Bez značajnijih iskoraka | kulturpunkt

Kulturoskop Tekst

<

Bez značajnijih iskoraka

Financijske potpore nadležnih institucija dobivaju već prepoznati sudionici kreativnog sektora, dok glazbenici s nezavisne glazbene scene ostaju prepušteni samima sebi i tržištu.

Piše: Antonela Marušić

FOTO: Matthew McVickar

Još 2001. godine pop duo The Knife dobio je od švedskog Art Councila 45 000 kruna ili oko 6 000 dolara za snimanje svog debi albuma. Još izdašniju potporu bend je dobio pet godina kasnije za svoju prvu američku turneju. Nedugo poslije toga, The Knife postaju internacionalna elektro pop atrakcija i još jedan u nizu uspješnih švedskih glazbenih projekata na globalnoj sceni. 

Naravno, švedski bend nije jedini - cijeli niz izvođača, ali i nezavisnih izdavačkih kuća iz zemalja poput Norveške, Kanade, Francuske, Velike Britanije i ostalih, već godinama imaju priliku aplicirati za potpore kojima se podupiru nezavisna glazba, kultura i umjetnost. Mnoge europske zemlje svake godine ulažu milijune javnog novca u snimanje, produkciju, promociju, turneje, nastupe na festivalima te ostale aktivnosti izvođača i bendova nezavisne i alternativne scene. U Hrvatskoj i regiji glazbenici u ovom sektoru vrlo rijetko imaju priliku koristiti ovakve vrste potpora. Institucije poput Ministarstva kulture, lokalnih i gradskih uprava, sklone su manje ili više sustavnom sufinanciranju glazbenih manifestacija, klupskih programa i festivala, no potpora glazbenim formacijama i autorima pojedincima još uvijek nije prepoznata unutar hrvatske kulturne politike. 

I premda prilike za potporu Ministarstva kulture imaju ostali sudionici kreativnog sektora - književnici, izvođači iz žanrova jazza, suvremene i klasične glazbe – glazbenici s nezavisne pop, rock i alternativne scene prepušteni su uglavnom samima sebi i tržištu. U namjeri da istražimo koje mogućnosti i potpore državne i cehovske institucije nude nezavisnim i alternativnim glazbenicima obratili smo se Ministarstvu kulture, Hrvatskoj glazbenoj uniji, uredu za kulturu grada Rijeke, ali i nekim glazbenicima koji vlastitim primjerom svjedoče o poziciji nezavisne glazbe na sceni. 

"Temeljem Poziva za predlaganje programa javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske, Ministarstvo kulture podržava cjelogodišnje programe/projekte nezavisne pop/rock/alternativne scene kao dio panorame suvremene kulturne raznolikosti. Oni su sufinancirani kroz programe inovativnih umjetničkih i kulturnih praksi, kroz programe međunarodne kulturne suradnje te programe glazbene i glazbeno-scenske umjetnosti. Primjerice, u okviru inovativnih umjetničkih i kulturnih praksi podržavaju se manifestacije i festivali koji uključuju inovativne i nove formate suvremenog umjetničkog izraza, interakciju tehnologije, umjetnosti i kulturne proizvodnje u okviru kojih se kao važna stavka prepoznaju upravo festivali nezavisne pop/rock/alternativne glazbe", kažu u Ministarstvu kulture. Detaljnije rezultate natječaja za ovu godinu možete provjeriti na web stranici Ministarstva. 

Ovoj se sceni, tvrde u Ministarstvu, također osigurava potpora za programsko djelovanje klubova i to za  funkcioniranje prostora za koncerte, najam opreme, honorare te za putne troškove glazbenika i slično. Najsvježiji primjeri programa koji se financiraju iz spomenute potpore su klubovi i programi poput zagrebačkog Attacka, Gradske Radionice Pula – Musicpolis, splitskog Kluba Kocka, Kulturne alternativne mladeži Požege - Požeško podzemlje, Kluba Močvare i programa Žedno uho, glazbeni projekti Studentskog centra poput Izloga suvremenog zvuka ili Rezidencije Muzičkoga salona, Muzičkog biennala Zagreb i nekolicine drugih. 

