava glasove i priprema popis kandidata, dakle bez ikakvog upliva tijela osmišljenog i za tu funkciju. Ignoriranje dobre prakse Savjeta koje je bilo problematično kod izbora članova EGSO-a, novim je Poslovnikom zahvatilo sam izbor predstavnika OCD-a u to tijelo. Računa li se na povjerenje Uredu za udruge? O kakvom bi se tu povjerenju moglo raditi kad je Ured, zapravo sama Vlada RH, predložila te usvojila poslovnik koji de facto onemogućuje civilnom društvu da odlučuje o svojim predstavnicima? Ne postavlja li se ovdje pitanje smisla postojanja takvog tijela? Ne može li Vlada sama donositi ovakve odluke, bez fingiranog sudjelovanja civilnog društva? Nije li ovo kraj procesa započetog 2016. godine?

Kandidati nekih drugih udruga

Savjet za razvoj civilnog društva tako je pretvoren u još jedno Vladino tijelo u kojem za odluke koje određuju smjer razvoja civilnog društva glasaju predstavnici administracije kojima nadležna tijela državne uprave delegiraju izvršenje partikularnih, stranačkih interesa. Jer samo o tome se radi, nikakve vrijednosne pozicije ovdje ne igraju ulogu, ključno je pitanje kontrole raspodjele i trošenja proračunskih novaca. Uvijek je to pitanje i bilo jedino bitno, no dosada ju je Vlada Andreja Plenkovića pokušavala maskirati u ideološka pitanja, huškajući svoje konzervativno-rasističke tihe partnere na predstavnike lijevo-liberalnog civilnog društva. Sada je stranačka mašinerija ubrzala tempo, vremena više nema. Sve institucije treba napuniti svojim ljudima, sad ili nikad, jer ako se provuče i jedan koji nije njihov, cijeli plan pada u vodu.

Zar u tom kontekstu čudi izbor predsjednika Savjeta koji je donedavno koordinirao fantomsko Vijeće za mlade Predsjednice RH i stažirao u Bruxellesu kod Davora Ive Stiera, a u lokalnom mu kontekstu bavljenje civilnim društvom počinje i prestaje pokretanjem i vođenjem udruga mladih liječnika? Zar čudi da je takav predsjednik sam predložio svoju zamjenicu, državnu tajnicu Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Marka Pavića? Treba li posebno spominjati ešalon Plenkovićevih mladih i manje mladih suradnika kojima je Savjet za razvoj civilnog društva u svom sedmom sazivu napunjen? U tom kontekstu važno je govoriti i pisati i o "kandidatima udruga" za izbor u savjetodavna, radna i stručna tijela, o kojima odluke donosi Savjet. 

Izborom u EGSO više ćemo se moći baviti nakon online predstavljanja kandidata koje organizira civilno društvo, ako se kandidati odazovu i ako rasprave uopće bude, no već je sasvim izvjesno da se njihov izbor neće održati do 1. lipnja kada je Vlada RH obvezna imenovati kandidate prema naputku Vijeća EU kojim Hrvatska do kraja lipnja eto i predsjeda. Ako smo ustvrdili da je ključan trag novca, a novac se bez sumnje nalazi u Europskim strukturnim i investicijskim (ESI) fondovima, nužno je vratiti se na točku koja nije bila uvrštena na dnevni red konstituirajuće sjednice Savjeta za razvoj civilnog društva, no o kojoj se svejedno glasalo, i to bez rasprave.

Kratki podsjetnik: Republika Hrvatska donijela je četiri operativna programa (OP) kojima se detaljnije opisuju i razrađuju mjere i aktivnosti provedbe i korištenja ESI fondova. Za civilno društvo najznačajniji su programi i operacije unutar OP Učinkoviti ljudski potencijali 2014-2020 čija vrijednost iznosi 1,85 milijardi eura, od čega se 1,58 milijardi financira iz Europskog socijalnog fonda. Upravljačko tijelo programa je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, posrednička su tijela razine 1 (raspisuju natječaje i sudjeluju u praćenju) ministarstva rada, kulture, obrazovanja, turizma, zdravstva, demografije i mladih te Ured za udruge, dok su posrednička tijela razine 2 (prati provedbu, kontrolira izvještaje te utvrđuje i odobrava isplatu troškova) Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih te Hrvatski zavod za zapošljavanje.

