Bezbroj čitanja Jadranske magistrale | kulturpunkt

Kulturoskop Kritika

<

Bezbroj čitanja Jadranske magistrale

Izložba Zapisi povezivanja i razdvajanja ocrtava dvostruko značenje Jadranske magistrale mapirano u višegodišnjem projektu autora Damira Gamulina i Antuna Sevšeka.

Piše: Matea Grgurinović

FOTO: GMK / Facebook

U svibnju ove godine zbog klizišta na Jadranskoj magistrali zatvoren je njen dio kod ulaza u Podgoru iz smjera Makarske. Sumnja se da je proklizivanje tla i posljedično urušavanje dijela magistrale uzrokovano kopanjem zemlje ispod ceste zbog gradnje hotela. Vjerujem da svi oni koji su radili na Magistrali nisu mogli ni povjerovati, niti zamisliti, da će tako izgledati pojedine dionice ceste šezdesetak godina nakon završetka njene izgradnje. Ako smo nekada mogli reći da "mi gradimo cestu i da cesta gradi nas", što možemo reći danas, osim da je uništavamo? Možemo okrenuti fokus pa pitati što ona (i dalje) radi nama. Kako je (nepovratno) izmijenila okoliš oko ceste? Kakve su tipologije snalaženja naselja oko ceste iznašla? Koga je isključila, a koga uključila? Upravo su to teme koje istražuju autori Damir Gamulin i Antun Sevšek u svom dugogodišnjem projektu Magistrala — Infrastruktura kao generator teritorija, a čiji je dio  prikazan u Galeriji Miroslav Kraljević, u sklopu izložbe Zapisi povezivanja i razdvajanja

Pripreme za gradnju i rad na Državnoj cesti D8 – Jadranskoj magistrali (ili Jadranskoj turističkoj cesti) počinju 1955., a u promet je puštena deset godina kasnije. Dužina ceste koja prolazi kroz Hrvatsku iznosi 643,1 kilometara, a uz autoput Bratstvo i jedinstvo, Jadranska magistrala zasigurno je jedan od najznačajnijih cestovnih (i prometnih) projekata na ovim prostorima, kojim je po prvi put povezan priobalni prostor i svi važniji gradski centri, od Rijeke preko Zadra, Šibenika i Splita do Ploča i Dubrovnika. No, Magistrala je sa sobom donijela i različite poteškoće, u izložbi nagoviještene naslovnim razdvajanjima, pa je preko nje moguće pratiti putanju povijesti ove države, kao i one bivše: od početnog entuzijazma koji dolazi s modernizacijskim procesom do otrježnjenja i osvještavanja svih problema koje cesta donosi.

Ceste i željezničke linije/pruge oduvijek su bila važna mjesta oko kojih se prirodno formirao i formira život. One mijenjaju strukturu i okoliš mjesta, donose život. Tako je Transsibirska željeznica unijela ljudski život u prostranstvo Sibira; oko postaja omeđenih sibirskim brezama nastaju gradovi i često jedini život u tom području. Cesta povezuje, ali i razdvaja, ona u isto vrijeme dovlači i privlači život, ljude, kapital u jedno područje, ali ga i odvlači negdje drugdje. Okoliš se cestom zasigurno mijenja, mijenjaju se ljudi, a kao činjenica ostaje da je Magistrala zauvijek promijenila i oblikovala kako živote ljudi, tako i urbane sredine te prirodni okoliš u kojem su smještene. A to nastavlja činiti i dalje. Činjenica je, međutim, i da je Magistrala mnoge odsjekla, izdvojila, izolirala određeni dio ljudi i stoga je i njeno promišljanje kompleksno i višeslojno.

Kako u predgovoru izložbe pišu Gamulin i Sevšek, u kontekstu njihovog višegodišnjeg projekta kojega su 2014. sami inicirali i velikim dijelom sami financirali – magistrala ima dvostruko značenje. S jedne je strane po prvi put povezala dužobalni prostor i osigurala preduvjete za "razvoj kontinuiranog i masovno dostupnog obalnog teritorija koji je još od rimskih vremena bio fragmentiran uslijed nestabilnih političkih, vojnih ili gospodarskih jurisdikcija". Ona donosi i kontinuirani pristup obali i turiste koji pune kućne budžete i državnu blagajnu. U isto je vrijeme okosnica procesa nekontrolirane turističke eksploatacije koji je nepovratno izmijenio vizuru priobalja, ali i dalje predstavlja "žilu kucavicu" toga područja. 