Premda Ministarstvo svake godine podupire određeni broj klubova, udruga i glazbenih manifestacija odnosno festivala nezavisne glazbene scene, natječaji su Ministarstva još uvijek "nepropusni" glazbenicima i izvođačima s nezavisne scene. Pregledom rezultata Javnog poziva za poticanje hrvatskog glazbenog stvaralaštva utvrdili smo kako u posljednje dvije godine (2013. i 2014.) potporu za financiranje svojih djela nije dobio nijedan nezavisni ili alternativni pop/rock/elektronički izvođač, a isti slučaj prate i rezultati Natječaja za inovativne kulturne i umjetničke prakse. Novac koji Ministarstvo adresira na klubove, manifestacije i udruge koje se bave promocijom i organizacijom koncerata i festivalskih događanja rijetko dolazi do bendovskih i glazbeničkih budžeta, a na pitanje hoće li se krovna državna kulturna institucija u budućnosti pozabaviti statusom nezavisne glazbene scene, dobivamo diplomatski odgovor: "Prema aktualnom hrvatskom kulturno-političkom modelu temeljenom na Zakonu o financiranju javnih potreba u kulturi i Pravilniku o izboru i utvrđivanju programa javnih potreba u kulturi, sustav državne potpore ne predviđa glazbenu pop kulturu kao izolirani kulturni fenomen, nego obuhvaća sve oblike poticanja, razvijanja i unapređivanja kulturnih djelatnosti koje 'pridonose razvitku i unapređivanju kulturnog života'".

Pogledajmo kako stvari stoje na komercijalnoj glazbenoj sceni. Trenutno najizdašnija financijska podrška za nekog pop rock glazbenika je potpora Hrvatskog društva skladatelja koje već dvije godine zaredom dodjeljuje po 150 000 kuna za objavljivanje albuma i međunarodnu koncertnu promociju. Do sada su je dobili glazbenici Zlatan Stipišić Gibonni za album 20th Century Man i Tamara Obrovac i Transhistria Ensemble za objavljivanje albuma, međunarodnu koncertnu promociju te promidžbene aktivnosti albuma Ulika revival i Canto amoroso. Prema odabiru glazbenika dobitnika ove potpore, bjelodano je da je HDS-ova strategija usmjerena na izvođače srednje struje koji su na svojim ranijim projektima uspostavili suradnje s međunarodnom glazbenom scenom, bilo kroz odabir suradnika i gostiju na albumima (Zlatan Stipišić) ili dugogodišnju prisutnost na međunarodnom koncertnom terenu (Tamara Obrovac TE).

Premda HDS kao strukovno društvo natječajem International podupire već dobro poznate i cijenjene mainstream glazbenike, glasnogovornika ovog društva Milana Majerovića Stilinovića pitali smo postoji li unutar HDS-a program namijenjen nezavisnim glazbenim pop i rock projektima. "Državna potpora nezavisnoj glazbenoj kulturi je odlično pitanje koje i HDS često postavlja institucijama. Svi članovi kao i uprava Društva rado bi vidjeli jaču državnu potporu nezavisnoj pop i rock glazbi jer postojeća potpora je sigurno nedostatna. Brojne aktivnosti Društva usmjerene su na to da institucije RH prepoznaju vrijednost nezavisne rock glazbe kao kulturnog pa i izvoznog proizvoda", slaže se naš sugovornik, tvrdeći kako je HDS-ov natječaj BTL otvoren projektima na polju alternativne rock glazbe, elektroničke i urbane klupske glazbe. "Natječajem se podupiru festivali, smotre, natjecanja ili koncerti. Putem ovog natječaja za ovu godinu potporu je dobilo upravo 20 projekata nezavisne/pop/rock/alter scene", kaže Majerović Stilinović koji smatra da je zadaća da financiraju izdanja nezavisne pop i rock scene i bave se promocijom nove glazbe također na diskografima, odnosno Hrvatskoj diskografskoj udruzi i njezinim članovima.