Stoga izbor predstavnika udruga u Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, tijela koje kontrolira milijarde kuna državnog proračuna i koje je jedno od ključnih tijela za projekte organizacija civilnog društva u Hrvatskoj, nije tek usputna tehnička stvar. Pristigle kandidature za UV HZZ poslane su članovima Savjeta 24 sata prije sjednice, no izbor predstavnika nije bila točka dnevnog reda. Zabilješku o izboru ne nalazimo ni u priopćenju Ureda za udruge niti na njihovim stranicama, tek na službeni novinarski upit dobivamo popis prijavljenih kandidata i broj glasova koje su ostvarili. 

Kandidature su podnijeli Jelena Ostojić (Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju - BRID), Martin Makarun (Centar za razvoj osobnih kompetencija i zaštitu ljudskih prava), Dubravko Šopar (Udruga za promicanje pozitivne afirmacije mladih u društvu IMPRESS Daruvar), Svjetlana Marijon (Udruga ZAMISLI), dosadašnja predstavnica udruga u UV Jeniseja Fištrek (Savez nezaposlenih Hrvatske) te Iva Jovović (Udruga za unapređenje kvalitete življenja LET). Članovi Savjeta za razvoj civilnog društva glasali su kako slijedi: Iva Jovović dobila je jedan glas, Jelena Ostojić devet, a Martin Makarun 24 glasa. O kandidatima se nije raspravljalo.

Martina Makaruna predložila je organizacija pod nazivom Centar za razvoj osobnih kompetencija i zaštitu ljudskih prava, čiji je on ravnatelj, jedina osoba ovlaštena za zastupanje i likvidator, prema Registru udruga. Udruga nema službenu stranicu, a Facebook profil nema pratitelja ni objavljenih sadržaja. Unatoč tome, udruga prima potporu iz Europskog socijalnog fonda (odluka Ministarstva rada) te proračuna RH (Ministarstvo demografije). Ipak, Makarun je i ravnatelj, osoba ovlaštena za zastupanje te likvidator udruge Institut za stručno usavršavanje mladih, koja ga ipak nije mogla kandidirati na poziciju jer se radi o bivšoj udruzi Marka Pavića, aktualnog ministra EU fondova, te Luke Bogdana, aktualnog zamjenika upraviteljice Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva za programe EU. Na ovom je mjestu svakako važno spomenuti da su se Luka Bogdan i Martin Makarun kandidirali za člana i zamjenika člana za prošli, šesti saziv Savjeta za razvoj civilnog društva u području djelovanja mladih. No, život piše priče, pa iako nisu uspjeli glasovima udruga ostvariti poziciju u Savjetu, Bogdan ju danas zauzima kao zamjenik članice, upraviteljice Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, a Makarun kao predstavnik Savjeta u Upravnom vijeću proračunskog teškaša Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

Nećemo se ovdje zamarati potencijalnim sukobima interesa jer su oni bjelodani i vladajući ih niti ne skrivaju. Pitanje važnosti i smisla sudjelovanja predstavnika udruga u ovakvom Savjetu za razvoj civilnog društva posebna je tema, kojom se ovdje ne možemo baviti. No, pitanje procedure i transparentnosti postupanja tijela državne uprave ostaje otvoreno i neodgovoreno, pogotovo sada kada je mogućnost odlučivanja udruga o vlastitim predstavnicima praktički ukinuta. Sustav institucionalne potpore civilnom društvu u Hrvatskoj i njegova tri stupa (Ured za udruge Vlade RH, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Savjet za razvoj civilnog društva) od 2000-ih razvijali su se kao primjeri dobre prakse prepoznati izvan granica države. U posljednjih je pet godina taj okvir izmijenjen i gotovo sa sigurnošću se može reći da on, iako u njegovom oblikovanju i dalje sudjeluju legitimni predstavnici organizacija i mreža civilnog društva, ne funkcionira više kao mjesto upliva nevladinih aktera na politike Vlade prema civilnom društvu. No, gdje je to mjesto sada?

 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Objavio/la ivana [at] kulturpunkt.hr 29.05.2020

VEZANE VIJESTI

Nema mjesta panici

Piše: Matija Mrakovčić
Zbog neprimjereno kratkog roka i nepoštivanja vlastite procedure, realna je mogućnost da Vlada RH kao predstavnike udruga u Europski gospodarski i socijalni odbor imenuje svoje kandidate.

Strategija je mrtva, živjelo civilno društvo!

Piše: Matija Mrakovčić
Nakon frontalnog napada na civilno društvo u 2016. godini, izgledno je da je ova Vlada odlučila taktikama iscrpljivanja ugušiti sve buduće pokušaje borbe.

Ne ponovila se 2016. godina

Piše: Matija Mrakovčić
Ured za udruge otvorio je savjetovanje o Nacrtu Nacionalne strategije stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva od 2017. do 2021. godine.