Zašto Magistrala, kakav je njen potencijal u okviru suvremenih umjetničkih istraživanja? Kako su objasnili tijekom razgovora s autorima održanom povodom izložbe, Gamulin i Sevšek smatraju kako je D8 odlična osovina brojnih tema koje se daju mapirati i pretvoriti u neki drugi tip jezika koji bi se mogao osjetiti, a ne samo pročitati. Magistrala je linija, omeđena s jedne strane planinama i brdima, s druge vodom, morem, i autori se u svom radu odlučuju upravo za taj konceptualni par – okrenut prema moru i prema planini – koji potom dalje razvijaju. Magistrala, dijeleći ga u izlošcima "u specifične prostorne jedinice sukladno položaju uz trasu ili pak udaljenost od nje“. Kao rezultat toga procesa nastaje "niz jasnih i izravnih sljedova informacija kod kojih se intuitivno prepoznaju uzroci, prekidi i razdvajanja, čime se iznova gradi čitka osnovna ideja duž obalnog prostora". Prostor se tako može osjećati i čitati kroz "ritam, brzinu, zaustavljanje, kontinuitete, čime se njegova suština odvaja od kartografskih konvencija te on postaje prezentan i jasan".

Magistrala je od samog početka bila problematičan projekt – na neki način je isključivala život, dešavala se, kao autori sami kažu, mimo njega. Gamulin i Sevšek su stoga preko materijala koje su dobili koristeći servis Google Street View nastojali detektirati kako joj se život približavao. Tako su dobili uvid u "različite tipologije snalaženja", spuštanja prema cesti u obliku stepenica, kuća. Upravo ovdje, čini se, leži najzanimljiviji potencijal projekta i mogući smjer njegova budućeg razvoja. Bilo bi zanimljivo dublje istražiti i vidjeti kako se život spuštao prema Magistrali i kako izgledaju sve te "tipologije snalaženja" koje su ovdje ocrtane. 

U sklopu projekta prikupljena je velika količina arhivske građe, kartografije, novinarskih članaka i putopisa, tj. turističkih vodiča koji datiraju još iz 1940-ih kada se o Magistrali prvi put počelo govoriti. Korištenjem ovog materijala autori pokušavaju usporediti što više različitih tipova podataka i slikovni materijal dovesti u vezu s tekstualnim. Rezultate istraživanja prikazuju u jasnijem i čitkijem dijelu izložbe u kojem su na liniji Magistrale mapirani njeni bitni momenti,  praćeni isječcima iz novinskih članaka te raznih putopisa i vodiča po obali, često navedeni i u originalnom jeziku na kojem su napisani. Analizom velikih količina prikupljenih arhivskih podataka autori su uvidjeli kako su s vremenom u različitim razdobljima izranjali slični problemi. Upravo se takav rad s arhivskim podacima, člancima, vodičima, tj. njihovo oprostorenje u tekstualnu mapu prikupljanjem i analizom pokazao, prema riječima autora, kao vrlo koristan istraživački alat, budući da na taj način vidljive postale i precizno detektirane "neuralgične točke koje nisu vidljive u službenim narativima arhitekture, urbanizma i povijesti umjetnosti". 

Stoga je upravo oprostorenje mape i uspjeliji dio koncepta, budući da prema van jasno komunicira probleme i neuralgične točke Magistrale. Snaga ovog projekta leži upravo u ovome segmentu istraživanja u kojem njeno dvostruko značenje postaje čitkije i razumljivije. Ostaje za vidjeti u kojem će se smjeru razvijati projekt započet 2014. godine i kako će izgledati aplikacija na kojoj autori trenutno rade. Što će biti sa svim prikupljenim arhivskim podacima i kako će se oni dalje koristiti? Sve su to pitanja na koja, nadamo se, dugogodišnji projekt može i hoće dati odgovor. Magistrala je potentno mjesto i odista ima beskonačno mnogo njenih mogućih čitanja, a kakvo će nam čitanje i alate ponuditi ovaj projekt i svi prikupljeni podaci tek ostaje za vidjeti.

Objavio/la ivana [at] kulturpunkt.hr 04.07.2019

VEZANE VIJESTI

Zastoj u modernizacijskim procesima

Piše: Leona Širac Jakubek

Iako jedno od vizualno najatraktivnijih TV djela, Betonski spavači nisu samo lijepa serija o lijepim kućama već se iznova pokazuju kao važan politički istup i poziv na aktivizam.

Slojevi zaborava

Piše: Ivana Pejić

Minuciozno gradeći sliku društveno-političkog konteksta svoje teme, izložba Autocesta Davora Konjikušića u potpunosti nadilazi fotografsku fetišizaciju propadajućih prostora.

Nepredvidivi prostorni i politički odnosi

Piše: Bojan Krištofić

Ulazak u dijalog s 96. brojem časopisa Život umjetnosti je kompleksan i izazovan zadatak, slojevit i zahtjevan koliko je to i sam časopis.