Nakon što smo pregledali listu od 47 nagrađenih projekata konstatirali smo da je i HDS-ov natječaj usmjeren uglavnom manifestacijama i programima udruga koje istina pripadaju nezavisnoj glazbenoj sceni, no među njima se nalazi zanemariv broj nezavisnih glazbenika i bendova. Na tragu motiva da se podupru nova glazbena imena HDS je ove godine pokrenuo natječaj i festival Rock Off koji je novčane nagrade i priliku za nastupe i medijsku vidljivost pružio manjem broju nezavisnih bendova i izvođača koji su se uspjeli plasirati među sudionike. No, premda je Rock Off javnosti predstavljen kao platforma za promociju novih i neafirmiranih izvođača, među odabranim imenima našao se velik broj već afirmiranih, komercijalnih imena, kao posljedica nedovoljno razrađene natječajne strategije koja je dozvoljavala da se na natječaj prijave izvođači s čak tri snimljena albuma. Za pobjednike natječaja izabrana su uglavnom imena iza kojih već stoje velike izdavačke kuće, pa ostaje konstatirati da je nezavisna scena i ovaj put ostala uglavnom "kratkih rukava" kada je riječ o novčanoj cehovskoj potpori. 

U želji da pronađemo pozitivan primjer lokalnog ulaganja sredstava u nezavisne glazbenike obratili smo se pročelniku za kulturu Grada Rijeke Ivanu Šararu. Naime, do prije nekoliko godina riječke su gradske vlasti u okviru Programa javnih potreba u kulturi podupirale pop, rock i alternativnu scenu. "Nije to bio neki poseban program unutar javnih potreba, ali bio je vidljiv isključivo kroz potpore koje su bendovi i glazbenici dobivali za objavljivanje svojih diskografskih albuma. U međuvremenu smo s tim prestali iz jednostavnog razloga što su diskografska izdanja nestala sama po sebi, primijetili smo da veći broj novih nezavisnih i alternativnih bendova nema potrebu za takvom vrstom izdanja, već glazbu uglavnom objavljuju digitalno. Kad je trebalo rezati proračun krenuli smo rezati diskografiju", objašnjava Šarar. 

Dodajemo kako tisak i objavljivanje fizičkih nosača zvuka nije jedini trošak bendova s ove scene, naime – vjerojatno je riječ o najmanjoj stavki. Bendovi najviše ulažu u najam prostorija za probe, kupnju i najam opreme, usluge snimanja, miksa i masteringa, produkciju. Naš sugovornik s tim se slaže. "Mi nažalost nemamo lufta za ostale stvari, ali smo aktivno razmatrali da krenemo sufinancirati produkciju i studijske snimke. Trenutno za to nemamo novca, ali planiramo napraviti pomak u tom smjeru", tvrdi Šarar koji dodaje i kako u Rijeci još uvijek postoje različiti oblici podrške za nezavisnu i alternativnu scenu. "Sufinanciramo programe u svim riječkim klubovima koji se bave tim segmentom (Palach, Tunel) s velikim iskorakom koji se tiče Palacha koji je se našao u paketu s još dvije udruge koje ga imaju na pet godina besplatno, uz našu inicijalnu inicijativu i potporu od 800 000 kuna za uređenje plus 90% režijskih troškova te programskih sredstava negdje od oko 250 000 kuna", kaže Šarar koji taj novac smatra dobro uloženim, s obzirom na kontinuitet i utjecaj na scenu i publiku koju klub Palach ima još od '80-ih. Zanimljiv primjer odnosa javne politike grada Rijeke prema svojoj alternativnoj i nezavisnoj pop i rock sceni je i kompleks Music Box. Riječ je o besplatnim prostorima za probe u koje je grad ulagao kako bi mladi i neafirmirani bendovi imali mogućnost korištenja muzičke opreme i prostorija za vježbanje. Prostorom upravlja udruga Ri Rock, a sastoji se od dvije solidno opremljene prostorije za vježbanje. 

Pronalazak prostorija za probe jedan je od temeljnih problema s kojim se susreću izvođači s alternativne i nezavisne glazbene scene, naime bendovi u najam prostorija vrlo često ulažu znatan dio zajedničkih sredstava, ako nemaju sreće da su ga uredili u privatnom ili skvotiranom prostoru. U protivnom najviše zarađuju iznajmljivači prostora i glazbene opreme.

O tome kako funkcionira jedan domaći nezavisni bend pričamo s Ivanom Ščapecom iz varaždinsko-zagrebačkog benda Vlasta Popić. "U uvjetima kapitalizma naš bend funkcionira samo donekle kao što u tim uvjetima funkcionira i cijelo društvo: kao što se svi borimo da ne budemo objekt iskorištavanja, mi nemamo želju ni da budemo subjekt u tom nesretnom odnosu. Isto tako, na našu radost, dogma konkurentnosti i natjecanja na nas je neprimjenjiva. S druge strane, koliko god nas to izdvaja iz sistema, nemamo iluzija da smo slobodni. Što se novca tiče, mogu reći da sam kao glava benda u jednom trenutku dobio osjećaj da vodim firmu, a ne bend. Kad sam krenuo računati koliko nam novca treba da snimimo album, za produkciju, post-produkciju i da nakon toga izbacimo vinile, došao sam do brojke od par tisuća eura! To je što se tiče izdavanja albuma u digitalnom obliku. Merchandise je također ozbiljna priča za koju ti trebaju ozbiljne pare. Na kraju, dolazimo i do opreme. Ako hoćeš zvučati najbolje što možeš, uz vježbanje, neke pare moraš investirati u opremu. Uglavnom, kad počneš ozbiljno svirati, uz to neodvojivo idu i ozbiljne pare. Sve se to vrati na kraju, ali najteže je namaknuti početni kapital, to je podvig", priča Ščapec i dodaje kako Vlasta Popić nije bend koji bi pristao da im neka mobilna ili medijska korporacija sponzorira izdavanje albuma. 

"Druga je opcija vjerojatno dizati kredit, ali nemamo niti hoćemo imati posla s bankama. Treća opcija je crowdfunding. To se može, ali to treba pažljivo pripremiti i imati široku bazu fanova. U budućnosti ćemo se gotovo sigurno baciti u tako nešto. Posljednja opcija koja mi sada na pamet je ujedno i naša: svirati gomilu koncerata. Tako smo na proljeće počeli svirati, odradili turneju i skupili novac s kojima smo onda pokrili album. Na sreću, sad se našao i nezavisni izdavač koji nas je odlučio podržati, slovensko-hrvatski Moonlee Records, pa će nam diskove i ploče štampati oni", najavljuje Ščapec. Na pitanje smatra li da bi podrška od strane države u obliku sufinanciranja određenih aktivnosti bendovima i izvođačima olakšala borbu s vjetrenjačama "slobodnog tržišta", naš sugovornik kaže: "Dok bi s jedne strane sigurno bilo mnogo lagodnije baviti se ovakvom glazbom i imati neku podršku od države, pomalo me i plaši druga strana medalje. Za sad, još uvijek donekle uživamo u nekoj polulegalnosti. Bilo bi dobro da nas država podupre, da dobijemo neke novce i svi budemo sretni, ali druga strana medalje je da na taj način u potpunosti ulazimo u sustav. Na koncertima prodaješ diskove, nema računa, nema ničeg, sve iz ruke u ruku. A ako se to u tom smislu 'profesionalizira', onda ćemo morati instalirati i fiskalnu kasu. Za dobar dio koncerata, novac ide na ruke čime i klubovi i mi bježimo od odgovornosti sudjelovanja u državnom budžetu, premda i ta praksa sve više izumire. Sve više se radi preko ugovora. Na taj način imaš određenu zaštitu pred zakonom, ne mogu te pokrasti, ali prokrastinirati itekako mogu. Tako da nije neuobičajeno da čekaš nekoliko mjeseci previše da novac sjedne na račun", rezonira Ščapec koji je na koncertima Vlaste Popić po Europi susretao glazbenike koji koriste sredstva iz različitih državnih glazbenih fondacija. "Koliko su mi rekli, sustav je prekaran, ali ipak određenom sloju bendova omogućava da živi od glazbe, što iz naše perspektive još uvijek djeluje kao san". 

Ako je suditi prema slučaju Vlaste Popić neki od glazbenika i izvođača s nezavisne pop, rock i alternativne scene neskloni su prijavljivanju na natječaje za javne potrebe u kulturi ili slične cehovske programe. Je li riječ o svjesnom odabiru potpuno nezavisne pozicije ili naprosto nisu informirani o mogućnosti apliciranja na ovakve programe - teško je dati jednoznačan odgovor. Bilo kako bilo, očito je da oficijelna kultura sadržaje glazbene pop kulture ne smatra jednako umjetnički relevantnim poput jazza, suvremene i klasična glazbe, velikih vokalno instrumentalnih formi. Ostaje činjenica da je javno financiranje nezavisnih glazbenika i bendova područje na kojemu tek treba učiniti značajnije korake, kako u smislu kulturne politike, tako i u svijesti glazbenika. 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Dostupnost javnih dobara u demokraciji koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.


Objavio/la tomislav [at] kulturpunkt.hr 19.12.2014